Novi Hajdukov Jens Otto Andreas Gustafsson (42) ne pripada krugu najboljih švedskih trenera. Međutim, kažu nam da nije daleko od tog statusa, te da ima sve preduvjete da izraste u vrhunskog stratega. Kad se u tamošnjim klubovima mijenjaju treneri, Gustafssonovo ime u pravilu se uvijek nalazi na popisu želja...

Tih čovjek i glasan trener

Gustafssonov prvi trenerski posao bio je još 2011. na klupi Halmstada, kluba skromnog budžeta i mogućnosti. Nogomet koji je Halmstad igrao pod vodstvom mladog trenera nikoga nije oduševljavao. Igrajući u klasičnih 4-4-2, Halmstadovi igrači uglavnom su preskakali igru napadajući dugim dijagonalama. Vodio je Gustafsson tamo 118 utakmica (44 pobjede i 48 poraza, gol-razlika 178:181), ne pokazujući posebnu spremnost na promjenu stigla igre jer preskakivanje igre i duge lopte odavno su bile prošlost u ozbiljnom europskom nogometu. S druge strane, doista je na raspolaganju imao skroman igrački kadar, iako prekaljeni treneri poput Ilije Lončarevića nikada neće prihvatiti takav alibi:

“Momčad je uvijek ogledalo trenerove vizije i rada”.

JAKOV PRKIC/CROPIX Cropix

Gustafsson je i tada već bio uočljiv zbog temperamentnog stila u vođenju utakmice. Inače vrlo samozatajan i skroman u privatnom životu, na utakmicama bi se transformirao u trenera koji stalno viče na igrače tražeći od njih maksimalnu trku, agresivnost i okomitost. Kažu da je svih 90 minuta s klupe znao igračima vikati “Idemo, idemo”... Naravno, na švedskom jeziku.
Veliku energiju u vođenju utakmica zadržao je i kao trener Norrköpinga, ali se njegova vizija igre drastično promijenila. Temeljni sustav bio mu je 4-3-3, iako je znao igrati i 3-4-3. Kako god, uvijek je igrao s tri napadača, do kojih je lopta u pravilu dolazila samo kroz igru, a nikako ne kroz duge dijagonale.

“Jako sam se promijenio kao trener, mogu reći da sam bitno napredovao”, bio je njegov komentar nakon određenog vremena provedenog na klupi Norrköpinga. Važno je naglasiti da ta njegova igra nije prerasla u neku izvedenicu tike-take. Ne, maksimalna okomitost i presing ono su na čemu je Gustafsson inzistirao vodeći Norrköping.

Samo Malmö skuplji

Unatoč toj velikoj transformaciji, u Švedskoj je ostao na glasu kao trener kojem je taktička educiranost i dalje najbolnija točka. Visoki presing i maksimalna okomitost dva su temeljna postulata onoga što je Norrköping igrao pod njegovim vodstvom, ali problem obrambenog bloka u takvoj igri ostao mu je poprilično nedorečen i ranjiv. U posljednjoj prvenstvenoj sezoni njegova je momčad zabila 78 golova u 40 utakmica, ali ih je i 50 primila. Zbog previše golova u mreži Norrköping je sezonu završio na šestom mjestu, što je ipak bilo razočaravajuće za navijače. Norrköping nije klub koji inzistira na osvajanju trofeja, ali Gustafsson je na raspolaganju ipak imao momčad koja je po vrijednosti na Transfermarktu bila druga u Švedskoj. Samo je Malmö imao skuplji kadar...

Zanimljivo je da Gustafsson vodeći Norrköping nije imao posebno dobre rezultate. Jedno drugo i jedno treće mjesto u pet sezona realno su tek solidan učinak s obzirom kakav je kadar imao u svlačionici. No, klub ga svejedno nije dirao, što ukazuje na to da su čelnici bili zadovoljni njegovim radom.

Gustafsson je trener kakvog klubovi - barem u Švedskoj - vole imati na klupi. Kažu nam je da je pravi vojnik kluba u kojem radi. Ako u klubu zaključe da im je najvažnije razviti tri ili pet mladih igrača, on će ih bez problema forsirati kroz cijelu sezonu, ne obazirući se na moguće kritike zbog nešto slabijih rezultata. Gustafsson, dapače, uživa forsirati mlade igrače i oni u njemu imaju trenera koji će čvrsto stati iza njih i dati im maksimalnu slobodu u igri. Svjestan je da će zbog toga izgubiti određeni broj utakmica tijekom sezone, no naravno da s druge strane očekuje i puno razumijevanje ljudi koji vode klub. U Norrköpingu je ta podrška svih pet sezona bila neupitna. Završio šesti ili drugi, o statusu trenera nije bilo rasprave. Kao što nije bilo ni pritiska od strane navijača, a nije ni da su mediji bili posebno oštri.

Prijelaz koji je odjeknuo

Norrköping je klub iznimno duge tradicije, osnovan je još 1897., u svojim vitrinama ima 13 prvenstava i 6 osvojenih kupova, ali sve je to dosta davna prošlost. Doduše, jedno je prvenstvo osvojeno 2015., ali ono se očito dogodilo i nije nimalo utjecalo na stav ljudi u klubu koji drže da oni trebaju raditi i stvarati, a ne ganjati trofeje. I da u svlačionici žele imati radišnog i poštenog trenera.

Hajduk nije Norrköping. Hajduk dakako želi razvijati igrače, ali jednako tako inzistira i na trofejima. Navijači u Norrköpingu nemaju problem s tim da momčad u deset utakmica upiše dvije pobjede, ali na Poljudu zna biti koncert zvižduka već nakon jedne izgubljene utakmice. Sličan stav znaju imati i mediji. Kako će Gustafsson reagirati pod takvim pritiskom realno još nitko ne zna, pa ni on sam. Stoga je njegov odlazak na Poljud u Švedskoj jako iznenađujuće odjeknuo. Drastična je to promjena u odnosu na sve što je Gustafsson radio u deset godina trenerske karijere.

Međutim, već smo rekli da Gustafsson po mnogima ima predispozicije da izraste u klasnog stručnjaka. Očito je procijenio da je vrijeme za novi iskorak, za život pod velikim pritiskom u sasvim novim okolnostima. Imao je na stolu nekoliko ponuda švedskih klubova, ali to bi značilo da je ostao u svojoj komfor-zoni, što bi sugeriralo da ipak nema pravu ambiciju.

Hajduk stoga Gustafssona nije odabrao slučajno. Mlad, a iskusan i vrlo ambiciozan. I iznimno privržen klubu u kojem radi. To su bili i nekakvi temeljni postulati koje su Jakobušić i Nikoličius i postavili prije nego što su krenuli u potragu za trenerom. Portugalac Jose Gomes s kojim su također razgovarali nije bio taj tip trenera, nije to ni Tramezzani, s kojim se Hajduk brzo razišao iako je napravio rezultat.

Tramezzani je taktički vjerojatno potkovaniji od Gustafssona, ali Talijan je defenzivac koji uvijek gleda isključivo rezultat i svoje interese. Šveđanin najprije gleda klub, a na terenu ga zanimaju maksimalni napad i što je moguće više mladih igrača. Što će i svaki navijač Hajduka toplo pozdraviti. Pa i pod cijenu pokojeg poraza više, koliko god svi nestrpljivo čekali trofej...