Ćiro u formi: Ako Zagreb ispadne iz lige, bacit ću se s Ciboninog tornja. Stilom 'lasta'!

Kad izgubi, vrlo je žalostan. Kad pobijedi, aktivira onu svoju 'Da se barem više nikad ne igra!' Miroslav Blažević preksinoć je bio razočaran, ne i utučen, kamoli slomljen.

- To razočaranje je blaže jer znam da je bodove osvojio bolji, kvalitetniji. Moji igrači su se trudili, ali nisu uspjeli ništa napraviti.

Što najviše nedostaje Zagrebu?

- Razigravač. Pravi vezni koji će podvaliti zadnji pas.

Takav je, barem u nekoj mjeri, Štrok?

- Svakako. Da smo ga imali, imali bismo i tri gol-šanse. Međutim, zgrabila ga temperatura i nikako nije mogao.

Kakav je kadar, općenito?

- Postoji izvjesna konfuzija. U odnosu na prethodnu utakmicu s Hajdukom igrala su šestorica novih. To je pokazatelj koji ne vara. Lutalo se. Moram što prije standardizirati, inače se momčad neće organizirati ni usvojiti zamišljeni model. Barem 85 posto uvijek treba biti isto.

Zasad se sve svodi na odrednici 'uzmi loptu, Abdurahimi, i učini nešto!'?

- Jest. Jedini može stvoriti višak. Jedini može, istinski, inicirati preokret. Ali nema čovjeka u sredIni koji bi mu dao loptu pa da on samo trči za njom, a sposoban je i moćan ostaviti svakoga.

Kakav je bio Medić, skoro pa solidan?

- Apsolutno. Uopće nije bio loš. Trsio se, borio. Zar je kriv što je predsjednikov sin?!

Pomak je podjednako sitan i dragocjen:

- Čovječe Božji, Zagreb je u Splitu izgubio 1:5 raspadajući se na sastavne dijelove, ovdje se suprotstavio muški, kompaktno, zamalo i konkretno. A Krstičevićevom sastavu predviđam rezultat u nadasve dugoj seriji.

Nije Tata požalio što se prihvatio aktualnog posla?

- Meni je drago. Znam da ću uspjeti.

Trojica ispadaju, neće biti lako?

- Neka ispadne tko hoće, i tko mora. Zagreb neće. U protivnom ću se baciti s vrha Cibonina tornja, stlom 'lasta'!