Tko bi pomislio da će Hajdukov strijelac iz Vinkovaca, 19-godišnji Toma Bašić, na dogovoreni razgovor doći biciklom! I to posuđenom. Na prvi pogled, reklo bi se, jedan od modernih tinejdžera s “bikeom” i slušalicama u ušima. Ali, prevarili biste se...
- Nisam još ni upisao vozački, a kamoli da razmišljam o automobilu. Živim na Bačvicama, 20-ak minuta mi biciklom treba do stadiona. Posudio sam bicikl od svog bivšeg suigrača iz B-momčadi Jozića, ali već za 15-ak dana uselit ću u stan blizu stadiona, pa mi neće ni bicikl trebati - jednostavno je ispričao Bašić.
Mogli i bolje
Takav je Toma Bašić, jednostavan i smiren. Premda je njegova vožnja biciklom nekoliko dana bila tema u svlačionici, Bašić se nije živcirao.
- Znam da mi nedostaje malo dalmatinskog temperamenta, malo žestine. Da se malo razljutim prije utakmice. Moram raditi na tome - dodao je jedan od junaka Hajdukove pobjede u Vinkovcima.
Prije godinu dana je priključen prvoj momčadi, ali strpljivo je čekao prigodu. Četiri nastupa ima u prošloj sezoni i jedan gol, glavom Zagrebu. Ne čudi, jer Bašić je visok 190 centimetara, zato može pogoditi i glavom, a ne samo ljevicom koja mu je inače forte.
- Gađam slobodne udarce, pucam s distance. Pokušavam biti što više opasana prema suparničkim vratima. U Vinkovcima sam imao slobodni udarac u zadnjoj minuti, ali očito sam se puno potrošio u prethodnih 90 pa nisam pogodio. Koncentracija nije bila kao inače. Možda sam mogao pustiti Kožulju, ali kada je postigao zgoditak za 2:0, više nikome nije bilo žao što sam pucao.
Strijelac je bio i u pripremnom ogledu sa Splitom na Poljudu, upravo je tada iz slobodnog udarca zabio s gotovo 30 metara. Ukupno tri zgoditka u zadnjih mjesec dana i samopouzdanje je poraslo.
- Pobjeda iz Vinkovaca svima puno znači, cijela momčad raste nakon takvih utakmica. Iako, moram priznati da smo mogli i bolje. Nismo odigrali presing kakav smo imali u pripremnim utakmicama protiv Splita i Slavije. Možemo mi i bolje nego smo odigrali u Vinkovcima.
Dobro je pobjeđivati i pritom znati da se može bolje. Samokritičan je Bašić, bez ustručavanja će priznati da je prošlog tjedna bio malo impresioniran u svojoj europskoj premijeri u Rumunjskoj.
- Očekivano, ipak je to bila moja prva europska utakmica.
Bijeg s krilne pozicije
O Bašiću se sve zna u proteklih mjesec dana, ali što je bilo prije? Kako je došao do situacije da postane prvotimac Hajduka?
- Pred dvije godine sam došao u Hajduk, potom igrao na posudbi u Rudešu, pa se vratio u Hajduk, igrao i za B-momčad, a danas mogu zahvaliti treneru Pušniku što mi je ponudio veliku šansu. Isto kao što sam zahvalan i treneru Ivi Miliću koji me u Zagrebu s lijevog krila preselio na mjesto zadnjeg veznog. To je bila prva prekretnica moje karijere. Druga je, jasno, dolazak u Hajduk.
Zagrepčanin u dresu Bijelih, to je vječna tema koja uvijek povlači isto pitanje. Kakav je doživljaj Tome Bašić u njegovu lokalnom kraju, u zagrebačkoj Dubravi?
- Ništa posebno za prijaviti. Ja sam više prema Maksimiru, u jednom mirnom kvartu. Juranović je baš u srcu Dubrave, bolje njega pitajte.
Još bez ugovora
Upravo su Juranović i Toma Bašić bili žrtve napada dvojice huligana nakon posljednje utakmice prošlog prvenstva u Kranjčevićevoj. Kako napreduje istraga?
- Pronađeni su krivci, ali očito je dug put dokazivanja nedjela.
S Juranovićem ga veže prijateljstvo, ali i spoznaja da su obojica prvotimci koji još čekaju profesionalni ugovor.
- Razgovaramo i nadam se skorom potpisu. Moja je želja napraviti nešto veliko s Hajdukom. Znam da je teško, ali želim biti prvak s Bijelima. Da ostavim trag na Poljudu.
Idol mu je Yaya Toure, sjajni veznjak Manchester Citya, premda ga uspoređuju i s Patrickom Vieirom. Moderni visoki vezni igrač stasao u Kranjčevićevoj s pečatom afirmacije na Poljudu. Yaya Toure iz Dubrave?
- Ha-ha... može. Ne zvuči loše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....