U
Ž
I
V
O
Kako protiv Albanije, ključno je pitanje koje lebdi nad Neuruppinom dan nakon bolnog otrežnjenja i zvučnog pada s ružičastog oblaka euforije u koju se bespotrebno uletjelo nakon pobjede protiv Portugala. Nije, naravno, sve crno, ionako je i prije egzistirala teza da će Hrvatska primarno svoj prolaz i ambicije graditi na druge dvije utakmice. Problem je, međutim, što poraz od Španjolske nije bio samo poraz.
Poraz je bolan jer je Hrvatska bila tri koraka iza baš svim segmentima igre. Taktički, agresijom, pristupom te energijom.
Što će biti s Petkovićem?
Usto, pak, dogodila se i Dalićeva presica na kojoj je javno i bez sustezanja prozvao Brunu Petkovića, što u kontekstu opće kohezije nužne za ostvarenje ambicija definitivno nije najpametniji potez. Štoviše. Kada se dublje pogleda njihov odnos, onda je prilično jasno da je rijetko kad bio posve idiličan. Kako je Petković reagirao nakon Dalićeva ekspozea, ne zna se, ali stvar može biti dvojaka - ili bi problem mogao narasti ili će Petković u nastavku turnira samo imati ekstra motiv još se jednom potvrditi izborniku. Kako god, osnovno što Hrvatskoj treba u sudaru s napaljenim Albancima, koji će na tribinama imati podršku kao mi u Berlinu, sigurno su energija i pristup, doza nužne agresije koja je izostala u srazu s "furijom".
Može li se nju nadomjestiti, otkrit će teren, ali taj aspekt ovaj put mora biti na razini velikog turnira jer u suprotnom bi mogao nastati problem. Nije sporno da je Hrvatska višestruko kvalitetnija od Albanije, ali Albanci imaju strašnu želju i motiv dokazati se, pogotovo protiv nas u Hamburgu - prijestolnici svojih iseljenika u Njemačkoj. Dobiti Hrvatsku, satkanu od posljednjih uspjeha, za njih bi bila senzacija. Za koju su spremni "poginuti".
Zlatko Dalić još je u Rijeci istaknuo kako je dvoboj sa Sjevernom Makedonijom praktički pripremni dvoboj za Sylvinhovu momčad. Može li se iz te utakmice, ali i zaključaka iz uvodnog dvoboja sa Španjolcima, nazrijeti plan kojim bi se izbornik mogao voditi? Vjerojatno može, iako će dosta toga, naravno, detektirati treninzi, psihofizičko stanje te analiza utakmice Albanije i Italije.
Gvardiol na stopera
Ipak, gotovo smo sigurni da bi Dalić za srijedu mogao pripremiti tri promjene unutar sastava. Više od toga ne bi niti imalo smisla jer bi razbilo ritam i poremetilo osnovnu strukturu momčadi. Što, temeljem svega, onda očekivati?
Prema našem mišljenju, osam pozicija u momčadi nije sporno. Livaković na golu, Stanišić na desnom beku nakon vrlo solidne partije protiv Nica Williamsa, Šutalo, Modrić, Kovačić, Kramarić, Majer i Budimir trebali bi, dakle, biti igrači koji će početi i susret protiv Albanaca. Prva moguća promjena definira se na beku gdje bi Sosa kao ofenzivnija varijanta bio logičnije rješenje, dok bi se potom Gvardiol vratio na mjesto stopera.
Iako je dosta problematiziran Marin Pongračić, tražiti Pedra u njemu - ili bilo kome drugom pojedinačno! - potpuno je promašeno. Podbacila je kompletna momčad, a Pongračić je u nekoliko navrata ostavljen na milost i nemilost loših odluka i drugih dijelova, pa tako i naše zlatne vezne linije. No, s obzirom na Sosu, onda bi se za ovaj sraz stoper Leccea trebao preseliti na klupu. Ne bi, ujedno, bilo prvi put da Dalić zaigra s Kovačićem i Modrićem povučenije, što bi otvorilo mjesto u vezi za Majera koji je u formi, čime bi se domino-efektom i Kramarić vratio na poziciju desnog ofenzivca koja mu više leži od lijeve strane napada.
Ivanušec i Sučić
Mijenjati Budimira i njegov važan set vještina za borbu protiv albanskih stopera nakon samo jedne utakmice nema smisla (treba vidjeti kakav će sada status imati Petković), no ovim rošadama otvorila bi se i pozicija na lijevom krilu. Gdje se čeka - Ivana Perišića. Eho iz "vatrenog" okruženja sugerira upravo takav scenarij, no mi bismo ipak povukli kočnicu iz prozaičnog razloga: Dalić je ustvrdio da Perišić još uvijek nije "onaj" Perišić, a i ulasci s klupe ukazuju da treba vremena kako bi uhvatio ritam. Stoga se primjerenije čini da bi "vatreni" senator i ovaj put trebao imati ulogu mijenjati tijek utakmice ulaskom s klupe.
U takvom scenariju, najlogičniji se izbor čini Luka Ivanušec koji ga je, uostalom, i mijenjao lani u finalu Lige nacija, a sada je iz nekog razloga prilično pao u hijerarhiji. Uz njega, tu poziciju može popuniti i Marko Pjaca, pogotovo ako će se tražiti brzina i okomitost. U tom kontekstu, blizu momčadi sigurno su i Josip Juranović te Luka Sučić. Hoće li Zlatko Dalić doista tako razmišljati ili će nas na kraju iznenaditi nekim posve neočekivanim rješenjem, vidjet ćemo u preostala dva dana do utakmice, no očekuju se određena osvježenja i rošade. Na polju energije, agresije, pristupa. Jer, svoj smo bonus posrtaja ispucali.