Onog dana kad je objavio da odlazi iz Istre 1961, svi su u Puli i okruženju znali da će to biti veliki hendikep. U dvije godine vođenja Zeleno-žutih, Gonzalo Garcia osvojio je i najveće kritičare, skeptike i vječna gunđala. Garcia, čiji su djedovi emigrirali iz Španjolske u Montevideo, a roditelji su mu rođeni u Urugvaju, brzo je kao dječak pokazao zavidan nogometni talent. Zato su roditelji prihvatili sugestiju onih koji su im preporučili da “maloga” pošalju s djedovima koji su se vraćali u Španjolsku kako bi razvijao nogometne vještine u jednom od najboljih sustava u svijetu.
Gonzalo Garcia preselio je u Compostelu, koja će mu od 13. navršene godine postati baza, te je u tamošnjem klubu počeo sve ozbiljnije napredovati. Čak toliko da je dobio poziv AC Milana gdje je trebao prijeći, ali dok je obavljao liječničke preglede Florentino Perez je s predsjednikom Compostele dogovorio takvu odštetu da su ga primorali da se vrati u Španjolsku. Garcia je to teškom mukom prihvatio jer je Milan tada bio najmoćniji klub svijeta, a uz to u Urugvaju je uživao veliku popularnost jer mu je u to vrijeme trener bio Urugvajac Oscar Tabarez...
Njegov način
Gonzalo Garcia zbog teške ozljede u Realu Castilli (druga momčad) nije uspio napraviti iskorak. Uslijedile su ere u Nizozemskoj, Izraelu, Cipru, Španjolskoj, dok nije prije pet godina zaključio karijeru. Počeo je s trenerskim pripravničkim stažem u Danskoj i potom u Nizozemskoj, gdje je prvo bio pomoćnik Hrvatu Pušiću, a onda i glavni trener u Eredivisie. Kad je zaključio tu misiju, uspješnim ostankom u ligi s vrlo mladom momčadi, Garcia nije prihvatio novi ugovor i vratio se, i zbog pandemije, u svoju Compostelu. Tamo su ga locirali iz Vitorije sportski direktori Alavesa i uspjeli nagovoriti da dođe u Pulu.
Kad je u lipnju 2021. preuzeo Istru, bio je pun elana i zbog pauze koju je imao u COVID fazi. Pula definitivno nije bila mjesto gdje je mislio da će stići, ali kad je preuzeo Zeleno-žute, sa svim njihovim limitima, organizacijskim, selekcijskim i financijskim, dao je sve od sebe da napravi napredak. Dok je pričao kako će u svakoj utakmici ići na pobjedu, igrati ofenzivno i neće se braniti, mnogi su u Puli i hrvatskoj okolici gotovo posprdno pratili njegovu retoriku. Pogotovo nakon prvih negativnih rezultata.
Mnogi bi se treneri povukli i promijenili pristup, branili da ostvare rezultat, ali Garcia je govorio, ide dalje svojim putem i ako treba stradati bit će to njegovim načinom igre. Postupno je napravio veliki iskorak s Istrom i pogotovo promijenio mentalitet na Drosini. Riješio je Puležane kompleksa manje vrijednosti i nemoći, te je Istra u svakoj utakmici, pa i s velikom četvorkom, išla na pobjedu. Nogomet koji se igrao u eri Garcia bio je uvjerljivo najbolji kojeg je jedan pulski klub u elitnom natjecanju pokazao, pa je stigla i nagrada nogometne sudbine koja je Istru nagradila i s najboljim plasmanom u povijesti kluba. Ono što je Garciju ražalostilo to je uvjerljiv dojam i osjećaj da je Istra nesportskim faktorima zaustavljena na korak od povijesnog iskoraka u Europu.
Nakon dvije godine odlučio je otići. Teoretičari urote širit će glasine da je otišao “jer je morao”, ili “netkoga nije htio”, ili “nisu mu dali pristojan novac”, ili “uskratili su mu pojačanja”. Činjenica jest da je Garcia već prošle godine u ljeto kanio otići na višu razinu nogometa jer mu to ambicija i objektivni potencijal nalaže. No, ostao je i dao opet maksimum. I ovog ljeta je htio otići zbog istih razloga, jednostavno smatra da je dao sve što je mogao Istri i da mu trebaju novi izazovi i, pošteno, jači klub i ambicija.
Da su priče kako je “morao otići” obične konstrukcije dokazalo se prije dva tjedna, kad su čelnici Istre učinili maksimalni napor ne bi li ga nagovorili da se vrati u Pulu. Karoglan je bio neuspješan izbor, a Garcia još uvijek slobodan. Pozivi Istre su ga zatekli u Portugalu, gdje se cijela njegova obitelj, ona iz Španjolske te roditelji i rodbina iz Urugvaja, okupila da se malo opusti nakon dugog razdoblja što nisu bili zajedno. Garcia je jako vezan za roditelje i rodbinu, te mu je teško padalo što ih malo viđa. Urugvaj je daleko, a k tome je i pandemija produžila periode bez prekooceanskih posjeta...
Pregovori su odmakli
Do ovog trenutka Urugvajac je i dalje bez kluba. Imao je više ponuda iz Španjolske, Nizozemske i Cipra, ali bili su to klubovi i opcije koje nisu potakle njegov entuzijazam. Imao je kontakte preko agenta i s Rijekom, gdje je figurirao kao jedan od kandidata, ali najozbiljnija opcija nameće se ona - ukrajinska! Naime, uprava Dnjipra maksimalno upire da prihvati njihov poziv, ali s obzirom na okolnosti, Garcia još nije dao potvrdan odgovor. No, pregovori su odmakli...