Vratio se Marko Bulat. Nakon više od tri mjeseca, koliko je prošlo od teške ozljede, neki je dan prvi put trenirao. Doduše, još uvijek nije blizu potpunom povratku nogometu.

"Prije tri dana skinuo sam onu čizmu i prvi put nakon ozljede obukao kopačku. Kakav sjajan osjećaj! Prof. Šebečić, Dinamov liječnik, kazao je da je zadovoljan kako sam se oporavio, od prvog dana je govorio da ne treba operacija i da će mi ta čizma pomoći. Mogu stvarno biti sretan kako sam se brzo oporavio, taj dio kosti zarastao je jako dobro, ostao je još manji dio koji treba do kraja zarasti. Ali, mogu trčati, tu nema nikakve opasnosti, a procjena je da ću se u normalan nogometni trening moći uključiti za oko tri tjedna. Jedva čekam", priča nam Bulat, vraćajući još jednom film tog trenutka kad je shvatio da je u duelu s Komnenom Andrićem na treningu slomio nogu.

"Naravno da se ne ljutim na Komnena, ništa on nije kriv. Došao sam mu s leđa, nije me vidio, htio je udariti loptu, a udario je moju nogu. Odmah sam osjetio da je nešto otišlo, iako, napravio sam još tri-četiri koraka prije nego sam odustao. Andrić me odmah nazvao, pričali smo, pružio mi podršku u oporavku, a na kraju je i sreća što nije otišao nijedan ligament ili živac, što nije trebala operacija, tada bi oporavak bio teži i dulji. Inače, ozlijedio sam se točno na 50. rođendan oca Josipa, nije baš bio neki rođendan."

Ležiš i razmišljaš

Ne krije da je prošao kroz najteže razdoblje u dosadašnjoj karijeri.

"Apsolutno! Nema za nogometaša puno težih ozljeda od loma noge, ležiš kući i razmišljaš, naravno da mi je svašta prolazilo kroz glavu. Koliko će trajati oporavak, hoće li sve proći dobro, hoću li moći opet igrati kao prije ozljede? No, moram istaknuti, imao sam podršku svih, od obitelji, cure, prijatelja, do suigrača, liječnika i fizioterapeuta, koji su mi stalno bili na raspolaganju, za savjet, za razgovor, za pomoć... Puno su mi pomogli, bez njih bi sve bilo još teže. A nakon nekog vremena prestao sam razmišljati o ozljedi i negativnim stvarima, pronašao sam neke druge prioritete, hvala Bogu sad je to razdoblje iza mene."

Ne postoji idealan trenutak za ozljedu, ali njegov je trenutak bio najgori. Naime, baš je počeo igrati, kad se prilagodio na zahtjeve u Dinamu i odigrao odličnu rolu protiv Seville.

"Da, dobro kažete, baš sam tada počeo dobro igrati, pohvatao sam konce Dinama i očekivao sam da ću do kraja sezone biti još bolji. Nije bilo lako doći u Dinamo. Dolazeći iz Šibenika znao sam da je to jedna veća dimenzija, da su zahtjevi ogromni, pripremao sam se na to. Međutim, tek kad dođeš, vidiš i doživiš Dinamo, shvatiš kolika je razlika. Trebalo mi je malo vremena da se adaptiram na sve to i baš tad, kad sam posložio sve što sam morao i bio među 13-14 igrača u rotaciji, došla je ta ozljeda. Baš krivi trenutak."

Čvršći nego prije

No, kako i sam kaže, možda je i ovdje svako zlo za neko dobro.

"Tko zna, vidjet ćemo što mi je Bog namijenio, zašto sam morao ovo proći. Ali, ono što znam jest da sam iz te ozljede izašao jači, čvršći neko prije. Nakon ovog loma noge i oporavaka ništa me više ne može poremetiti na mom putu. Jedva čekam da se vratim onim pravim treninzima, da počnem udarati loptu."

Ipak, ako se i vrati za tri tjedna, neće proći pripreme, zaostat će za suigračima na početku sezone, a to nikad nije dobro?

"Propustit ću taj dio priprema, ali radit ću na ovom fizičkom dijelu. Radim i inače sve ono što mogu, nije mi to problem, slušam i radim sve što mi kažu treneri, fiziji i doktori, tako da ću, vjerujem, fizički brzo biti spreman. Ma, bitno je da budem zdrav, da oporavak do kraja prođe kao dosad, dohvatit ću ja formu, ne brinem se zbog toga."

Jaka konkurencija

Konkurencija je u veznom redu sad i jača nego što je bila prije njegove ozljede. Stigao je Robert Ljubičić, proigrao je na kraju sezone Martin Baturina... Dobro, neki će vjerojatno i otići, ali čeka ga ozbiljna borba za mjesto u momčadi?

"Konkurencija je velika i tako treba biti u Dinamu, ipak se mi borimo za najveće rezultate. Stigao je Ljubičić i pojačao tu konkurenciju, a Martin je na kraju sezone pokazao kakav je igrač, za njega je bila i šteta što je sezona završila, baš je ušao u formu. Puno će biti utakmica u sezoni, bit će prilike, a ja vjerujem da ću se vratiti i bolji nego što sam bio i da ću to i pokazati na terenu."

S novim trenerom Čačićem, praktički, nije niti radio. Ozlijedio se prije njegova dolaska na klupu?

"Istina, nismo nešto puno surađivali uz teren, ali vidio sam i čuo što je pričao na sastancima, radi se o pravom gospodinu, koji je znao kako opustiti igrače, skinuti taj veliki pritisak s naših leđa. Rekao je igračima da se opuste i uživaju na terenu, da kad smo pravi nitko nije bolji od nas. Tako je i bilo, a tako ćemo, vjerujem, nastaviti i u novoj sezoni."

Na kojoj se poziciji u ovom Dinamu osjeća najbolje, gdje mu najviše odgovara igrati?

"Najbolje se snalazim u sustavu s dva zadnja vezna, od kojih je jedan defenzivniji, a ja ovaj malo ofenzivniji. Pričao sam o tome i s ljudima u klubu, slično razmišljamo, a to je baš i sustav koji najviše gaji naš trener, tako da vjerujem da neću imati problema s povratkom u momčad i prilagodbom na nove zahtjeve."

Najvažniji dio

A upravo je početak sezone obično najvažniji dio jesenske polusezone, ganja se Europa, igraju se utakmice svakih nekoliko dana. Odmah veliki zahtjevi.

"Svjesni smo da će odmah na početku, već od utakmice Superkupa s Hajdukom, krenuti puna sezona, zna se koji su Dinamovi ciljevi svake godine. Međutim, ima jedna dobra stvar u ždrijebu HNL-a, u ovom prvom dijelu kad se paralelno borimo za što bolji europski rezultat, sve derbije igramo u Maksimiru, što nam je, svakako, prilika da možda odmah napravimo određenu prednost i malo lakše dišemo. Pokušat ćemo to napraviti."