Damjan Rudež - tricaš kojeg se boje i Talijani: 'Igrati za Hrvatsku je poseban osjećaj'

Damjan Rudež ubacio pet trica Fincima, prekinuo je šuterski post Hrvata u prvoj četvrtini i trasirao nam put za prvu pobjedu u drugom krugu. Protiv Slovenije zabio je dvije u produžetku, sada je zabijao cijelu utakmicu. Ako je još postojala neka dvojba oko Damjana Rudeža, više je vjerojatno nema nitko.

I navijači znaju, kad je Damjan Rudež sam iza linije za tri poena, već se može početi nazdravljati...

- Uvijek sam vjerovao u sebe, no, ne znam iz kojih razloga se oko mene uvijek potencirala neka priča. Drago mi je da svi zajedno ušutkavamo kritičare, a i da ja tome pridonosim. Uvijek će postojati ljudi koji sumnjaju u tvoju kvalitetu, tvoj rad, mogućnost izvedbe, ali zadatak nas igrača je da to pokušavamo opovrgnuti čim izađemo na parket. Jako sam zadovoljan što sam dio ove skupine igrača koja ide po rezultat, dajem sve od sebe da uklopim. I ono što je važno, nama je, od prvog do zadnjeg, posljednja stvar na pameti statistika, osobna statistika.

Kakav je to osjećaj igrati a znaš da svatko, baš svatko navija da se dobije? Kad nije kao ranije, kad su neki navijali da se izgubi kako bi mogli početi pljucati po košarci, košarkašima, sportu kojega, kao, više nema...

- Svi mi ovdje, barem mi kojima nije ovo prvo natjecanje, znamo dobro što znači igrati za Hrvatsku i kakve su reakcije. I kakvi su osjećaji. Loš rezultat s Eurobasketa prije dvije godine dao nam je motiv i svi koji smo te stvari prošli, znamo da nije lako biti dio reprezentacije kad krenu kritike. Ponekad ne bismo imali na tribinama ni deset ljudi, a svih deset koji su navijali za nas smo znali. Nisu nas štedjeli ni mediji, dramatično nam je nedostajala pozitiva. I baš stoga znamo cijeniti sve ovo što se sad zbiva. I trudimo se dati sve od sebe, a što je javnost sve prepoznala, to je za svakog od nas poseban, do sada nedoživljen osjećaj. Ovo se ne može usporediti ni s čim, ni s kakvim klupskim uspjehom.

Damjan Rudež ovdje je prvenstveno opcija s klupe za odmoriti Krunu Simona ili Bojana Bogdanovića. Kad uđe, on je na poziciji “tri”, iako je Slovence zatrpao kao “četvorka”.

- Uvijek sam bio odgajan da mogu pokriti i jednu i drugu poziciju. I sam se tjeram da ne bude razlike kad igram “tri” ili “četiri”. Ako to netko tek sada vidi, to nije na meni. Ljudi koji me znaju, znaju da mi je šut forca, kao i da sam u jednom dijelu karijere bio prisiljen striktno igrati “tri” ili “četiri”. Ovisno o klubu i u kojoj minutaži. Sada sam u fazi karijeri da mi je svejedno koju poziciju igram.

Da razriješimo tko je najbolji hrvatski šuter? Odnosno, jeste li vi i Bojan Bogdanović ikad šutirali jedan protiv drugog?

- Nismo baš direktno. No, sigurno bi to bio zanimljiv okršaj jer Bojan je doista paklen šuter.

Da razriješimo i ovo. Zašto Pajo Patak? Tako vas, naime, zovu u reprezentaciji?

- Nisam nikada mislio da će se to saznati. Počelo je sve dosta nevino, na fejsu sam stavio skriveni profil pod imenom Pajo Patak. No, suigrači su to pronašli, pa je ispala super fora. Ušlo je to u svlačionicu, pa me svi tako zovu. Njima to odgovara, napravili smo zafrkanciju od toga i ispala je to šašava priča.

Odgovaraju li nam pobjede Grka protiv Španjolaca i Slovenaca protiv Talijana? Neki tvrde da ovako imamo šanse za biti prvi, drugi, pak, da nam se sve zakompliciralo...

- Jasko i Roko su sve rekli, ovaj puta nema kalkulacija, ni “šibicarenja”, već treba ući u četvrtfinale na dominantan način. Ako dobijemo dvije u skupini, mi smo prvi, ako dobijemo jednu, vidjet ćemo gdje će nas to dovesti. A u fazi u kojoj jesmo, i što se tiče samopouzdanja, ali i kvalitete igre, mislim da se nikoga ne trebamo pribojavati, ni išta kalkulirati.

Talijani imaju hendikep na visokim pozicijama?

- Taktički bi to trebalo tako postaviti, mislim, da se ide u smjeru, naši visoki igrači to mogu kazniti. No, treba biti oprezan jer i oni imaju pozicije s kojih nam mogu stvoriti probleme. Talijani su odlični momčad, imaju sjajne šutere, ne znaš odakle sijeva kad krenu, a ako im krene, može biti jako opasno. Mi imamo neke planove, već smo nešto dogovarali i trebali bismo ih na taj način zaustaviti.

Na koga vi idete u svojoj roli?

- Očekujem da idem na Aradorija ili Gentilea, ne vjerujem da ću ići na Bellinelija. Uglavnom, onog igrača koji bude na poziciji “tri”.

Koliko bližnjih, obitelji, prijatelja dolazi na utakmicu danas? Zagreb je blizu...

- Za svaku utakmicu imam 10-15 ljudi. Neki nisu mogli u četvrtak pobjeći s posla, no, danas očekujem invaziju. Svi dobivamo toliko upita da je sve nemoguće i kontrolirati. Nitko ne mora biti strahu da će biti rasprodana dvorana jer je dvorana velika, pa je i to pozivnica da nam navijači danas pomognu. Stvorila se euforija i šteta je to propustiti. Što se mene tiče, ja sam svoje ulaznice podijelio, više ih nemam.