Iako se njihova granica proteže na 456 kilometara, teško da Njemačka Poljacima može biti dalje. Četvrto mjesto (šest bodova) ne pretjerano zahtjevne E skupine, odnosno samo dvije pobjede i tri poraza u društvu Albanije (10), Češke (8), Moldavije (8) i Farskih Otoka (1). Rezultati su u tamošnjoj javnosti doživljeni poput katastrofe, a karakteriziraju Poljsku kao jedinog nositelja grupe koji još uvijek ne pronalazi mjesto na vodećim mjestima.
Zato bi, osim graničnog prijelaza, Nijemci i Poljaci mogli imati još jednu dodirnu točku - nakon poraza od Albanije u Tirani (0:2) svi prsti upiru prema Fernandu Santosu i ne treba nas iznenaditi ako ga ovih dana dočeka sudbina Hansija Flicka, kojemu je Elf otkazao povjerenje. Iako je Portugalac vodio Poljsku u svega pet službenih utakmica, dakle u svim dosadašnjim kvalifikacijskim ogledima, uvriježeno mišljenje analitičara i tamošnje javnosti u pravilu jasno nalaže da Santos ipak nije ‘taj‘.
Krenulo po zlu
Mnogi su podizali obrve nakon debitantskog mu poraza u Češkoj (1:3), dojam je koliko-toliko popravio slavljem nad Albanijom (1:0), no već u lipnju - kada je Poljska praznih ruku napustila Moldaviju (2:3) - dalo se naslutiti da nešto opasno kreće po zlu. Ili da ni u jednom momentu nije ni išlo po dobrom. Ni pobjeda nad Farskim Otocima (2:0) nije popravila sliku budući da se pogodak protiv poluprofesionalne momčadi morao tražiti do 73. minute, a novi neuspjeh, ovaj put u Albaniji u nedjelju, potpuno je deprimirao Poljake suočene s gorkom realnosti. Zato je 68-godišnjak primoran odgovarati na neugodna pitanja.
- Ne, neću dati ostavku. Ni danas ni sutra. Hoću li dobiti otkaz? Ne znam, pitajte predsjednika Poljskog nogometnog saveza. Ako procjeni da naša daljnja suradnja nema smisla, onda smjena može biti opcija. Ali još jednom ću naglasiti, ne želim podnijeti ostavku jer još uvijek imamo priliku kvalificirati se na Europsko prvenstvo. Ako želite razgovarati o utakmicama i taktici, samo naprijed. Ja mislim da se poljska reprezentacija neprestano razvija. Imao sam 10 treninga s ovom momčadi, to nije sedam ili devet mjeseci rada. To je 10 treninga - branio se Santos na press konferenciji poslije susreta, očito govoreći da mu je potrebno više vremena da bi momčad usvojila osnovne postulate.
I dok Santos drži da se poljski nogomet neprestano razvija, kritika će reći baš suprotno - u fazi je potpune stagnacije i ne nudi nikakve uvjete talentiranim mladićima. Poljaci ne vide bolju sutrašnjicu i zato će oplesti po izborniku, s čijom su nogometnom filozofijom bili upoznati i ranije, no sada su prosudili da im se ne nikako ne dopada. Iako se u Katru s Portugalom činilo da ih se odrekao, Santosovi principi oduvijek su takvi, zatvoreni i ziheraški, nerijetko i neprivlačni za 90-minutno promatranje.
Bolji protiv Francuza nego Albanaca
Rijetko će vam ovaj stari lisac prirediti rapsodiju na razini Manchester Cityja, čak i ako raspolaže igračima visoke klase, no takvi su pristupi Portugalu donijeli europsko zlato 2016., tako da se Santosu nije imalo što prigovoriti, već samo nakloniti. Portugalci su tada u Francuskoj imali znatno slabija imena nego u Katru, uloga i važnost Cristiana Ronalda bila je nikad naglašenija, a Santos je s dobrim dijelom drugorazrednih igrača (izuzetak su Pepe, Nani, Moutinho i Quaresma) u sastavu uspio izgraditi igru kojom je jedan vrsni golgeter dovoljan za velika ostvarenja.
Stoga su se Poljaci s pravom nadali da će im europski prvak donijeti ljepšu stvarnost i da će, baš kao što je to činio s Ronaldom, znati kako igru optimalno podrediti Robertu Lewandowskom. No, dobili su stručnjaka koji ih iz utakmice u utakmicu sve više frustrira. Kritika mu uvelike zamjera što se ne želi odreći vidljivo istrošenih senatora Krychowiaka (33) i Grosickog (35), koji će ostati debelim slovima zapisani u reprezentativnim knjigama, ali mnogi prosuđuju da im se nazire kraj. Prvi koji bi im trebao reći zbogom je izbornik, no posve je moguć i obrnuti scenarij, da igrači pozdrave njega. "Postali smo ekipa koju drugi ismijavaju", zaključit će poljski list Fakt.
- Santos je trebao obnoviti reprezentaciju, promijeniti stil, pripremiti momčad za Euro... A skupio je šest bodova u pet utakmica. Igrali smo bolji nogomet protiv Francuske u Katru nego sada protiv Albanije ili Farskih Otoka - iskaz je ustaljenog stručnog komentatora poljskih zbivanja Mateusza Boreka, a mnogi tamošnji pratitelji bi ga od riječi do riječi potpisali.
Počele su kružiti i glasine o novom kandidatu. Marek Papszun navodno bi mogao biti Santosov nasljednik. Iako je široj javnosti nepoznat, Papszun je autor jedne od najuspješnijih priča moderne povijesti poljskog nogometa. Sada je "na burzi", a 2016. preuzeo je momčad Rakówa, dvije godine kasnije izborio prvoligaški nogomet, a zatim osvojio dva Kupa, dva Superkupa i domaći naslov prvaka prošle sezone.