Biuk pogodak, Ljubičić asistencija. Prošle jeseni uglavnom je bilo obrnuto, ali vijesti su isključivo dolazile iz juniorske kategorije na Poljudu. Nekoliko mjeseci kasnije, i onaj veliki, seniorski Hajduk, bilježi identične naslovnice. Hajduk ima novi tandem budućnosti.
- Najviše podsjećaju na Mornara i Rapaića - dodao nam je usporedbu jedan od navijača koji je oduševljeno ispratio prošlosubotnji jadranski derbi.
Nema sumnje, bit će usporedbi, samo da bude golova i pobjeda. Napokon je i Tramezzani pronašao napadačku dimenziju Hajduka. Ali, ne zato što je takva njegova nogometna filozofija, više se to dogodilo radi skromnog izbora igrača uslijed niza ozljeda koje su pogodile Bijele. Iz tog hendikepa s ozlijeđenima ušao je Hajduk u veliki plus, profitirao s novom promocijom tandema iz generacije 2002. - Stipe Biuka i Marina Ljubičića.
Prije sedam godina iz omladinske škole Hajduka izašla su dva igrača koja su odmah izazvala golemu pozornost navijača i nogometnih stručnjaka. Andrija Balić i Nikola Vlašić, dva igrača klase '97. najbolji su tandem koji je stasao na Poljudu zadnjih godina. Nije pretjerano kazati da su Biuk i Ljubičić na istom tragu. Njihova je priča s Hajdukom započela prije 10 godina, a ključni čovjek za njihovo dovođenje, Ante Bašić, danas trenira pionire vranjičkog Omladinca.
Nekadašnji libero Splita i Uskoka četiri godine je na Poljudu vodio generaciju 1997. iz koje su do prve momčadi kasnije došli Vlašić i Balić, a potom je Bašić preuzeo treniranje generacije 2002. godišta. U dopunskoj selekciji doveo je Stipu Biuka iz Solina, a potom i Ljubičića iz nogometne škole HEP Elektroprijenos, koju vodi bivši igrač Hajduka i Dinama, Srđan Mladinić-Zujo.
- Biuka sam vidio s osam godina u Solinu. U to doba imali smo sjajnu suradnju sa Solinom, mogli smo u klubu s Jadra uzeti igrača kojeg smo god htjeli. Prvi kojeg sam poželio bio je Biuk. Pustio sam ga da odigra tri-četiri utakmice za Solin u Dječjoj ligi na Karepovcu i odmah sam kontaktirao njegovog trenera u Solinu, Damira Bobana. Sve je bilo riješeno u pet minuta - ispričao je Bašić kako je Biuk u siječnju 2011. prešao iz Solina u Hajduk.
Ljubičić je s devet godina došao iz spomenute Mladinićeve škole nogometa. Za početak je Bašić dogovorio da se mladi igrač priključi treninzima Bijelih, s time da nastavi igrati za Mladinićevu školu.
- Ali, što se dogodi jedno jutro?! Došao je Ljubičić kod mene na Poljud i kaže "evo, treneru, donio sam istupnicu". Pitao sam Zuju što je bilo, a on mi kaže "pitao me mali za istupnicu, pa sam mu je dao". Razgovarao sam i s njegovim ocem, kaže otac "tako je odlučio". I što sam dalje mogao kada dijete od devet godina odluči i kaže mi "ja više neću gore trenirati, nego ću biti u Hajduku". To vam je Ljubičić, poseban karakter.
Još je Bašić dodao kako je Ljubičić često znao ustajati rano ujutro, napisati zadaće za školu i potom doći na trening.
- Nije mu bio problem ustati ujutro u pet sati, napisati zadaću, marendati i onda doći na trening.
Kakav je bio na treningu?
- Energije za pet ljudi. Karakter kakav se rijetko viđa. Često kažem, ako idete u rat i želite taj rat dobiti, morate sa sobom uzeti Marina Ljubičića. Taj se bori barem za dvojicu - prisnažio je Bašić.
Na pola puta u Hajduku, nakon pet sezona na Poljudu, brigu o karijeri mladih talenata nakon Bašića preuzeo je Tiho Trogrlić.
- Biuka sam zatekao u osjetljivom razdoblju kada je prolazio kroz osobnu tragediju. Dobio sam u ruke talent koji je trebalo pažljivo brusiti. Ali, najbitnije je reći, lopta se uvijek lijepila uz njegovu nogu. I strašno me podsjećao na Marca Reusa - kazao je iskusni strateg za mlađe uzraste Tiho Trogrlić.
- Ljubičić je bio i ostao gladan uspjeha. Igrač koji je i u mlađim selekcijama imao sjajan osjećaj za pogodak. Često sam ga znao usporediti s Tomom Ercegom, najvećim golgeterom Hajduka posljednjih desetljeća. Ljubičić ima ono što ne možeš naučiti, a to su suradnja i osjećaj za pogodak. Njegova asistencija za treći gol protiv Rijeke sve govori - dodao je Trogrlić.
Ljubičić je imao teži put u karijeri, trebalo je vremena da bi se prepoznao njegov talent, ali Biuk je od prvog dana bio u fokusu interesa. Kako Hajduka, tako i raznih inozemnih klubova. Reprezentativac je Hrvatske U-17 i od prošle jeseni iza sebe ima zagrebačku menadžersku agenciju "4 sports professional". Do siječnja je imao stipendijski ugovor s Hajdukom, a onda je potpisao 5,5-godišnji profesionalni. Znalo se po Splitu čuti razne priče o tome koji sve klubovi žele kapetana juniora Hajduka, ali na kraju Biuk ipak zabija u bijelom dresu.
- Istina je da smo imali ponuda, najviše iz Njemačke, ali odluka o ostanku prvenstveno je bila motivirana odnosom i ambicijom koju smo prepoznali u razgovoru s predsjednikom Jakobušićem. Zahvaljujući čelnom čovjeku Hajduka potpisao je Biuk ugovor u nadi da će s Bijelima napraviti veliki pomak u karijeri - kazao nam je vlasnik "4 sports professional", Dženis Mujačić.
Ljubičić je profesionalni ugovor potpisao krajem ožujka, dva mjeseca poslije Biuka. Ali, zanimljivo je da je dvije godine ranije bio gotovo otpisan. Nije tada imao ni stipendijski ugovor koji je dobio tek prije godinu dana. U kadetima je balansirao između statusa četvrtog i petog napadača, da bi u juniorima kod Marijana Budimira počeo igrati, Ove sezone zabio je 25 zgoditaka za juniore i premda više ne igra u toj konkurenciji, ostat će prvi golgeter juniorske Prve lige.
- Prije nešto više od godinu dana sam ga sreo na jednoj utakmici Hajduka. Nije igrao, samo je gledao. Bio je izvan svih kombinacija. Međutim, uspio se vratiti. Izborio se svojim radom. Uporan je do krajnjih granica - naglasio je Bašić.
Koja je perspektiva za Hajdukov novi napadački tandem?
- Prvo, šteta je da nisu dosad imali veću minutažu jer sigurno je bilo prilike. Ali, u budućnosti će imati prigodu. Staloženi su, smireni i koncentrirani na rad. Neka takvi i ostanu, pa će napraviti velike karijere - zaključio je Trogrlić.
Dva nova wunderkinda Bijelih kao zalog za budućnost. Koliko puta smo to već čuli i napisali za njihove prethodnike. Jednom će se i obistiniti...