Wilt Chamberlain i njegovih 100 poena na jednoj utakmici, kao i 118 utakmica s 50+ poena, 11 naslova prvaka Billa Russella, nešto manje od 16 tisuća asistencija Johna Stocktona, 181 triple-double Oscara Robertsona... Sve su to NBA rekordi za koje se smatralo ili se još uvijek smatra da nikad neće biti srušeni.

S tim da je posljednje spomenuti u noći sa subote na nedjelju po hrvatskom vremenu - izjednačen. Russell Westbrook dovršio je pohod u koji je krenuo prije pet godina kad je Oklahomu City napustio Kevin Durant, dok je istovremeno NBA liga dobila nikad prije viđenu triple-double mašinu. I od tada do danas je Westbrook na TD prosjeku. Kroz pet godina. S tim da će mu ovo biti četvrta sezona koju je zaključio s takvim brojkama. Kroz povijest je to uspio još samo Robertson. Jednom.

‘Nabijač statistike’ ili?

Toliko je teško raditi ovo što nakon Oklahoma Cityja i Houstona u Washingtonu ponovo radi Russell Westbrook, čudesni košarkaš kojeg nikad nije zanimao PR, točnije nije ga zanimalo ništa osim košarke i onih linija igrališta između kojih je uvijek i svugdje igrao s istim, maksimalnim intezitetom. I zato se Westbrook danas, u razdoblju u kojem ponovo prekraja povijesne NBA knjige, definitivno uzima zdravo za gotovo od strane većine onih koji imaju priliku javno izložiti svoje mišljenje o svemu što se događa u ligi. Pa se tako već godinama može čuti priča o “nabijaču statistike”, iako su njegove momčadi dobile 146 od 181 utakmice (80,7%) u kojima je on upisao triple-double. Toliko o nabijanju statistike.

Od 181 utakmice u kojima je Russell Wesbrook imao triple-double, njegove
momčadi (Oklahoma City, Houston, Washington)
došle su do 146 pobjeda

AFP

- Ponosan sam na sve što radim kako bih imao što veći utjecaj na pobjede i zbog toga uvijek ostavim sve na terenu. Zahvalan sam i blagoslovljen što sam uopće u istoj rečenici s Oscarom koji je napravio toliko toga za sve nas, žrtvovao se u svoje vrijeme da bi nam svima danas bilo bolje.

Rekao je Russ sve što je trebao o uskoro bivšem rekorderu, dok o sebi ovaj put nije pričao. Kao što to uostalom i rijetko radi. Ali zato ima dovoljno onih koji su pričali za njega...

- Postoje igrači iz povijesti ove lige koji su na pijedestalu, ni ne misliš za njih da su stvarni. Smatraš ih mitskim bićima sve dok ih ne sretneš. Oscar Robertson je jedan od takvih igrača, vjerojatno među 10 najvećih svih vremena - dao je Scott Brooks, trener Washingtona kontekst onome što se dogodilo u utakmici njegove momčadi s Indianom.

Inače, za Westbrooka ide i priča da ga suigrači ne vole. Bradley Beal, prvi strijelac Washingtona, ne odaje pak takav dojam.

- Bili smo dio Russove povijesne večeri i to je samo po sebi dovoljno. U povijesti ove igre, Russ je jedan od najboljih koji su ikad uzeli košarkašku loptu u ruke. Raditi što on radi iz večeri u večer je izuzetno teško. Mislim da puno ljudi to ne shvaća, gleda ga kroz neke čudne naočale. Ali samo pokušati napraviti nešto slično... S tim da je njemu ovo četvrta sezona u kojoj ima triple-double prosjek. To govori više od svega.

Kritike sa svih strana

Nevjerojatno je zapravo koliko ljudi ne shvaća ovo o čemu priča Beal, koliko se njih stalno vraća na to da Westbrook nema prsten. Kao da se ne zna da ga nemaju ni velikani poput Charlesa Barkleyja, Johna Stocktona, Karla Malonea, Reggieja Millera, Chrisa Paula, kao da za prsten LeBron James nije morao ići u Miami, Kevin Durant u Golden State, Anthony Davis u Los Angeles...

A pritom je Rusell Westbrook s Kevinom Durantom i Jamesom Hardenom - dok su sva trojica bili vrlo madi - igrao veliko finale, nekoliko godina kasnije s Durantom došao na korak od eliminacije Warriorsa u finalu Zapada, kao prva zvijezda momčadi sva tri puta vodio Oklahoma City u doigravanje, tamo igrao s Houstonom, sad će s Washingtonom minimalno u play-in...

Ukratko, radi se o istinskom pobjedniku čije brojke nisu produkt osobne zaluđenosti statistikom, već manijakalne želje za pobjedom, natjecateljskim duhom zbog kojeg je Russa sebi sličnim smatrao i pokojni Kobe Bryant. Koji je možda i najbolje znao kako to izgled kad te uzimaju zdravo za gotovo s obzirom da je u onom razdoblju nakon odlaska Shaqa O’Neala a prije no što je u Los Angeles stigao Pau Gasol, trpao kao rijetko tko u povijesti, uz kritike sa svih strana zbog “prevelike potrošnje” te činjenice da je “istjerao čovjeka koji mu je donio tri prstena”.

Uvijek moraš željeti više

I ne, ovo nije karikiranje, tu se samo radi o podsjećanju na narativ kakav je Bryanta pratio sredinom prvog desetljeća 21. stoljeća. Definitivno usporedivo s Westbrookom danas.

- Uvijek moraš željeti više od protivnika - objašnjava Russ svoj mentalitet.

- Na teren se može istrčati da odradiš posao, prepustiš se utakmici ili pak možeš preuzeti kontrolu utakmice. Ono što ja uvijek pokušavam je napraviti sve da bismo pobijedili i želim biti siguran da sam baš sve ostavio na terenu. I tako kad jednom završim, moći ću se pogledati u ogledalo i nitko mi neće moći reći da se nisam natjecao ili da sam varao igru. Moj jedini izbor je istrčati i natjecati se, samo to mogu raditi svaki dan.

Tako će se pamtiti Russella Westbrooka. Odnosno, tako će ga pamtiti oni koji znaju cijeniti sve što je dao ovom sportu i ligi. Puno toga što prije njega nije viđeno. I zato mu se treba nakloniti, ne samo jer je srušio rekord Oscara Robertsona...