'Katastrofa od momčadi, ruševina, karikatura... Pojeli smo ih! Navijači - svaka čast!'

Imajući u vidu običaj Španjolaca da s prijezirom gledaju na sve osim na sebe i one koji su im povijesno superiorniji, možete zamisliti kakvim u sve epitetima počastili Dinamo. Jedini koji su zaslužili pohvalu su - Dinamovi navijači.

“To nije bila utakmica, nego hakl, trening na kojem je bio i sudac”, piše tisak, “golijada je mogla biti povijesna, ali je na kraju ostala samo golijada. Primili su šest, a mogli su i dvadeset. Nije da je Madrid bio lavina, nego su ih Dinamovi igrači gledali kako igraju i mislili: 'Baš lijepo igrate, izvolite, ovim putem.’ Jedino se Jurčić pjenio: 'Dajte im barem pripriječite put.’ Dinamo nije napravio ništa, u toj mjeri da u prvom poluvremenu nije napravio čak ni jedan prekršaj.”

Bilo je još toga u sličnom stilu...

“Mediokritetski je Dinamo omogućio Mourinhu eksperimentiranje, nije bilo rivala, Dinamo se nije ni pojavio na terenu, Real se suprotstavio katastrofi od momčadi, imao je feštu protiv ruševine od ekipe. Dinamo je bio karikatura, nemoćni sparing partner, Real ga je progutao za doručak. Dok su navukli kopačke u mreži su već imali četiri gola”, rugaju se mediji i nastavljaju:

“Real je mogao masakrirati Dinamo, prestrašenu ekipicu. Još je svirala himna Lige prvaka, a lica hrvatskih igrača nisu mogla sakriti strah. Dinamu je LP preveliki zalogaj. Nema ni traga nekadašnjoj hrvatskoj školi nogometa koja je imala toliko značaja u Europi”, piše primjerice Marca.

“Statistika ga je dovoljno opisala: pet poraza i nula pogodaka u pet utakmica u kojima je Dinamo traga ostavio jedino na Ronaldovoj nozi”, ističe El Pais.

Bilo je “poruka” i za druge.

“Niska kvaliteta Dinama potvrđuje da je potrebno otvoriti raspravu o sadašnjem formatu Lige prvaka u koju se provuku momčadi koje bi se u Španjolskoj borile za ostanak u prvoj ligi”, piše El Mundo.

Jedini koji je imao milosti za Dinamo je glas iz Reala, Emilio Butragueno:

- Za Dinamo je ovo bila trauma. Prvi su put došli na Santiago Bernabeu, tri udarca na vrata i tri gola. Mora da im je bilo teško vidjeti tako visoku planinu tako rano.

I na kraju ipak nešto pozitivno:

“Lokalni navijači gotovo u tišini gledaju i četvrti gol. Na vrhu stadiona, slika je drugačija. Tamo je 5.000 hrvatskih pjevača. Neumornih. Ne prestaju vikati Dinamo Zagreb. Nije im važno što im se momčad ponekad raspadne. Kad Calello, Tonel i Badelj daju tri pasa s ironijom slave: Oooooole, oooooole. (A da su tek razumjeli “Hoćemo pobjedu”, op.a.).