Mahir Emreli (24) prije nekoliko dana stigao je u plavi dom. Po dolasku se reprezentativac Azerbajdžana oglasio na klupskoj službenoj stranici, a sada je dao ekskluzivni intervju Sportskim novostima. Naš prvi dojam o Emreliju iznimno je pozitivan, djeluje srdačno, odlično priča engleski, voli se i našaliti, druželjubiv je i razgovorljiv.
Za početak smo ga pitali je li dolazak u Dinamo njegova velika šansa da se pokaže na velikoj sceni?
- Znam što mislite... Međutim, jedino o čemu razmišljam u ovom trenutku jest biti dio Dinama, pokazati svoju kvalitetu, boriti se za momčad, učiniti sve najbolje za nju. Dakle, ne razmišljam o svojoj budućnosti, samo o Dinamu. Već sam bio na velikoj sceni, igrao sam europske utakmice, Ligu prvaka... Neću kazati da imam veliko iskustvo igranja u Europi, ali mislim da imam dovoljno iskustva za svoje godine. Vjerujem da ću biti dobar za Dinamo, da ću ispuniti očekivanja trenera, suigrača, navijača - kazao nam je Mahir u uvodu.
Povijesna Liga prvaka
Kad smo već kod njegovih europskih nastupa, u sezoni 2017./18. kao 20-godišnjak Emreli je s Karabahom izborio povijesni plasman u Ligu prvaka, zabio je u play-offu Kopenhagenu i poslao jedan azerski klub prvi put u elitu. Karabah je dobio iznimno tešku skupinu s Chelseajem, Atleticom iz Madrida i Romom. Ipak, prvak Azerbajdžana nije bio samo prolaznik i momčad koja je isključivo gubila utakmice, već je skupinu završio s dva boda, oba osvojena protiv Atletico Madrida.
Dinamovi navijači upoznali su ga prošlog ljeta u kvalifikacijama za ovosezonsku Ligu prvaka. Dvoboj na Maksimiru završio je 1:1, a Dinamo je prošao u iduću fazu natjecanja pobjedom u Varšavi s minimalnih 1:0. Do prošlog ljeta bio član Karabaha, onda je otišao u Legiju. U prvoj polusezoni za prvaka Poljske odigrao je čak 33 utakmice u kojima je zabio 11 pogodaka i to u pet različitih natjecanja.
Što zna o Dinamu?
- Znam sve o povijesti Dinama. Čitao sam, sve sam naučio. Znam koliko Dinamo znači, ne samo za Zagreb, već za cijelu Hrvatsku. Gledao sam na YouTubeu dokumentarne filmove. Znam, recimo, da je za Dinamo igrao veliki nogometaš Zvonimir Boban... Također znam kako moj novi klub radi odličan posao kad su transferi u pitanju, da je u poslovnom smislu odličan, da ima fenomenalnu nogometnu školu koja izbacuje top igrače za elitne europske klubove. Dinamo daje ogroman broj igrača u sjajnu hrvatsku reprezentaciju, osvaja naslove prvaka u Hrvatskoj, posljednjih godina dokazao se u Europi... Da, znam puno o Dinamu jer sam puno učio o Dinamu. Međutim, to nije sve. Naučio sam mnogo o Hrvatskoj. Ali, sad pričamo o nogometu, pa ću kazati kako znam da sam došao u veliki klub. No, isto tako sam upoznat s činjenicom da Dinamo nije samo priča o nogometu, nego ima i mnogo šire značenje. Kao i Karabah u Azerbajdžanu. Jer Karabah je povijest naše zemlje, ne samo na nogometnom terenu, nego i izvan njega. Tako je i s Dinamom.
A što zna o Dinamovim nogometašima?
- Poznajem Livakovića i Petkovića od ranije jer sam protiv njih igrao ne samo u dresu Legije, nego i u reprezentativnim ogledima.
