ČETIRI IZAZOVA I STREPNJE Hrvati pred iskušenjima koja će im odrediti sezonu

Nijedan sadašnji Hajdukov prvotimac nije bio rođen do studenoga/prosinca ‘85. kad se njihov klub razigravao s tadašnjim Dnjepropetrovskim u osmini finala Kupa UEFA. Budući da je istoimeni grad zbog vojne industrije bio nedostupan strancima, igralo se u Krivom Rogu, koji se na ukrajinskom dakle zove Krivij Rih. Do kojeg se iz Beograda letjelo preko Moskve. Sa snježne vijavice izvještavala su tek dva hrvatska novinara: televizijski Anzulović i ovdje potpisani. I najviše hvalili “tri Zorana”: Varvodića, Vujovića, Vulića. Pobjeda autogolom toliko je omamila trenera Poklepovića da je sljedećeg jutra na aerodromu grozničavo pitao “di mi je borša, di mi je borša...?”, iako je (torba) visjela o ramenu. Špaco je blistavom taktikom posve onemogućio sjajni SSSR-ov dvojac Litovčenko - Protasov, a nezaboravni Gudelj u uzvratu blatnim projektilima definitivno riješio stvar.

Dinamo mora uspjetiJe li moguća repriza?

Danas je sve drukčije. Nema željezne zavjese, a ni Ukrajina se ne osjeća baš najbolje. Domaći kukaju zbog neigranja Konopljanke, gosti se uzdaju u zavidnu formu i fenomenalnu realizaciju. Veliki Tudor ima pravo na ne mnogo manju nadu. Bijelima bi plasman u Europsku ligu zaliječio brojne rane, napose emotivne. Možda i poneku financijsku. Bilo bi nam tako drago da uspiju.

Dinamo ne samo da uspjeti može nego i mora. Dobro je što prerano posrtanje na putu do Lige prvaka nije prouzročilo dublje potrese, što vlada objektivnost i razum. Jer igrači došljaci koji su plaćeni po nekoliko stotina tisuća eura, eventualno kakav milijunčić, svakako nisu u razini onih igrača poniklih iz vlastite škole na kojima se inkasiralo 6, 8, 13 ili 15 milijuna; bilo bi nelogično da jesu. Bez obzira na rasplet “slučaja Mutu” maksimirski jurišnici Petrolul nipošto ne smiju gledati svisoka. Da se ne opeku. Ipak bi sezona bez međunarodne seanse bila promašena. Punom koncentracijom i primjerenom izvedbom Rumunjima valja okrenuti leđa i zatvoriti vrata.

Riječanima nije ni teško ni lako jer taj Šerif ne bi im trebao nabiti lisičine pa ih strpati u “ćeliju smještenu između pošte i saluna”. Uostalom, Kek se i na divljem zapadu i na nimalo pitomijem istoku snalazi majstorski. Prolazak lanjskim koridorima i suživot s dičnim Europljanima gotovo da je nužan u nastavku perfektne Miškovićeve akcije, koja paralelno podrazumijeva gradnju novog stadiona na staroj lokaciji. Stoga, Kramariću, naštelaj nišan!

Dobar nogometni tjedan

Splitu nije ugodno. Iako ne mora biti ni odveć neugodno, dapače. Torino nema klasu susjeda Juventusa. Neka se drži prpošno, to je voda na mlin braće Žužul. Koji su povjerenjem šefu struke Matiću dokazali da razumiju i biznis i sport. Jer Ivanu je prethodno vjerovao jedino Jozak, nepotrebno osporavani Jozak, tretirajući ga neizostavnim dijelom stožera selekcija U-18, U-19 i U-20.

Ovo je doista još jedan tjedan dobrog hrvatskog klupskog nogometa.