Na pitanje kako je, dan nakon pobjede nad Cibonom Toni Katić je odgovorio:
- Uvijek dobro. Idemo dalje, u srijedu nam dolazi Zagreb.
Josip Sobin, drugi veliki junak Splitove pobjede, bio je malo opširniji, svakako emotivniji.
Ovo je neka sasvim druga generacija pojačana veteranima koji se ponašaju poput vina, što stariji, to bolji. Neuništivi Ante Grgurević, hladnokrvni Ivan Mimica (imamo dojam da će njegova trica s devet metara za 75:71 prerasti u legendu), uvijek raspoloženi Srđan Subotić, preporođeni Toni Dijan...
- Ma, najvažnija je bila publika, puno je lakše igrati kad je dvorana puna. Pritisak? Ima i pritiska, takav je posao, ali osobno mi je draže igrati pod pritiskom punih tribina nego kad zjape prazne. Ne bih ja nikoga izdvajao, svi smo dali što smo mogli, kako zaboraviti Grgine skokove u napadu? Borbenost je naš najveći adut, jedino tako možemo nadoknaditi manjak kvalitete u odnosu na ove NLB klubove. Pogledajte statistike sa svih utakmica, nitko nas nije nadskakao.
Tako malo treba da bi se napunila dvorana.
- Nevjerojatno koliko je ljudi došlo, sto godina nije bilo nikoga, a onda ovako - čudio se kapetan Sobin.
U svečanoj loži skakao je od veselja njegov mentor Dino Rađa, poslije je lud od sreće utrčao u svlačionicu da bi svima čestitao, stisnuo ruku igračima...
- Pogledao sam prema njemu kad sam prodao jednu fintu koju me on naučio, učinilo mi se da nije znao gdje će od zadovoljstva. Bio je i moj otac Goran, stvarno smo guštali u atmosferi.
Mnogi su stručnjaci upravo čekali Ligu za prvaka da bi procijenili mogućnosti Katića i Sobina. I dok je Katiću tek 19 godina, čini se da ga mladost ne sputava na tako osjetljivoj poziciji razigravača. Sobin? Protiv Cedevite na double-doubleu, protiv Cibone jedan skok do istog učinka, ali uz 21 poen, deset pretrpljenih prekršaja i tri asistencije.
- Znam da svima malo znači A-1 liga i da dominacija u toj ligi ne mora ništa predstavljati. Čekali su se susreti s NLB ligašima i drago mi je što sam pokazao da mogu i protiv ozbiljnijih suparnika.