U nedjelju navečer na Drosini opet je izazvao slavlje kod navijača Hajduka, uzdignute ruke na klupi i u VIP loži. Jer, pogodak kojeg je Dario Melnjak postigao u 42. minuti utakmice, deblokirao je obranu Istre 1961 i riješio suigrače grča. U pravo vrijeme, pred odmor, da se potom lakše krene u nastavak bez nervoze, koja bi rasla iz minute u minutu dok ne bi pao toliko željeni pogodak...

U prošlosezonskom osvajanju Kupa Hrvatske, prvog trofeja splitskih Bijelih nakon 9 godina, Dario Melnjak odigrao je ključnu ulogu. Na stranu doprinos pobjedi u Zagrebu protiv Lokomotive (6:3), Varaždinac je u polufinalu dva puta svladao vratara Gorice za pobjedu 2:1. Potom se ponovio u finalu s Rijekom, s još dva zgoditka za preokret i 3:1 slavljenički rezultat.

Opravdao povjerenje

Uz 1 pogodak (Lokomotivi) i 3 asistencije u 28 utakmica HNL-a, Melnjak je potpuno opravdao povjerenje Hajduka, u koji je doveden krajem rujna prošle godine. Naravno da u početku njegove partije nisu dale naslutiti iskorake koje od proljeća iskazuje u dresu Bijelih, ali kako je logično svakom novaku, trebalo je proći fazu prilagodbe. U koju ulazi i tipična javna skepsa ako netko nije fenomen ili odmah vrlo učinkovit. S bekovima to zna ići i teže...

Gol u Puli nije simbolika onog što je Dario Melnjak donio i kako donosi Hajduku. U produljenoj akciji, naime, bek Splićana nalazio se u početku u šesnaestercu domaćina, gotovo u ravnini s centarforom Livajom. Melnjak je sudjelovao u “izvlačenju” lopte i potom vrebao ispred peterca Zeleno-žutih moguću priliku. Ona mu se ukazala zbog neopreznosti Galilee, te izvrsnog centaršuta Grgića, a Melnjakov je osjećaj za gol doprinio vještom trzaju i pogađanju mreže.

Dojmljiva statistika

U dosadašnjih 33 nastupa za Hajduk (29 HNL i 4 Kup), igrač koji će u listopadu navršiti 30 godina postigao je 6 zgoditaka uz 3 asistencije. Za beka u zadnjoj liniji četiri braniča dojmljiva statistika, pogotovo ako je nadopunimo s brojnim drugim uspješnim akcijama koje nisu zaključene pogocima, ali ukazuju na potencijal igrača...

Melnjak je igrao u HNL-u, u Slaven Belupu (1,5 sezonu od 2013. - 2015.), a onda je otišao u Belgiju i započeo 6,5 godina dugu inozemnu karijeru. Lokeren, Baku, pa kratak povratak u Slaven Belupo, da bi nastavio u Domžalama (Slovenija) i potom 2,5 sezone u turskom Rizesporu. Uobičajeno je da igrači koji u HR nisu reprezentativno etablirani, oni koji nisu ostavili dublji trag u HNL-u, potom igraju u “nešto manje” atraktivnim ligama, ne uživaju neki značajniji status u široj nogometnoj javnosti. Melnjak je ovdje postao značajnija tema kada ga je Zlatko Dalić u lipnju 2019. godine pozvao u reprezentaciju, nagradivši tako njegove dobre igre u turskoj ligi. Melnjak će osobito pamtiti 11. lipanj te godine jer je debi u dresu Vatrenih imao u rodnom Varaždinu protiv Tunisa. Rezultatski je bilo negativno (1:2) i to uvijek izaziva u Hrvatskoj negativne odjeke. Dalić je tada optirao za 3-5-2 sustav, a Melnjak je igrao lijevog bočnog veznog. Po onome što se moglo tada i kasnije vidjeti u njegovoj igri, Melnjak kudikamo bolje djeluje u sustavu s četiri braniča. I to zato što je defenzivno solidan, a ima sposobnost, fizičku i taktičku, ponavljanja dugih sprinterskih dionica po lijevom boku. Zato se Melnjak često ubacuje u ofenzivu, a uspješnost proizlazi iz njegova ubacivanja iz drugog plana. Tada do izražaja dolazi dvije njegove vrline. Prva je prepoznavanje tajminga za ubacivanje i hvatanje suparnika u startnom raskoraku, druga je motoričnost...

Iskoračio u Hajduku

Učinak u dva kup-ogleda s četiri pogotka (Gorica, Rijeka) zvučao je senzacionalno zbog koncentracije važnih pogodaka za trofej, ali i njegovog statusa beka. No, analiza učinka Melnjaka u dosadašnjoj karijeri dat će nam naslutiti da mu je konkretnost ofenzivnih brojki u navici. U Domžalama je u 51 utakmici postigao 10 pogodaka uz 5 asistencija. U Rizesporu je u 79 nastupa upisao 7 pogodaka i 9 asistencija. Ukupno u karijeri ima upisana 277 nastupa, u kojima je postigao 27 pogodaka i 23 puta asistirao...

S iskustvom koje dolazi s godinama igranja u jakoj konkurenciji, ali i fizičkim predispozicijama koje ga krase, Melnjak je iskoračio u Hajduku kao značajna vrijednost kluba.

Valdas Dambrauskas je Melnjaka (s Gustafssonom je tek došao i odigrao nepunih 6 utakmica bez značajnog traga) očito prepoznao kao ofenzivnog džokera. I to u prilično jednostavnoj taktičkoj formuli. Kad kreće akcija Hajduka iz niskog bloka, Melnjak stoji visoko na lijevom boku. Kad se stoperi pripremaju na dijagonalu, on odmah kreće u sprint iza leđa suparničkoj obrani i cilja dionicu sve do peterca (prve stative). Vrlo često to čini i kada se s desnog boka razvija akcija i bek ili krilo priprema centaršut. Zanimljivo je kako takvu jednostavnost pristupa suparničke obrane ne uspijevaju često prepoznati. Dijelom je to zasluga i Melnjaka, koji kada krene u sprint ne kalkulira, nego u punom intenzitetu ide do kraja dok ne završi akcija. Dohvatio loptu na prvu ili odbijenu, on je tamo. Kao u Puli, gdje je vidljivo bilo da mu Dambrauskas daje i određenu slobodu ubacivanja u završnicu, te pozicioniranje (kod gola) koje i nije logično za beka...

Zbog svoje hitrine, upornosti, Melnjak dolazi u šanse, a kako mu se očito jako dopalo pogađati gol i(li) unositi neravnotežu u suparnički blok, pun je samopouzdanja i inicijative. Kao i očitog užitka u igri...