Od njega bježe Amerikanci, Kasun ga optužuje da se na njemu iživljavao, trenira po pet sati i - osvaja trofeje

Duško Ivanović bio je jedan od komadića mozaika koji je trebao splitskoj Jugoplastici koncem osamdesetih da pokori Europi. Taj šuter podgoričke Budućnosti nije bio reprezentativac, ali je trpao koliko je trebao. Bio je radnik starog kova, u njegovoj košarci nije bilo lepršavosti, niti je bilo koji klinac koji se u to vrijeme zaljubljivao u ovaj sport, uzimao loptu u ruke i skidao trikove Duška Ivanovića. Uostalom, tamo su to vrijeme bili Toni Kukoč i Dino Rađa, pa je tu za svakog klinca bio izlog pun slatkiša od fora koja ste mogli skidati na igralištu iza škole. Ivanović je bio robot, čekao je blokove i šutirao je. I stavljao je.

I pakleno je radio. Kad je postao trener, tjerao je svoje igrače da rade još i više, pa su se unazad trideset godina otkako je trener, oko ovog 65-godišnjaka vezale razne priče o teroru koji vršio pripremajući svoje momčadi. Posebno je slobodu uživao u Baskoniji, jer je imao zaštitu Joseana Querejete, gazde kluba iz Vitorije, koji je uvijek volio trenere čvrste ruke i velike radnike. Uostalom, Ivanović mu je donio tri titule španjolskog prvaka, a to nije malo kad su ti konkurencija Real Madrid i Barcelona.

Proteklog tjedna je pak Ivanović postao novi Zvezdin trener, kada je menadžerska vratolomija s Vladimirom Jovanovićem završila kao i ona u Ciboni nešto ranije.

Čim je Ivanović zasjeo na klupu, krenuli su se javljati igrači koji su opisivali kako to Ivanović radi. Još nešto ranije je svoje emocije oko Ivanovića podijelio Mario Kasun, bivši hrvatski reprezentativac...

- Duško Ivanović rekao je da nisam u formi i da svako jutro idem u brdo i trčim sat vremena prije treninga. Iživljavao se nada mnom. Poslao me u drugu momčad, onda su se dogodili problemi sa srcem.

Bio je to samo poziv na linč crnogorskog stručnjaka, koji je sasvim divna osoba izvan terena, i mrgud dok stoji uz aut liniju. Javio se Wade Baldwin, sada igrač Maccabija, koji je objasnio kako to izgleda trenirati pod Ivanovićem.

- Dođeš u dvoranu u 11, početak je treninga u 12, onda u pola sata istrčiš X kilometara, pa slijedi teretana od 30-40 minuta, onda je zajedničko istezanje od 15-tak minuta, pa se trenira dva puna sata. Iza toga se rasteže, pa se tušira. Nije šala...

Odmah mu je replicirao još jedan bivši igrač Baskonije, danas NBA igrač, Talijan Simone Fontecchio.

- Zaboravio si i video analizu od 50 minuta.

Opet, Igor Rakočević, bivši Ivanovićev igrač u Baskoniji, stao je u zaštitu trenera, objasnivši da je svatko onaj tko je vrijedno radio pod Ivanovićem, postao kasnije bolji igrač.

Javio se i Nick Stauskas, koji je također igrao u Baskoniji i koji je objasnio da je Duško Ivanović jedini razlog zašto se više ne namjerava vratiti u Europi. Iako, radi se o tipu koji je trenutačno dovoljno dobar za igrati u razvojnoj momčadi Celticsa.

I sve to se dogodilo uoči dolaska Asvela u Beograd u četvrtak, na debi Duška Ivanovića na klupi Zvezdi. A onda je stigla informacija da je Zvezda u utorak trenirala od pet popodne do deset navečer.

- Ja bih se samo odšetao s treninga u 19.30 sati - objasnio je na Twitteru Mike James iz Monaca, koji ionako ima mišljenje o svemu.

Kad su pitali Duška Ivanovića je li istina da je Zvezda trenirala pet sati, samo se nasmijao, skrivajući rep koji ga krasi posljednjih godina, ispod šilterice...

- Ne, nije istina. Ostali smo do 23.30 u dvorani.

Kako bilo, stigao je četvrtak i euroligaški debi Duška Ivanovića. Možda je neka poetska pravda bila to što je na sve te kritike 65-godišnjak odgovorio trenerskim potezom s kojim je dobio utakmicu, drugu Zvezdinu u sezoni. Naime, nakon što je Nemanja Nedović pogodio floater za 69:67, T. J. Parker je pozvao minutu odmora, dok je Ivanović naredio svojoj momčadi da kod plus dva radi faul na Yvesu Ponsu, visokom igraču Asvelu, koji u dotadašnjih 13 minuta nije niti pogledao koš, a koji je u sezoni do tog trenutku slobodna bacanja šutirao 2-8. Bila je to old school trenerska odluka, takvom je, uostalom, Hrvatska izborila finale u Barceloni 1992. kad smo tjerali na crtu Aleksandra Volkova.

Ideja je bila jasna. Pons će teško ubaciti oba slobodna bacanja, a ako se to čudo i dogodi, opet će Zvezda imati kod mrtvog egala imati pet, šest sekundi za posljednji napad. Pons je, naravno, promašio oba...

Kad su Ivanovića nakon utakmice novinari pitali hoće li u petak, kao pripremu za Cibonu koja stiže u subotu od 16 sati trenirati od pet popodne do deset navečer, Ivanović se opet nasmijao.

- Pa, rekao sam vam, ne do deset, do pola 12.