Osasuna je brak između nogometa i rock and rolla. Tvrdi to navijač u svježe izbačenom dokumentarcu o klubu iz Navarre, snimljenom uoči prošlogodišnjeg finala Kupa Kralja, otkrivajući unikatan spoj na sjeveru Španjolske. Iako ih je Real Madrid pobjedom udaljio od povijesnog komada srebrnine, zalazak u duboku fazu Kupa Osasuni je rezervirao siječanjsku avanturu u Saudijskoj Arabiji. Kao i prethodnih godina, na Arapskom poluotoku vodit će se bitka za španjolski Superkup, a između tri gorostasa - Barcelone, Reala i Atlética - ugurala se i Osasuna, koja će sanjati dvostruki aperkat u bradu "teškaša". Žele li se iz Azije vratiti u trijumfalnoj atmosferi, režiranje titule bit će i u domeni Ante Budimira, aduta "vatrenih" i najraspucanijeg klupskog oružja. U Osasunu je stigao u ljeto 2021., postavši najskuplja akvizicija u klupskoj povijesti (osam milijuna eura), a tu je titulu i opravdao, isporučivši dosad 39 pogodaka. Uoči utakmice s Barcelonom u polufinalu Superkupa (četvrtak, 20 sati), porazgovarali smo s 32-godišnjim napadačem.
Iako ste godinu otvorili uz dvije pobjede u prva dva susreta, za slavlje u nedjeljnom Kup trileru protiv trećeligaša Castellóna morali ste se boriti 120 minuta za prolaz (1-0). U kakvom raspoloženju dočekujete Superkup i jesu li produžeci ostavili traga?
- Jako je bitno na dobar način zakoračiti u godinu, nastavili smo u dobrom ritmu. Sada idemo na mod "Supercopa", nakon Kupa i prvenstva prebacujemo se na nešto treće, idemo uživati. Što se tiče Kupa, igrali smo protiv vodećeg kluba treće lige. Domaćinska momčad, ofenzivna, s 15-ak tisuća navijača na stadionu. Imali smo jako puno prilika, ali bitno je da smo pobijedili na kraju. I prošle smo godine u toj fazi natjecanja igrali protiv trećeligaša, također smo slavili u produžecima, a na kraju smo igrali u finalu.
Izuzmemo li osvajanja druge i treće lige, Osasuna u Saudijskoj Arabiji lovi prvi, povijesni trofej. Osjeća li se euforija?
- Bilo bi vrhunski da uspijemo napraviti iznenađenje. Kada smo igrali finale Kupa, bila je velika euforija, osjetilo se to u svakom kutku grada. Na finalu u Sevilli bilo je skoro 30 tisuća naših navijača. Sada je malo drugačije, možda je manja euforija zbog situacije u kojoj se nalazimo, ali i jer neće biti toliko navijača u Saudijskoj Arabiji. Međutim, možda je to i dobro, da u tišini napravimo nešto veliko.
Navijači klub povezuju s rock and rollom, uspoređujući dolazak gostujućih momčadi na vaš stadion s odlaskom kod zubara: "Morate ići, ali znate da vam neće biti zabavno". Zašto je klub toliko poseban?
- Osasuna puno prilika daje igračima iz omladinske škole, jako to cijene. Nije privatni klub, u vlasništvu je članova. Prepoznatljivi su po domaćoj atmosferi, ljudi su temperamentni, i to tjera sve, i igrače i trenera, da što prije probaju doći do 16 metara, da lopta ide u kazneni prostor, onda se i publika aktivira, to je nekako taj identitet.
Iza vas je sjajna godina. Jesen ste zaključili s deset pogodaka, a jedan od njih, protiv Armenije, odveo je Hrvatsku na Euro. Što želite u 2024. na profesionalnom planu?
- Uvijek je dobro kada se spoje individualni i kolektivni rezultati. Od finala Kupa, sedmog mjesta, dolaska na prag Konferencijske lige i pogotka za reprezentaciju. Zaista se sve spojilo, bila je uspješna godina, a bilo bi dobro da u 2024. bude "copy-paste".
Vrhunac godine bit će europska smotra. Jesu li vas u Španjolskoj "podbadali" nakon ždrijeba, kakvi su komentari?
- Sve je rečeno oko ždrijeba, svaka reprezentacija u skupini ima svoje adute. Španjolska i Italija imaju povijesnu nogometnu kulturu, velike rezultate. Albanija je bila prva u kvalifikacijskoj skupini, a mi smo posljednjih godina osvajali medalje. Skupina je vrlo zahtjevna, bit će uzbudljivo, a ovdje o tome nismo previše razgovarali, samo smo se svi složili da je to najteža skupina na turniru. Ipak, sve je to još daleko...
Iako ste prvijenac za reprezentaciju zabili u prijateljskom dvoboju protiv Turske, u studenom 2020., pogodak protiv Armenije bio je puno značajniji. Je li vam to najdraži gol u karijeri?
- Poseban gol, sigurno jedan od najdražih. Htio bih da svaki napadač osjeti taj trenutak, zabiti važan pogodak za reprezentaciju, naročito u Zagrebu, pred mojom obitelji i prijateljima, bilo ih je 40-ak. Čuvam li taj dres? Trebao bi biti doma, otišao sam na put u šest ujutro...
Kakav je život u Pamploni? Možete li hodati kroz grad, oblijeću li vas navijači?
- Sviđa mi se balans. Postoji dinamika, iako su navijači vatreni, klub im je jako bitan, ali to je sve nekako na dan utakmice, nakon toga postoji privatnost i poštovanje prema našem vremenu. Nismo poput rock and roll zvijezda, možemo hodati gradom. Naravno, bude i fotografiranja. Vrlo je ugodno, jako lijepo mjesto za život, mirno, osim kada trče s bikovima ha, ha...
U listopadu ste produžili ugovor do ljeta 2027. Tada ćete biti na pragu 36. rođendana. Biste li htjeli u Osasuni završiti karijeru?
- Svjestan sam da moraju postojati administrativne, formalne granice, ali bitno mi je kako se osjećam u trenutku i što klub misli o meni. To je najvažnije, a što će biti 2027., to ćemo vidjeti...
Osim nogometa, bavite se i studentskim obavezama na Ekonomskom fakultetu. Kakvo je stanje s ispitima?
- Veselo. Imam još tri ispita kako bih postao prvostupnik, "bakalar". Kreću polako pripreme za rokove, proljeće je uglavnom moje vrijeme kada učim i pripremam to. Naravno, volio bih to što prije završiti, ali imam dosta obaveza. Blizu sam, nadam se da ću uskoro završiti svoje četiri godine.