Među 88 sportaša koji će predstavljati Hrvatsku u Riju, više od pola (48) će biti debitanti, a troje ove godine dijele rekord. Uz Blanku Vlašić, koja je debitirala još u Sydneyju, ali i propustila London, na četvrte OI idu još jedriličar Petar Cupać i Damir Burić, koji će u Riju braniti vaterpolsko zlato.
- Osjećaj je uvijek poseban. Nama vaterpolistima su Igre, kao uostalom i većini sportaša, uvjerljivo najveće natjecanje - s neskrivenim oduševljenjem priča 35-godišnji Puljanin.
- Ovaj put postoji i ta velika razlika u odnosu na sve moje dosadašnje OI. U Rio idem kao olimpijski pobjednik, idemo tamo braniti zlato iz Londona. To je definitivno impuls više.
Možda i opterećenje...
- Ne bi smjelo biti. Zlato imamo i ono nam nitko ne može uzeti. Gledajte, velika je stvar samo predstavljati svoju zemlju na OI, a kad je još predstavljaš kao branitelj naslova, to stvarno nikome ne može biti opterećenje. Tek motiv, dodatni poticaj, ali nikakav teret.
Zatvaranje kruga
Čuju se priče o uličnom kriminalu, mogućem terorizmu, zika virusu... Koliko se Burić obazire na sve to?
- Stalno se spominje, provlači kroz medije pa ne mogu ne vidjeti. Ali ne želim uopće razmišljati o tome. Bit će što bude. Što imam od toga da se brinem? Brigom ne mogu otjerati ni teroriste, ni kriminalce, ni komarce. Što se tiče priča o nedovršenom Selu, borilištima i slično, dovoljno sam iskusan da znam kako je uvijek bilo tako uoči OI, uvijek netko negdje probije neki rok. Da bi na kraju sve prošlo bez problema. Eto, vjerujem da će tako biti i ovaj put.
Iako je u reprezentaciju ušao još 2003. za Europsko prvenstvo u Kranju (srebro), Damir Burić na određeni način u Riju zatvara krug, zaključuje priču otvorenu baš u Riju. Tamo se naime prije 12 i pol godina kvalificirao za svoje prve Igre.
- Da, u Riju smo igrali kvalifikacije za Atenu. Dobro ste me podsjetili. Sjećam se da sam i tada primao brojna upozorenja prije odlaska, najviše zbog kriminala, a na kraju je sve prošlo u najboljem redu. Slažem se da bi ovo mogao biti kraj mog olimpijskog puta, makar nikad ne reci nikad, a volio bih ga zaokružiti na najbolji mogući način, medaljom.
Hrvatska - na stranu London jer više od pola reprezentacije je drukčije - kao aktualni viceprvak svijeta definitivno vrijedi olimpijske medalje, zna to i Bura.
- Najbitnije je da smo mi pripreme odradili kako je bilo zamišljeno. Treninzi i utakmice prošli su bez bolesti i ozljeda, a kako to nije čest slučaj, definitivno možemo biti zadovoljni i optimistični. Uvijek se na natjecanje mora ići s određenom dozom optimizma jer bez toga nema uspjeha. Na olimpijskom turniru deset reprezentacija pretendira na medalju, stvarno ne pretjerujem, a mi svaku od njih možemo pobijediti, kao što možemo i izgubiti. Naš je zadatak dati maksimum i u tom bi slučaju, uz neophodnu dozu sreće, medalja trebala doći.
Koliko je ova momčad drukčija od prethodne tri s kojima je Burić odlazio na Igre?
- Dugo bi trajala ta priča jer je svaka imala svoje specifičnosti, prednosti i mane. Ocjenu ove reprezentacije će dati rezultat. Tako je i jedina prava od prethodne tri bila ona iz Londona. Tamo smo bili sjajni, zaista sjajni. Teško će se tako nešto ponoviti, ali pokušat ćemo.
Vaterpolski barjaktar
Prije natjecanja povest će vas, i ne samo vas, Josip Pavić kao barjaktar...
- Drago mi je da Jozo nosi zastavu. Velika je to čast za njega, ali i nas jer je uvijek lijepo kad netko iz tvog sporta predvodi cijelu olimpijsku ekspediciju.
Osim zaduženja na svojim borilištima, olimpijci imaju zadatak i navijati za kolege. Bit će tako i ovaj put.
- Na dosadašnjim Igrama sam uvijek gledao i navijao za hrvatske rukometaše. Zato što je rukomet izuzetno lijep i atraktivan sport, a uglavnom nam se nisu poklapale utakmice. Volio bih gledati što više hrvatskih sportaša, ali koliko ću u tome uspjeti, vidjet ću tek u Riju. Svaka podrška znači, pogotovo ova u jednom posebnom ambijentu. Navijat ćemo mi za druge, a i drugi za nas - zaključio je Damir Burić.