UVIJEK JE ČUVAO NAJOPASNIJE PROTIVNIČKE NAPADAČE, IMA GA U SVAKOJ IDEALNOJ MOMČADI: Najtrofejniji igrač u povijesti Hajduka ne dolazi na Poljud

Od one sjajne generacije Hajduka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, predvođene genijalnim trenerom Tomislavom Ivićem, najbolju inozemnu karijeru imao je Luka Peruzović, koji je punih šest godina bio standardni, nezamjenjivi prvotimac u to vrijeme jakog i cijenjenog belgijskog Anderlechta. I drugi su iz te generacije igrali po Europi, pa i u Americi (Slaviša Žungul, indoor nogomet), ali niti jedan nije predstavljao nenadoknadivog prvotimca kao što je bio Peruzović.

Ipak, Peruzović baš i nije vrednovan toliko koliko je značio za momčad Hajduka i Anderlechta, bio je stoper u službi kolektiva. Sinonim uz Peruzovića bila je - sigurnost. Koliko god vam to čudno ili nevjerojatno zvučalo Peruzović u svojoj karijeri nije odigrao niti jednu slabu utakmicu, to jest nikad nije zaslužio negativnu ocjenu u novinama. Jednako tako nije se sladio s najvišim ocjenama, maksimum su bile 'osmice'. Iznimka je bila 'desetka', koju je ocjenu dobila kompletna momčad za onu nezaboravnu trijumfalnu pobjedu nad Partizanom (6:1) na stadionu JNA u Beogradu.

U pravilu, bilo kao stoper Hajduka ili Anderlechta uvijek je bio zadužen za čuvanje najboljih protivničkih napadača, kao što su na primjer u bivšoj Jugoslaviji bili Lazarević, Bjeković, Bukal, Bajević, Gucmirtl, Santrač, Musemić, Kustudić…

U povijesti Hajduka ostao je zabilježen kao rekorder po broju osvojenih trofeja - četiri prvenstva i čak šest kupova Jugoslavije, dok je u dresu Anderlechta bio tri puta prvak Belgije, uz jedan europski trofej, Kup UEFA.

Arhiva

- Pored svega što sam postigao u svojoj karijeri - rekao je Peruzović - bez obzira na sve te trofeje ostaje mi žal da s Bijelima nismo barem jednom došli do finala europskog kupa. A po svim mjerilima mogli smo, trebali smo… Može se kazati da nismo imali sreće u pojedinim ciklusima, ali isto tako držim da smo mogli i više od jednog polufinala i dva četvrtfinala, posebno one godine kad smo u Kupu pobjednika kupova protiv Leedsa propustili plasman u finale.

Te godine Hajduk je vodio Branko Zebec i dok su Bijeli nevjerojatno oscilirali u prvenstvu: 16 poraza i jedna jedina pobjeda protiv Vardara u gostima, a 13 pobjeda, tri neriješene i jedan poraz u Splitu. Zato je splitska momčad sjajno igrala u Europi, u Kupu pobjednika kupova Hajduk je stigao do polufinala…

- Zebec je bio velemajstor pripreme za europske utakmice, sredili smo bez problema prve tri runde, onda smo u polufinalu u Leedsu izgubili 0:1, na Starom placu ostalo je 0:0. A imali smo puno prilika… Sjećam se kako nas je Zebec instruirao u uzvratu, govorio je kako je važno da ne primimo gol, ali da ćemo do njega doći makar u 90. Nismo uspjeli.

Što se tiče momčadi Hajduka u kojoj je Peruzović bio jedan od najpouzdanijih igrača, on će izdiktirati sljedeću jedanaestoricu: Mešković, Džoni, Rožić, Buljan, Holcer, Peruzović, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković i Šurjak.

- E ta je momčad bila strah i trepet u bivšoj državi. Pogledajte, odreda svi reprezentativci. Nas sedam je bilo na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974., po meni su svoje mjesto u toj reprezentaciji zaslužili još Holcer, Džoni i Žungul. Ali da se ne vraćam na to tko je sve igrao na mundijalu i zašto… Pustimo to.

