Ali nije jedini među velikima: primjerice Branko Zebec, pa Blaž Slišković, na neki način i Biće Mladinić, a sublimat cijele priče je Tomislav Ivić, kojega su u jeku najvećih Hajdukovih uspjeha u povijesti razapinjali kao povijesnog krivca, te i danas govore da je morao s onom zlatnom generacijom osvojiti Europu, kao što i Ćiri spočitavaju da je s Vatrenima morao osvojiti Europu. Trener i sudbina.
- Svaki veliki klub, bio on Barcelona ili Real, kad-tad zapadne u krizu, a onda se filozofira do iznemoglosti, premda se radi o jednostavnom i neizbježnom problemu: naprosto izostane generacija.
Odlaskom iz Hajduka 2005. često ste prozivali predsjednika Branka Grgića?
- Bravo, a sad već mislim da sam dužan ispričati se. Bio sam uvrijeđen što sam smijenjen, ali nekidan čitam intervju Ozrena Maršića, novinara Večernjeg lista, koji se igra riječima te se pita tko je taj Ćiro Blažević. Međutim, istodobno doznajem da se Grgić o meni izražava sasvim drukčije, gotovo s obožavanjem. No, 2005. su bile takve okolnosti, najgore je kad je jedini smisao popljuvat nekog i ništa drugo.
Ćiro je bio prvi privatni vlasnik u hrvatskom nogometu. Vlasnik Dinama.
- Kad sam ja bio prvi vlasnik Dinama, to je bilo prerano. Još je tu bio i rat. Ali sam barem dokazao, ako ništa drugo da sam taj BBB-ov “Ćiro peder”. A ovaj Hajdukov Andabak, ozbiljan je i uspješan poslovni čovjek, poznajem ga i mislim da je mudar.
Kako kad govore da je ovaj Hrabar, s plaćom od 7,5 tisuća eura, njegov čovjek?
- Kladim se, sine, da nije. Andabak je sposoban vodit Hajduka.
Kako možete biti protiv Markovića, dakle za Štimca, a istodobno i za Mamića, koji je protiv Štimca, ali je za Markovića?! Ko koga tu, ne smin reć šta?
U tom ljubavnom trokutu najviše vam smeta Marković?
- Ne, nego ja njemu. Da nije bilo njega, otišao bih s reprezentacijom u Japan. Ali on je tvrdio da sam ja prestar. A bio sam sine mlad skoro kao i ti sada.
E da, šezdeseta mi je tek. Nego, bila su to vremena kad ste sa Štimcem na Jelačićevu placu potpisivali peticiju za generale?
- E to su već improvizacijska pitanja. A ja to ne volim, to se zna. Prekinut ću intervju. Držim se uvijek sistematskog plana, moraš znat kud ideš, što ti je cilj, zašto pitaš i čeprkaš. A ne da mi tu vrludaš tako bez veze. Eto, zato Robert Prosinečki kao trener može imati problema, jer improvizira kao i ti, a nije lako imati sve, anatomijsko poznavanje, fiziološko, biomehaničko, kompletnu struku, pa čak i sociologiju, psihologiju, filozofiju, povijest...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....