Pohvale treneru
Emreli je u 32 navrata nosio dres reprezentacije Azerbajdžana za koju je do sada zabio četiri pogotka. U dva navrata igrao je i protiv Hrvatske. Na Maksimiru je Hrvatska slavila 2:1, a u Bakuu je Azerbajdžan pod vodstvom Nikole Jurčevića ostvario senzacionalni remi 1:1.
- Osim njih, znam sve o Mislavu Oršiću, posebno ono što je napravio protiv Tottenhama. Znam Ivanušeca, Ademija, kapetan je iznimno inteligentan igrač. Theophile je iznimno moćan igrač. Igrao sam i protiv Ristovskog još dok je nosio dres Sportinga. Dinamo ima iznimno mnogo kvalitetnih nogometaša, dobrih ljudi, sjajnih mladih nogometaša velikog srca. Imamo i odličnog trenera Željka Kopića. Eto, u ovih nekoliko dana koliko sam u Zagrebu sve sam to spoznao. Nije mi trebalo dugo. Odmah sam vidio kako trener sjajno radi s igračima, s momčadi. Znam da ću kod njega moći pokazati sve svoje vještine, naporno ću raditi da se dokažem. I još nešto... Zaista se ovim putem želim zahvaliti svim mojim suigračima, treneru i kompletnom stožeru koji su mi ovih prvih dana jako, jako pomogli.
Kako stoji s poznavanjem HNL-a? Misli li da je bolja od poljske lige?
- Ha, u poljskoj ligi nikada ne znate što će se dogoditi, zanimljivo je to natjecanje. Međutim, kad se povela priča oko mog dolaska u Dinamo, ozbiljno sam pratio sve što se događalo u hrvatskoj ligi, vrtio sam utakmice, gledao kako se igra. U odnosu na poljsku ligu ovdje se igra mnogo bolje u taktičkom smislu, igrači imaju iznimno izraženu tehniku, nogometno znanje. U hrvatskoj ligi ima mnogo snažnih individualaca. Poljska liga je - fajterska liga. Uglavnom se bazira na tjelesnim moćima, snazi. Igra se čvrsto, moćno, ponekad i prljavo. Neću je, naravno, usporediti s Premiershipom, jer je to ponajbolja svjetska liga, ali igra se taj stil nogometa. Stalno se bori, “fajta”... U Hrvatskoj je drukčije, ovdje se želi igrati nogomet, voli se posjed lopte, pozicijski se napada. Meni se takva vrsta nogometa posebno dopada.
Najbolji kao špica
Ali infrastruktura? Znate li da su naši stadioni, blago rečeno, skromni? Da na utakmice ne dolazi puno gledatelja? U Poljskoj su mnogo bolji stadioni, više je gledatelja na tribinama?
- Ne bih se baš složio s vama u toj konstataciji... Recimo, prije nego što sam otišao u Poljsku igrao sam za Karabah. Također na tribinama nije bilo puno gledatelja. Bilo ih je samo na derbijima, na utakmicama Karabaha i Neftčija, te kad smo igrali europske utakmice. A kad uspoređujemo Poljsku i Hrvatsku, onda se mora uzeti u obzir jedna jako bitna činjenica - u Hrvatskoj živi oko 4 milijuna stanovnika, a Poljska ih ima 40 milijuna. To mnogo toga objašnjava. Ne mislim, dakle, da u hrvatskoj ligi ima malo gledatelja, s obzirom na broj stanovnika meni to izgleda sasvim O.K. Jasno mi je da bi svi željeli da na stadionima ima više ljudi, ali vaši navijači, vaši ultrasi su - odlični! Vidim da dolaze na gostujuće utakmice, a kad je vaša reprezentacija u pitanju, onda znam da su navijači sjajni, ponajbolji na svim velikim natjecanjima na kojima igra vaša nacionalna vrsta.
Na kojoj poziciji se najbolje osjećate, gdje najviše dajete?
