Zanimljivo je bilo gledati treninge u nogometnom kampu slovenske reprezentacije. A znate zašto je bilo zanimljivo? Jer su u isto vrijeme trenirali Dinamo Igora Bišćana i Trabzonspor Nenada Bjelice. Svaki klub trenirao je naravno na svome terenu, ali oni su locirano jedan do drugoga. Dakle, ako su željeli, jedni drugima mogli su ‘krasti‘ vježbe. Šalimo se naravno, to nikome nije padalo napamet, Bišćan je trenirao po svome, Bjelica po svome. Međutim, igrači su ponekad u stankama između vježbi bacili oko u susjedno dvorište, Ono što se prvo moglo zamijetiti jest da su Turci na treninzima mnogo glasniji, vladala je nekako opuštenija atmosfera, dok je kod Dinama, metaforički kazano, na sceni bio onaj pravi ‘njemački dril‘, bez puno priče.
Zgodno je bilo gledati i Mislava Oršića u dresu Trabzonspora. Bivši igrač Modrih podsjetio nas na dane kad je zabijao za Dinamo. Izvrsno mu radi ona njegova poznata ‘kifla‘, na treninzima je pogađao, parao mreže. Ponekad smo se uhvatili u razmišljanju; ‘eh, da barem napravi korak-dva, pa da se prebaci tamo gdje trenira Dinamo‘. Ali turski kolege kojih ima ogroman broj, jer Trabzonspor je veliki turski klub kojeg prati ogromna svita novinara, isto su tako razmišljali kad je u pitanju Bruno Petković.
Oni su hrvatskog reprezentativca željeli vidjeti na terenu gdje trenira njihov klub. Neki su uvjereni da će Petković na kraju završiti u Trabzonsporu. Međutim, nema na tu temu nikakvih vijesti. No kad smo gledali Petka na treninzima, kad smo se sjetili kako je majstorski odigrao utakmicu protiv bugarskog CSKA 1948, onda nam je postalo jasno kakav će to hendikep biti za Modre ako napusti plavu svlačionicu. Napadača njegove klase Dinamo ne može dovesti, ne može kupiti, nema tih novaca. Naravno, bit će itekako intrigantno pratiti kako će se dalje razvijati njegova nogometna sudbina.
Dinamo s njim nije potpisao produženje ugovora, njegova želja o godišnjoj plaći od 1,2 milijuna eura nije se svidjela onima koji odlučuju u plavom domu. Problem je taj što je Petko ušao u zadnju godinu ugovora, pa bi na koncu iz Maksimira mogao otići kao slobodan igrač, moglo bi se dogoditi da modri klub za njega umjesto milijuna eura dobije ‘frišku figu‘, samo Petkovićev čvrsti stisak ruke kad bude odlazio iz Maksimira.
Zapravo, ovaj ljetni mercato je posljednja prilika za Dinamo da na njemu zaradi neku značajniju cifru. Posve ista stvar je i Dominikom Livakovićem. S tim da nam još nije jasno kao za Livija nije već stigla nekakva službena konkretna ponuda koja bi ispoštovala njegovu izlaznu klauzulu od 10 milijuna eura. To nije neki novac za prvog vratara hrvatske reprezentacije i po nama najboljeg vratara prošlog Svjetskog prvenstva u Kataru.
Inače, u četvrtak, baš kad je Dinamo trenirao u slovenskoj nogometnoj bazi, pojavila se vijest da bi u Hajduk mogao stići Ivan Perišić. Nije bilo posebnih komentara, u prolazu od ljudi iz plave ekspedicije moglo se čuti; ‘neka dođe, nema veze, mi smo i dalje najbolji‘.
Ipak, neki su bili oprezniji:
- Nastat će prava euforija u Splitu ako dođe, donijet će takvu energiju da će i svi ostali igrači Hajduka biti bolji, ako bi Hajduk u napadu imao Perišića i Livaju, mi više ne bismo bili takvi favoriti za naslov kao što smo bili posljednjih godina.
No ipak, koliko smo mogli zaključiti, ne vjeruju u plavoj ekspediciji da će se hrvatski reprezentativac vratiti u Hajduk.