Od prvog dana stolovanja Igor Štimac odavao je dojam čovjeka koji je prezadovoljan napadačkim arsenalom Vatrenih. Izbornik je u tom pogledu vidio veliki adut proklamiranoj mu ideji po kojoj će “njegova” selekcija igrati otvoreno i napadački. Doduše, na početku je mandata krenuo u sustavu 4-2-3-1 nominalno opreznim i s jednim napadačem, Mandžukićem.
Iza njega na polušpice je stavio dva napadača (Olića i Eduarda) i ofenzivnog veznjaka (Kranjčara), u sredini ofenzivnije veziste (Rakitić, Badelj), na bekovima praktično dva krila (Srna, Pranjić). Doista nije čudo da je Švicarska “pomela” takvu, formalno opreznu, a zapravo neuravnoteženu ofenzivnu Hrvatsku. Iz današnjeg kuta mogli bismo lako zaključiti da je to najbolje što se moglo dogoditi Štimcu i Vatrenima...
Točno je da je u prvoj idućoj kvalifikacijskoj utakmici, protiv Makedonije u Zagrebu, opet izabrao 4-2-3-1 s isturenim Mandžukićem, uz potporu Modrića, Perišića i Eduarda. Pokazalo se neuspješnim jer su gosti djelovali bolje i opasnije. Tek uvođenjem Nikice Jelavića uz bok Mandžukiću Hrvatska je došla do daha, ali i Jelavićeva gola pobjede. U iduće tri kvalifikacijske utakmice Štimac se konačno opredijelio za taj, po mnogočemu prirodniji sustav ovim reprezentativcima, to jest 4-4-2. U Belgiji je startao s Jelavićem i Mandžukićem, zamijenio ih Olićem i Kalinićem. U Skoplju je isti startni tandem zamijenjen Kalinićem i polušpicom Sammirom.
U Osijeku je protiv Walesa, u očekivanoj dominaciji, Štimac tipovao na startni tandem Mandžukić - Eduardo , koji su se revanširali s dva gola unutar bezbroj domaćih šansi... Kako se u međuvremenu oporavio Ivica Olić, a u krug reprezentacije je u Londonu protiv Južne Koreje vraćen Mladen Petrić (svi napadači osim Olića dali su gol), Štimac se pred super važan natjecateljski dvoboj sa Srbijom, ali i onaj u Swanseau, osjeća napadački spokojan. Ima na raspolaganju šest raznovrsnih profila špica koje nude fizičku moć, realizaciju, kombinatoriku, skok, borbenost i nadasve veliko iskustvo. Mandžukić, Olić, Jelavić, Petrić, Kalinić, Eduardo imaju iza sebe velike turnire, ali i važne kvalifikacijske utakmice. Kako će onda Štimac razvrstati napadačke snage protiv Srbije?
MANDŽUKIĆ & OLIĆ
Sugestivni tandem naročito proslavljen u Turskoj, u doigravanju. Garantiraju prvu liniju obrane odnosno presing na posljednju obrambenu liniju protivnika, što omogućuje da se vatrena obrana drži visoko i stvara plitka formacija. Vješti u poentiranju, a mogu odlično djelovati i u (polu)kontri ako protivnik napadne. Mogu biti limitiranog učinka ako je sporiji ritam igre na postavljenu obranu, odnosno ako nemaju prostora.
MANDŽUKIĆ & JELAVIĆ
Ovo je tandem najpogodniji za rušenje postavljene obrane, što su pokazali mečevi s Makedonijom (gol Jelavić), Irska (oba strijelci), Italija (gol Mandžukić). No, ima i prazan hod kao protiv Grčke (0:0), Gruzija u obje utakmice. Nude čvrstinu, odličan skok, rastrčanost (Mandžukić) i čuvanje lopte (Mandžukić) u preformaciji momčadi. Manjak je kombinatorika te jalovija (polu)kontra ako protivnik ima visoko postavljenu obranu.
MANDŽUKIĆ & EDUARDO
Mnogi će logikom nogometa uprijeti njihova imena. Najmoćniji i najefikasniji Vatreni, spoj fizičkih potencijala prve rastrčane špice te igrača koji utjelovljuje drugu i nadasve suptilnu golgetersku dimenziju. U 26 domaćih utakmica Eduardo je postigao čak 14 golova, većinom odlučujućih, i većinom kao druga špica, s ključnim preduvjetom - da je starter. Samo jednom, protiv Izraela, postigao je golove kao rezerva. Dvojbu izaziva manjak Eduardovog igranja u klubu, nesklonost defenzivi i fizičku inferiornost snažnoj posljednjoj liniji protivnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....