- Posljednjih godina igrao sam uglavnom centralnog napadača. Klasičnog napadača. Ali, nikad se nisam zadržavao samo u šesnaestercu, volim doći po loptu, otvarati prostor, asistirati... Krećem se desno, lijevo. Ponekad to treneri ne vole. Nisu strpljivi s takvom prezentacijom. Ali, kažem, mogu igrati na desnoj strani, mogu i na lijevoj, nije problem. Najbolje se osjećam kao klasična špica, ali kad sam igrao na stranama, desnoj ili lijevoj, bilo je sasvim O.K. Mogu se dobro adaptirati.
Imate li kakvo tajno oružje na terenu?
- Ha, ne znam je li tajno oružje, ali mislim da imam dobru brzinu, da mogu pobjeći obrambenim igračima. Inače, odluke donosim u trenutku..
Koliko znate o Dinamovim najvećim konkurentima u HNL-u? Osijeku, Hajduku, Rijeci?
- Znam dosta o Hajduku. Jedan moj veliki prijatelj, Ruslan Kurbanov, svojevremeno je igrao za Hajduk, u Split je stigao iz Neftčija. Također, mnogo mi je o Hajduku pričao Josip Juranović s kojim sam igrao u Legiji. Znam da je Split prekrasan grad. Upoznat sam s time da su utakmice Dinama i Hajduka najveći derbiji hrvatskog nogometa. Također, kad sam učio o hrvatskoj ligi i slušao priče saznao sam da je Osijek odlična momčad s odličnim trenerom koji je prije bio trener Dinama, da je Rijeka u posljednjih petnaest godina jedina uspjela uzeti naslov prvaka Dinamu.
Savjeti Velikog Žutog
U reprezentaciji Azerbajdžana radili ste s hrvatskim stručnjacima Nikolom Jurčevićem i Robertom Prosinečkim. Kakvo mišljenje imate o njima?
- Prosinečki me nije dugo vodio. Prvo me vodio na utakmicu sa San Marinom, pa onda u Kataru, bile su to prijateljske utakmice. Moja prva službena utakmica bila je protiv Norveške. Nikada neću zaboraviti ono što mi je rekao prije te utakmice s Norveškom. Imao sam 19 godina i bio sam jako uzbuđen. On je to osjetio i nakon ručka me pozvao sa strane. Rekao mi je: “Budi strpljiv, igraj slobodno...” Nadodao je da ništa na svijetu nije toliko dobro kao biti nogometaš, da nogomet nije kao ostali poslovi, da uživam u ovim trenucima, da sam mlad i da ne razmišljam o strahu. Tih riječi sjetim se i danas i koristim ih kao svojevrsnu motivaciju. Više nismo u kontaktu, ali toga se svako malo sjetim. Svima u domovini fali. Iako nikada nismo bili favoriti za odlazak na velika natjecanja, pod njime smo igrali jako dobro i prilično smo napredovali. Jurčević? Odličan čovjek i trener, ali također nije, na žalost, dugo bio izbornik reprezentacije, bio je godinu dana kod nas. U njegovo doba zabio sam pogodak protiv Mađarske, također sam dobro igrao protiv vaše reprezentacije. Jurčević je iznimno razumio igrače, davao im je stalnu podršku. S njime sam ostao bliži, respektiram ga, kao i njegovu obitelj.
Koliko dobro poznajete hrvatsku nogometnu reprezentaciju?
- Ha, kakvo pitanje... Znam sve o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Hoćete da vam izdiktiram udarnu postavu, prvih jedanaest? Mogu bez problema, pa i kad se probudim usred noći. I onu udarnu postave od prije par godina. Baš volim vašu reprezentaciju. Radi se o nacionalnoj vrsti iznimne kvalitete, jedna je od ponajboljih na svijetu, uostalom, viceprvaci ste svijeta - zaključio je Mahir Emreli.