Rijetki su igrači ostavili tako dubok trag u Hajduku za tako malo vremena igranja u bijelom dresu. Jedan od takvih definitivno je Stanko Bubalo. Odigrao je samo jednu sezonu u Hajduku, ali sezonu za pamćenje, za vječnost.
- I danas me ljudi zaustave na ulici i pitaju “kako si ono zabio Dinamu”. Gdje god se pojavim, u Hercegovini, Splitu ili nekom drugom gradu - reći će nam Bubalo bez oklijevanja.
S Hajdukom je osvojio nezaboravnu titulu prvaka 2001. godine, naslov u koji je ugrađena i uskršnja pobjeda nad Dinamom na Poljudu (3:1). Ostala je slika koja i danas živi.
- Ha, ha... kako ne bih znao. Fotografija gdje slavim pogodak za 1:0. Raširio sam ruke poput Montelle - prisjetio se Bubalo.
Drukčija priča
Prije 20 godina pun je Poljud slavio pobjedu Hajduka, a danas Bijeli na praznom stadionu dočekuju Dinamo. Sve je drukčije, i ambijent i položaj na ljestvici. Jedino je derbi ostao isti.
- Uvijek je derbi utakmica velikog naboja, ali bez gledatelja je sasvim druga priča. Nikad neću zaboraviti onaj adrenalin, onaj osjećaj kada postigneš pogodak i poletiš prema sjeveru. Trčao sam prema navijačima, ali moram reći, malo me bilo strah petardi i bengalki. Da me ne pogodi koja u slavlju. Ali, nisam stao. Da sam mogao poletio bih preko ograde među navijače - ispričao je Bubalo u jednom dahu i dodao:
- Tko nije doživio taj osjećaj ne zna što je ljepota nogometa. Zabiti gol Dinamu i onda proslaviti ispred sjeverne tribine. Uf, i sad se naježim.
Lijepe su uspomene, ali druga su vremena. U Bubalovo doba borio se Hajduk za naslov prvaka, a večeras Bijeli traže pobjedu za ostanak u utrci za europski plasman.
- Često razmišljam o tome je li Europa toliko bitna. U redu, važan je imidž kluba, treba svake godine igrati Europu. Ali, to je uvijek mač s dvije oštrice. Dobiješ nekog naizgled neatraktivnog protivnika, daleko putuješ, brzo ispadneš i san se raspline u trenu. S druge strane, prazno je ako nema Europe. Zato je najbolje svaku utakmicu misliti samo na pobjedu, pa što Bog da.
Narodski to kaže Bubalo. Što Bog da. Protiv Rijeke je prošle subote Hajduk odigrao najbolju utakmicu sezone. Prvih 45 minuta predstavlja ogledni primjerak kako bi trebao izgledati Hajduk na kojeg smo nekoć navikli. Napadački, opasan, na Poljudu dominantan. Mogu li Bijeli ponoviti takvo izdanje i večeras?
- Mogu. Dapače, uvjeren sam da bi mogli izgledati još i bolje. Dinamo će izvući veliki motiv iz svih igrača, premda nema onog huka s tribina, opet će hajdukovci pokazati koliko vrijede. Ja barem tako mislim. I nadam se.
S Rijekom su se u najboljem svjetlu pokazali mladi talenti iz generacije 2002., Biuk i Ljubičić. Kako ste vidjeli mladi tandem?
- Odlični su, baš su mi se svidjeli. U mojoj generaciji su igrali Pletikosa, Leko, Deranja, Sablić, Đolonga, Miladin.... bilo je puno igrača iz omladinske škole Hajduka. Jedino na takav način može Hajduk naprijed, sa svojim igračima.
Mora biti klasa
Pokazali su Biuk i Ljubičić u samo jednoj utakmici više nego pojedini stranci u cijeloj sezoni.
- Istina. Neću ih secirati pojedinačno, ali jasno je da igrač koji dolazi u Hajduk mora biti klasa. Uz to, zna da nije lako igrati u Hajduku. Meni je trebalo nekoliko mjeseci da bih dostigao željenu formu. Na početku su mi sa tribina vikali “Bubalo, vrati se u Slavoniju”. Ali, istrpio sam i postao najbolji strijelac šampionskog Hajduka te sezone sa 14 golova.
Vratimo se derbiju. Što je presudno za ogled Hajduka i Dinama?
- Rasterećen je Dinamo, puno su Zagrepčani već pobjegli Osijeku, a Hajduk grize, gladan je pobjede. Pun je samopouzdanja nakon pobjede protiv Rijeke i smatram da može nastaviti u tom ritmu. Hajduk je željan velikih utakmica, treba mu nakon Rijeke potvrda da je momčad zaista na pravom putu, a veće utakmice od ogleda s Dinamom nema u HNL-u.
Još je Bubalo dodao osobnu impresiju za kraj:
- Vjerujem da se Hajduk može podići sljedeće sezone, da je ovo zadnja godina borbe za četvrto ili peto mjesto. Dok sam igrao u Osijeku svi su samo pričali o Hajduku i Dinamu. Svi su bojali Hajduka i Dinama. Danas se promijenila slika hrvatskog nogometa, ali Hajduk ima kapacitet biti u uskom vrhu. Zato Bijelima treba pobjeda nad Dinamom, da potvrdi sebi i svim ostalima da se vraćaju na nekadašnje staze uspjeha.