Peruzović je igrao stopera, u nekim prilikama trener Ivić ga je znao koristiti i kao centarfora, taj eksperiment nije se pokazao kao uspješan.

- Ivić je bio izvanredno naprednih poimanja, svi znamo da je bio ispred svog vremena. Pripremao nas je detaljno, na treninzima smo uvježbavali automatizme, ali to nisu bile suhe šablone, jer smo imali igrače, koji su bili vrlo inventivni. Sjećam se dobro kako smo u hotelu Jugoslavija na sastanku uoči utakmice s Partizanom, ono kad smo ih satrali s 6:1, dogovorili raspored. A onda se Ivić, u autobusu do stadiona JNA, predomislio i odlučio na promjene. I to ne sastava nego rasporeda. Dogovor je u svlačionici bio da startamo na uobičajeni, očekivani način i onda da se na njegov znak u petoj, šestoj minuti zarotiramo, promijenimo pozicije. Mužinić se vratio na stopera, ja sam otišao na desnog beka, Žungul s krila na centarfora, Đorđević s centra na lijevo krilo, Šurjak s krila u vezni red… I kako je Partizan igrao 'na čovjeka' dogodio im se kaos u obrani. Napunili smo im mrežu golovima.

Vjerojatno najbolji dokaz kvalitete Peruzovića bio je zahtjev trenera Ivića, u trenutku kad je potpisao ugovor za Anderlechta, da se odmah angažira igrača Hajduka. S Anderlechtom je Peruzović igrao i polufinale Kupa kupova. Nakon osmogodišnjeg igranja u tom klubu, vratio se u Hajduk, odigravši par sezona. Osim toga u brojnim izborima najbolje momčadi splitskog kluba svih vremena, u prigodama velikih jubileja Peruzović je imao svoje mjesto u idealnoj jedanaestorici.

Mario Mornar

Peruzović još od igračkih vremena živi u Waterloou, s velikom pozornošću prati događanja u hrvatskom nogometu, posebno u Hajduku.

- Od prije dvije godine, kada sam navršio 65., otišao sam u mirovinu. Ne volim razglabati o Hajduku, jer ima ljudi koji sve što se kaže izvrću na svoj način, pogotovo čim se zapazi jedan trun kritike, pa ma kako ona bila korektna i evidentna. Bio sam igrač i trener u brojnim sredinama, na sreću, uvijek sam znao tko mi je gazda, tko me angažirao i kome moram polagati račune. Ova formula 'sociosa' vlada u nekim europskim klubovima, ali tu je jasno tko snosi odgovornost. Nadalje, osobno mi smeta, na neki način i boli, kako su na Poljudu nastojali očistiti veterane. Naročito, kako je otjeran moj prijatelj Frfa Mužinić. Uopće, koliko znam, posebno na udaru su moji suigrači. Što se mene tiče često ljeti dolazim u Split, ali ne idem na utakmice Hajduka.

Zanimljiva su još dva detalja: prvi, Peruzoviću je ponuđeno da konkurira za izbornika reprezentacije Hrvatske 2006. poslije smjene Cice Kranjčara, što je odbio, te drugi, u vrijeme jedne krize Hajduka, odlaska Ivice Kalinića zbog bolesti 2009. pozvan je u pomoć Ivić, koji je tražio da se Peruzoviću povjeri klupa Bijelih, ali se pokazalo da su razgovori o tome bili farsa, s obzirom na to što je angažiran Edi Reja.

Luka Peruzović, rođen 26. veljače 1952. u Splitu, za Hajduk je odigrao 486 utakmica, od toga 244 prvenstvene (9 golova), 22 u kupu i 34 u europskim kupovima. A za Anderlechta ima 222 nastupa u prvenstvu, kupu i Europi. Za reprezentaciju Jugoslavije ima 21 utakmicu, sudjelovao je na prvenstvu svijeta 1974. i Europe 1984. Trenerska karijera: Hajduk, Genk, Charleroi, Standard, Anderlecht, Olympic Marseille, Genclerbirligi, Al Saad Katar, Sfax, reprezentacija Bahreina. Sada je u mirovini.