BENCUN & JOZINOVIĆ Od zvijezda do prekobrojnih u Hajduku u samo 12 mjeseci

Četiri su igrača ostala u Splitu, nisu na pripremama u Rovinju i na njih se ovog proljeća ne računa. Marko Bencun i Lorenco Šimić određeni su za posudbu, dok se Goranu Jozinoviću i Mislavu Anđelkoviću traže novi klubovi. Bez obzira što svaka od četiri priče ima određenu vrijednost, dvije su ipak posebne. Bencun i Jozinović su zanimljiviji od ostalih, jer Šimić još nema debi u prvoj momčadi, a Mislav Anđelković je i prošle jeseni imao skromnu minutažu.

S druge strane, Jozinović i Bencun dva su igrača koja su već ostavila pečat u Hajduku, svojim igrama pokazali da mogu čak biti i nositelji igre. To su uistinu i bili u jednoj fazi karijere, ali onda se ringišpil sreće okrenuo. Danas se Bencuna pokušava nagovoriti ne bi li prihvatio posudbu u Zadar, ali Bencun želi u Brašov. U toj pat poziciji Bencuna čeka proljeće u momčadi Hajduka B. Treća liga umjesto velike uloge na prvoligaškoj sceni. Slično proljeće može se dogoditi i Jozinoviću koji čeka klub u kojem će se skrasiti nakon Hajduka. Čak se ni odšteta ne spominje kao ključni dio priče u Jozinovićevu slučaju. Samo neka se nađe klub...

A još prije godinu dana sve je izgledalo sasvim drukčije. Bencun je bio junak Hajduka, a Jozinović je u sezonu ušao kao nositelj nagrade Hajdučko srce. Samo 12 mjeseci kasnije, sve se okrenulo i zato su obje priče jako interesantne.

Marko Bencun prilike je počeo dobivati kod Miše Krstičevića u jesen 2012. Igrač iznimnog talenta, lagani hitri dribler koji poput jegulje bježi suparničkim igračima. Sve je imao, ali ipak nije pronašao zajedničku frekvenciju s trenerom koji mu je prvi pružio priliku. Morao je ponovno na posudbu, kao i sezonama ranije. Još ga je Balakov uzeo na zimske pripreme prije tri godine, ali ga je odmah proslijedio na posudbu u drugoligaško Dugopolje. Potom ga je Krstičević vratio na Poljud i poslije šest mjeseci opet uputio na posudbu, ovog puta u Primorac. Između Dugopolja i Stobreča vrtjela se karijera Marka Bencuna, izgledalo je da će još jedan veliki talent ostati neizbrušeni dragulj. Međutim, Tudor je uz asistenciju Harija Vukasa, koji je prethodno bio pomoćni trener u stobrečkom Primorcu, vratio Bencuna u Hajduk ponudivši mu u ljeto 2013. veliku šansu. I Bencun je počeo uzvraćati na najbolji način. Pogodak Turnovu u eurokvalifikacijama, pogodak na prvenstvenoj premijeri u Zadru. Ali, pratio ga je i peh s ozljedama, nevolje koje mu stalno koče karijeru. Potres mozga i još dvije manje ozljede sanirao je do kraja listopada te 2013.

”Opet sjajni Bencun! Pet pogodaka u tri utakmice, za tri pobjede Hajduka”, stajalo je u novinskim rubrikama posvećenim splitskim Bijelima.

Dva zgoditka za preokret i pobjedu u Kranjčevićevoj protiv Hrvatskog dragovoljca (2:1), tjedan dana kasnije ponovno dva gola za pobjedu protiv Lokomotive na Poljudu (3:1) i na kraju zgoditak iz jedanaesterca u prolazu Kupa protiv Vinogradara. Pet pogodaka u 10 dana promovirali su Bencuna u Hajdukov jesenski hit, ali ni najbolje razdoblje karijere nije prošlo bez ozljeda. Zbog loma kosti u stopalu pauzirao je 45 dana i onda na povratku, u startu igrača Dinama opet zaradio ozljedu (ligamenti koljena) i novu operaciju. I tu je kraj. Kraj pozitivne priče.

Sve dalje bilo je teško mučenje u karijeri 22-godišnjeg krilnog napadača. Proljeće je prošle godine proteklo u rehabilitaciji, na ljetnim pripremama se nije nametnuo, a najesen je u maloj minutaži ostao nezapažen. Nestao je sa scene, danas je igrač za novu posudbu. Više ni ne zna koju. Previše ozljeda, previše peha, posebno u danima kada je situacija bila “vruća”, kada je Bencun bio tema vrijedna perspektivnih milijuna. Ključni igrač Hajduka, reprezentativac U-21, sve je Bencunu išlo te jeseni, ali od uspomena se ne živi. Pred njim je neizvjesno proljeće 2015. godine. Ne promijeni li stav, igrat će s Hajdukom B po dalmatinskim travnjacima, jer u Prvu HNL može samo ako pristane na Zadar, a Hajduk ga u inozemstvo ne pušta. I godine prolaze...

Gorana Jozinovića čeka slična sudbina. Ako tijekom prijelaznog roka ne nađe angažman, bit će igrač Hajduka B. Nije mu to strano, već je i prošle jeseni znao zaigrati za drugu momčad Bijelih. Gdje se okrenula karijera Jozinovića, gdje je sve pošlo nizbrdo? Prije tri godine vratio se kao Feniks iz pepela. Kod Balakova je bio prekrižen, trenirao je jesen 2011. s drugom ekipom, zatim pokušao u Ukrajini preko posudbe do ugovora (Zorja), ali nije prošao zbog iznenadne ozljede koljena. Vratio se kući, opet trenirao u Hajduku i dočekao dolazak Miše Krstičevića umjesto Balakova. Dobio je novu šansu, vratio se u život i nakon godinu dana postao jedan od najboljih an Poljudu. Igrao je kod Krstičevića proljeće karijere, u sustavu 4-2-3-1 bio je nezamjenjivi borbeni lijevi bek. Ali takvo proljeće više nije ponovio. Tudor mu je ponudio priliku jednu polusezonu i nije bio zadovoljan. Jesen 2013. bilo mu je zadnje u kontinuitetu. Prije godinu dana lijevog beka je zaigrao Antonio Milić, a Jozinović je pao u drugi plan. U proteklih 12 mjeseci dobivao je rijetke prigode i bilo je jasno da mu Hajduk neće produžiti ugovor. Jedinom od petorice igrača iz prve postave koji su u jesen ušli s posljednjom sezonom ugovora u dresu Bijelih.

- Da je barem netko riječ popričao sa mnom - požalio nam se u jednom od rijetkih medijskih intervjua koje je 24-godišnjak iz Kaštela ponudio posljednjih mjeseci.

Nakon izlaska u javnost, dobio je priliku za razgovor s čelnim ljudima kluba, ali tek toliko da sazna gorku istinu. Hajduk je za njega završena priča. Od kapetana i Hajdučkog srca, igrač sa 133 nastupa u Hajduku stigao je do statusa prekobrojnog s treningom u B-momčadi. Karijera je zaista relativan pojam. Jozinović to najbolje zna. I Bencun također.