Startna utakmica na velikim natjecanjima uvijek ima dvostruku težinu. Rezultat tog dvoboja u mnogome će usmjeriti daljnje nastupe svake momčadi, o tom će ishodu ovisiti raspoloženje uoči nastavka natjecanja – osvojeni bodovi daju dodatni zamah i mentalnu čvrstinu, dok poraz budi negativna razmišljanja i strah od potonuća.
Prvo veliko natjecanje na kojem je nastupila Hrvatska bio je Euro 1996. godine u Engleskoj. Prvi je suparnik bila Turska, Hrvatska je pobijedila 1:0 pogotkom Vlaovića pet minuta prije kraja dvoboja u kišovitom Nottinghamu. U našoj je nacionalnoj vrsti tada bio Nikola Jurčević, prisjetio se ozračja uoči dvoboja:
- Napetost se nije mogla izbjeći. Prvi put smo bili na velikom natjecanju, iz domovine su stizale vijesti da svi željno čekaju naš nastup i nadaju se pobjedi. Jasno je da smo osjećali veliki pritisak, pa smo utakmicu s Turcima iščekivali u nervozi. K tome, bili smo svjesni da rezultat prve utakmice određuje i raspoloženje uoči nastavka natjecanja, doista je mnogo toga ovisilo o ishodu dvoboja s Turskom - kaže Jurčević.
Koliko vas je ta utakmica s Turskom mentalno i tjelesno potrošila?
- Kad pobjedom startate na velikom natjecanju, nema velike potrošnje ni u kojem smislu. Jer, ti su nam osvojeni bodovi dali krila, “legalni doping”, ta je pobjeda bila poticaj za daljnja iskušenja. I još kad smo dobili informacije da smo usrećili naše ljude u domovini, tada se zaboravlja na bilo kakav psihološki i tjelesni umor. A da smo izgubili, sve bi bilo dijametralno suprotno, uvukli bi se nervoza, strah i nesigurnost, sve bi bilo pod upitnikom...
Na kraju je sve dobro završilo, Hrvatska je pobijedila i ta je pobjeda bila odskočna daska za drugi dvoboj u skupini protiv tada aktualnog europskog prvaka, reprezentacije Danske, u Sheffieldu...
- Bila su to neka druga vremena. Imali smo doista sjajnu reprezentaciju, ali smo istodobno bili novi na europskoj sceni, naša je mlada država bila u povojima i nitko nije mogao procijeniti našu pravu vrijednost. Pa ni mi sami nismo bili svjesni svoje snage, stoga smo imali možda i preveliki respekt prema suparnicima. No, pobjeda protiv Turske zapljusnula nas je optimizmom i puni smo samopouzdanja dočekali dvoboj s Dancima. I na toj smo utakmici eksplodirali i “pregazili” Dance, pobijedili smo 3:0 i odjednom se sve oko nas promijenilo, svi su biranim riječima počeli govoriti o Hrvatskoj. Čvrstim smo korakom zakoračili na europsku scenu na velikom natjecanju.
Što očekujete od Hrvatske u subotnjem dvoboju sa Španjolskom? Bi li vas zadovoljio bod?
- Apsolutno! Pripremajući se za ovaj Euro, potanko sam pogledao španjolski roster. Stvarno su jaki, imaju okosnicu u trojici-četvorici iskusnih igrača, te niz mladih i nadarenih nogometaša, krasi ih prepoznatljiv način igre. Bio bih zadovoljan remijem, jer bi nam taj rezultat otvorio vrata prolaska u daljnje natjecanje - smatra Jurčević.
A Jerko Leko osjetio je onu drugu stranu medalje na startu velikog natjecanja. Naime, na SP 2006. godine, Hrvatska je, baš u Berlinu, bila poražena protiv Brazila (0:1)...
- Sad je ova momčad u drukčijoj situaciji nego što smo mi onda bili. Jer, Hrvatska ima dva osvojena odličja na dva posljednja SP, kod svakoga budi respekt. Da smo mi iza sebe imali takve rezultate, sigurno bismo imali manje respekta prema Brazilu nego što smo ga imali - govori Leko i pojašnjava:
- Osjećalo se i kod navijača da je to bila utakmica za “gušt”, usporedio bih je s Dinamovim dvobojem u Ligi prvaka protiv madridskog Reala u Zagrebu. Nije da nismo vjerovali da možemo nešto napraviti, ali naglasak je bio na uživanju u igri protiv velikog i favoriziranog suparnika, a prolaz ćemo tražiti u igrama s Japanom i Australijom. Sjećam se da i u izvještajima s utakmice nije bilo previše razočaranja, štoviše, pisalo se i govorilo da smo odigrali odlično i da su nijanse presudile.
Nakon tog poraza, dakle, niste “potonuli”?
- Ne, bili smo uvjereni da ćemo pobijediti Japan i Australiju i proći dalje. Na žalost, nismo uspjeli i s dva smo remija napustili SP već nakon grupnog dijela natjecanja. Bilo je tu i dosta peha, iako moram priznati da nismo dobro igrali i sami smo krivi za eliminaciju, jer nismo pobijedili u utakmicama u kojima smo mislili da smo favoriti. Dakle, nije poraz protiv Brazila bio ključan za naše ispadanje, niti je taj poraz ostavio nekakav negativni trag jer se nije previše ni očekivalo u rezultatskom smislu. Nadam se da će ova naša reprezentacija proći dalje, po meni je favorit u skupini.
Zašto mislite da je Hrvatska favorit u grupi sa Španjolskom, Italijom (aktualni europski prvak) i Albanijom?
- Zbog onoga što sam već rekao, zbog tih naših sjajnih rezultata u posljednjih šest godina. Iako nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da će proći dalje u skupini sa Španjolskom i Italijom, vjerujem da ćemo dohvatiti osminu finala. No, ne bude li tako, ne bi smjelo biti previše negativnih kritika, nego bi trebalo zahvaliti igračima na svemu što su dosad dali, posebno onima koji će se u Njemačkoj oprostiti od nacionalnog dresa. Ne treba sad stavljati pritisak imperativa pobjede pred naše igrače uoči okršaja sa Španjolskom, nek’ dečki uživaju i još jednom potvrde svoju visoku kvalitetu. Opet će biti 30-ak tisuća Hrvata na berlinskom stadionu, potpora s tribina bit će čudesna, baš kao što smo je i mi imali s Brazilom. Bio bih zadovoljan i remijem protiv Španjolaca, budući da smatram kako će nam lakše biti igrati s Italijom i posebno s Albanijom, nego sa Španjolskom - rekao je Leko.