Legendarni srpski trener: 'Šarića i mlade igrače se olako proglašava velikim zvijezdama'

Tijekom turnira Zadar Dogus, na kojem je njegov Fenerbahçe obranio naslov, podsjetili smo ga na misao otprije godinu dana kada nam je rekao da bi za Bojana Bogdanovića bilo bolje da je ostao još jednu sezonu u njegovim rukama.

Individualni rad

- Izuzetno mi je zadovoljstvo bilo raditi s Bokijem koji je izvanredan čovjek. Krivo mi je što nije svjestan koliko dobar košarkaš može biti i da za to mora unaprijediti igru loptom. Sjajno se kreće bez lopte, odličan je šuter, ali kada promaši nekoliko puta, što se svakome događa, nepotrebno ulazi u psihozu i opterećuje se time da mora što prije ubaciti loptu kroz koš, a to ne valja. Bojan je šuter i nakon što krene s 0/5, mora nastaviti šutirati - rekao nam je Obradović u Zadru i nastavio:

- Bojan nikada neće biti igrač za kojeg ja vjerujem da može biti ako ne bude radio na individualnoj tehnici i ako se ne bude doveo u situaciju da može šutirati iz driblinga. Ne postoji niti jedan vrhunski igrač koji si nije mogao sam kreirati situacije za šut. Kod mene je pokazivao da to može, ali na tome mora još puno raditi.

Pitali smo ga i za mišljenje o ranom ispadanju Hrvatske na EP-u i teškom porazu od Češke.

- Ne želim ulaziti u taj problem jer ne mogu objektivno pričati o prijateljima i dragim ljudima. Uvijek se stavljam u njihovu situaciju. Bogdanovića i Žorića sam trenirao, s Perasovićem igrao i siguran sam da je taj rezultat njima pao teže nego mnogima koji to komentiraju.

Krvav rad

Ručnu je povukao i na komentar podatka da hrvatski košarkaši, u pravilu, bolje igraju u klubovima, nego u dresu reprezentacije.

- Uvlačite me u situaciju u kojoj ne želim biti. Puno njih bi trebalo pričati prije mene.

Obradović je prošle sezone u turskom prvenstvu i Kupu, utakmicama protiv Efesa, bolje upoznao Darija Šarića. Iako ni o njemu nije želio konkretno pričati, puno je toga rekao govoreći o mladima i talentiranima.

- Zbog ljudi koji su radili s njim u reprezentaciji i klubu, zbog njegova trenera u Efesu, a mog kuma Dude Ivkovića, neću pričati o Šariću, nego generalno o svim mladim igračima. Veoma lako ih se proglašava onima što još nisu postali. Šakom i kapom se dijele mišljenja da su već napravili nešto, a bukvalno su na početku karijere. I navijači i treneri i suigrači i menadžeri u tome sudjeluju. Mladi moraju biti svjesni da ih tek čeka krvav rad da bi možda došli tamo gdje bismo svi voljeli da završe jednoga dana.

Jaka europska liga

Podsjetilo nas je to na tezu o kojoj smo u posljednje vrijeme često razmišljali. Inflacija mladića, dječaka, za koje se tvrdi da su buduće zvijezde, i kronični nedostatak kvalitetnih igrača.

- Ranije su 20-godišnjaci, pa još i mlađi, bili nositelji u reprezentaciji i klubovima, a danas nisu. Preuveličava se vrijednost talentiranih mladića. Njima su potrebne zdrave sredine, zdrave obitelji, prijatelji, menadžeri, ali svima je vlastiti interes na prvome mjestu. A sve dolazi iz NBA koji uzima sve živo. Pobjeda europske košarke bi bila liga koja bi bila maksimalno konkurentna NBA. Igrači bi tad ostajali na kontinentu, ali to je teško izvesti.