Popović uzima pauzu: 'Idućeg ljeta sigurno neću igrati, a kasnije ćemo vidjeti...'

Nakon najvećeg debakla u povijesti hrvatske košarke, plasmana između 13. i 24. mjesta na Eurobasketu u Litvi, prilikom seciranja igrača i njihovog učinka, bivši izbornik Joke Vranković jednog je reprezentativca posebno istaknuo...

- Ako ćemo kritizirati Marka Popovića i njegov učinak, ono što je on dao reprezentaciji i igrački i kapetanski, ja to ne mogu prihvatiti!

Izjava koja oslikava cijelu reprezentativnu karijeru igrača kojeg su nedavno, nakon što je otišao, pa se vratio u Litvu, gdje je ponovo potpisao za Žalgiris, u zračnoj luci “dočekali poput Pape”. Marko Popović je ujedno iz Kaunasa poslao poruku.

- Sljedećeg ljeta me sigurno neće biti, neka mlađi igraju kvalifikacije, ja konačno trebam jedno slobodno ljeto. A onda opet možemo razgovarati ako budem trebao novom izborniku.

Nije mogao reći “ovo je kraj”, to je jače od njega. Iako je još u Alytusu, kad je jedini smogao snage doći pred kamere Hrvatske televizije, kako se to od kapetana i očekuje, Marko Popović održao “oproštajni govor”. I imao je pravo na to. Jednom je morao doći dan kad će i Pop reći “ne mogu više”. Jer, u klubovima je uvijek i svugdje bio pobjednik, osvajao je trofeje baš sa svim klubovima osim s Valencijom, gdje se zadržao tek nekoliko mjeseci. A reprezentacija? Tu je nizao razočaranja. Od Švedske '03, gdje smo ispali od Rusije u osmini finala nakon promašenih slobodnih bacanja i glupo izgubljenih lopti, preko Beograda i one krađe (Lamonica, Drabikovski i Dovidavičius) protiv Španjolaca...

- Jesam, isključen sam. Namjerno sam to napravio. Zašto? Zato jer sam sportaš. Oni su me j..... i to sam im rekao!

I u toj je utakmici, kao u svakoj za reprezentaciju, Marko Popović ostavio baš sve na parketu. Iako je '03. na Eurobasket otišao kao treći play, dvije godine kasnije Spahija ga je vidio u istoj ulozi, ali i kao drugu “dvojku”, pozicija koju je igrao četiri godine kod Jasmina Repeše jer smo imali Planinića i Ukića na playu. Pop je uvijek bio taj koji se prilagođavao, iako se ponekad imao pravo i pobuniti, to nije bio njegov način.

- Nema toga što ne bih napravio za medalju s reprezentacijom - često je znao reći.

Marko Popović je Hrvatskoj dao sve što je imao, od 2000. je neprekidno u reprezentativnim programima. Dao je puno više no što mu se vratilo. Pekingu unatoč...

I zato, ako je ovo zaista kraj:

Pope, hvala ti!