Skupina smrti Španjolcima kao da je udahnula novi život. Tisuće dodavanja u vidu nekoć iznimno neugodne tika-take više se ne naziru niti u tragovima, La Roja se u potpunosti okrenula klaustrofobično visokom presingu, koji jasno naglašava sve najveće kvalitete Rodrija i Fabiana Ruiza, ispostavlja se i da savršeno odgovara bekovima Cucurelli i Carvajalu, a u kombinaciji s beskrajnim atrakcijama Lamine Yamala i Nice Williamsa ostavlja dojam trenutačno najjače momčadi na Europskom prvenstvu.
Bez tračka nade
Pobjeda nad svjetskom broncom i europskim zlatom, i to bez ponude tračka nade Hrvatskoj i Italiji, nalaže samo jedan zaključak - Španjolci izgledaju bolje od svih.
- Oduševljen sam i ponosan na način kojim smo porazili aktualne prvake Europe. Ova će pobjeda dodatno podići našu igru. Nema bolje momčadi od naše i može ostati tako sve dok mi ostanemo ponizni. Euforija je snažna, ali podsjećam da još uvijek ništa nismo učinili. Razboritost, poniznost, poštovanje, ravnoteža... Sve te karakteristike potrebne su nam u nadolazećim izazovima. Nećemo izgubiti glavu - poručio je španjolski izbornik Luis de la Fuente nakon 1:0 pobjede nad Italijom u Gelsenkirchenu, a uz malo više sreće i nešto lošiju partiju suparničkog vratara Gianluigija Donnarumme, moglo je završiti s dva, tri ili četiri gola na kontu Furije.
Španjolske prezentacije ostavljaju bez daha, protivnike doslovno, a navijače i pratitelje figurativno. Prisutna kvaliteta u kombinaciji s jasnom idejom i nemilosrdnom agresijom približava ih savršenstvu. Jedan podatak zorno oslikava agresiju kojom Španjolci od svojih protivnika čine drugorazredne ekipe - momčad su s najviše ukradenih lopti (82). Nekad ste se bojali Španjolske s loptom u nogama, sada se bojite vlastitog posjeda.
Korak ispred rivala
Naravno, zasluge značajnim dijelom idu na ime izbornika Luisa de la Fuentea, za kojeg već sada možemo utvrditi da je uoči početka njemačke smotre bio korak ispred većine mu rivala. Otkad je plasirao preliminarni popis, španjolski izbornik tvrdi da točno zna što želi i nema nikakve dvojbe oko početne 11-orke. Dok su mnoge druge momčadi, nažalost i naši Vatreni, u tijeku Europskog prvenstva počele primjećivati mane i neugodne nedorečenosti, De la Fuente mogao je samo oduševljeno promatrati kako se svaka njegova vizija ostvaruje u najboljem mogućem obliku. Zato svi zaključci idu u istom smjeru.
- Mislim da nitko nije pokazao bolji nogomet, vodi nas kvaliteta kadra i entuzijazam, zaista djelujemo najkompletnije. Različite verzije igre čine nas najboljima na svijetu, prepoznajem ovu ekipu kao jednu veličanstvenu generaciju s pregršt potencijala. Protiv Italije smo još jednom pokazali kako gušimo svakog protivnika. Pratimo i sve druge utakmice, znamo da se možemo natjecati protiv svih. Albanija? Iako smo osigurali plasman, idemo na pobjedu! Ne želimo prekinuti ovaj sjajni niz - kazao je španjolski napadač Alvaro Morata nakon slavlja protiv Azzurra na Veltins Areni.
Čini se da Moratin glavni zadatak nije trpati mreže, nego stvarati prostor ubojicama na krilima. Kad Yamal i Williams kreću iz opasne zone, protivnicima slijedi teška vrtoglavica. Osjetili su to Vatreni pokušavajući zaustaviti Yamala, dok je Williams razbacivao Talijane, posebice Giovannija di Lorenza, koji je u 31. godini života pored napadača iz Athletic Bilbaa izgledao zrelo za mirovinu.
- Možda je ovo bila moja najbolja utakmica u reprezentaciji - rekao je Williams nakon dvoboja, dok je Cucurella istaknuo da je “uvjerljiva pobjeda nad Hrvatskom pomogla momčadi koja teži nečem velikom”.
Niz faktora
Za dostići ogromne dosege na velikim natjecanjima potreban je niz različitih faktora, no dva su elementa neizostavna - osim što ih treba krasiti adekvatna kvaliteta, igrači moraju odigrati (po)najboljih mjesec dana u svojim životima. Upravo to događa se u redovima La Roje. Uz standardno izvrsnog Carvajala, Rodrija ili Pedrija, niz španjolskih ratnika poprima najbolja izdanja u karijeri.
Tko je mogao očekivati da će Marc Cucurella, adut s lijevog boka čije su predstave iz godine u godinu samo blijedile, uopće igrati pored Grimalda, a kamoli u dvije utakmice osvojiti 11 od 15 duela na zemlji, 7 od 8 duela u zraku, spasiti barem jedan čisti gol (Stanišićev) ili kreirati dvije velike šanse i razbacivati se ključnim dodavanjima? Da će se nepogrešivim izdanjima približiti i Fabian Ruiz, koji uz podršku Rodrija dopušta da se Simonova mreža gleda isključivo dalekozorom, a pritom muči protivnike dalekometnim udarcima i loptama u prostor? Da će stoper Le Normand sakriti sve slabosti i, naposljetku, da na 16-godišnjem Yamalu i 21-godišnjem Williamsu nećemo vidjeti ni one pogreške koje bi logično trebale stizati na račun neiskustva?
Sve što smo uoči Eura mogli podvući kao eventualnu slabost Furije pokazuje se njihovim najvećim snagama, i to je glavni razlog zašto će Albanci strahovati u ponedjeljak, a zatim i oni nesretnici koji se suprotstave Španjolcima u nokaut fazi. Kada se, dakle, već prisutna kvaliteta poklopi s najboljih mjesec dana nogometnog života, dobijete priču poput Portugala u Francuskoj ili Hrvatske u Rusiji. A možda i Španjolske u Njemačkoj...