Mala kavana na Trgu bana Jelačića omiljena je destinacija trenera svih trenera Miroslava Blaževića, tu redovito svrati iz stana u neposrednoj blizini. A kad sjedne i zapali cigaretu (pa još jednu, i još, onda mu ponestane i stvar spašava konobar!) zaustavljaju se znanci i neznanci da bi ga pozdravili i ohrabrili.
Svako slovo upijao je Ma Zhen, šef regionalnog dopisništva kineske agencije Xinhua koji je najmnogobrojniju svjetsku naciju svakodnevno informirao o melanomu izbornika olimpijske selekcije.
- Znate kako je, naš narod strašno se zabrinuo za g. Blaževića jer pamti film u kojem glavni junak umire zbog raka kože.
Na tu natuknicu Ćiro šiba kletvu:
- J...š film, lako je umrijeti na velikom platnu! To nikoga ne boli, osim budale koja se uživi u fabulu.
Završna dijagnoza
No dobro, od dramatičnih konotacija nema ništa. “Tata” je sasvim zdrav iako je tumor bio zloćudan?
- Tako glasi najnovija, završna dijagnoza koju potpisuju moji liječnici Maja Ceković, Duje Ostojić, Mirna Šitum.
Preksinoć je oslobođen katetera za skupljanje sukrvice, ponovno leži i na leđima. Pije antibiotike. Na kontrolu zasad ne mora. Ne odustaje od vožnje vespom, ugledate li nekog što drma nogostupom i raskršćem prolazi na crveno, sigurno je posrijedi on.
- Žudim za povratkom u Kinu. U Šangaju čekaju moji igrači, “ sinovi Mao Ze Donga”!
Angažirao je po jednog iz Portugala i Belgije.
- Samo da prođem Oman. Potom će se formirati tri skupine po četiri momčadi, prvaci idu u London, najbolji drugi OI hvata u play-offu s Afrikancima, šanse su mu nikakve. Dokopam li se grupe, imat ću vremena za doradu.
Lanjski prvak Ivanković morao se povući iz Jinana?
- Gospoda su ga ispratila gospodski, dobio je svih 800 tisuća dolara.
Je li on rješenje za Dinamo?
- Naravno.
A Blažević?
- Nikad ne bih zeznuo Kineze. Oni me toliko vole da im ne smijem uskratiti ljubav.
Hoće li se jednog dana ipak spojiti s kumom Mamićem?
- Ne. Moja najveća opsesija jest što duže ostati u Kini. Kumu čast, zvao me, tješio. Pamtim onu njegovu da će leći pokraj mene kada umrem. Malo se zaj...o, leći ću ja pokraj njega!
Kako gleda na svog sportskog sina, uspješnog, ali kontroverznog?
- Ponosim se. Zdravko me prešišao. Ja ne bi bio u stanju stvoriti takvo blagostanje, i šest naslova državnog prvaka zaredom!
- Kad je čovjek u mojim godinama (76), ne veseli ga ničiji konflikt. Na žalost, raju zanimaju jedino afere. Zaboravlja se da je život kratak i tako težak. Bolesnima poručujem: ne klonite duhom, nema panike, nema predaje, borite se!
Šef neprestano hvali Kinu. Što je sa Švicarskom, u kojoj je stekao dvojno državljanstvo?
- Švicarcima dugujem sve. Naučili su me redu i disciplini. Tome da je laž osobina glupana.
Hrvatska je nenadomjestiva?
- Ponajprije sam Hrvat. Ovu zemlju ujedinjuju samo najveći sportski uspjesi i ratna ugroženost. Inače je sve naopako; pogotovo je omiljen običaj da svatko ulazi u tuđi problem ne bi li ga učinio još većim!
Ako više ne kani u Maksimirsku 128, kani li u Rusanovu 13?
- Ma kakvi. HNS ima starog predsjednika, ne bi bilo dobro da ima i starog izbornika!
Ne obožava baš rođaka iz Bugojna?
- Nije li deplasirano da Markoviću još nije dosta: i Einstein, i Zweinsten, i Dreinstein u 12 godina mandata ispucali bi sve što znaju. Prema tome, Vlatko, prećerao si.
Liga 16, realnost ili nerealnost? - Nema infrastrukture, nema uvjeta, nema novca. Nema publike. Krivo mi je što BBB bojkotiraju, to je ta tipična hrvatska razjedinjenost kad svatko vuče na svoju stranu. A bez jedinstva ne možemo. Uopće nismo svjesni koliko smo mali, beznačajni. Premda umišljamo da smo “badže”, šampioni kugle zemaljske. U sportu, zamisli, čak i jesmo. Prvoligaški nogomet nema budućnosti sa 500 optimista u gledalištu.
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITATJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....