Prošlo je 15 godina otkako je britanski kralj Edward VIII. abdicirao da bi se mogao vjenčati sa ženom koju voli, Wallis Simpson, kada su objavljeni njegovi memoari. U knjizi koju je napisao uz pomoć ghostwritera, Edward, tada vojvoda od Windsora, za razliku od nekih drugih rođaka, nije iznosio obiteljske tajne i trudio se izbjeći sporne teme.
No, on je napisao mnogo bilješki i tekstova koji u memoare nisu ušli, i u kojima se nimalo nije suzdržavao reći svoje želje i mišljenja.
Tim se "memoarima iza memoara" bavi upravo objavljena knjiga "Once a King: The Lost Memoir of Edward VIII" Jane Marguerite Tippett. Sve ono što Edward nije htio, smio ili želio reći u biografiji iz 1951. godine, Tippet je spojila s do sada neobjavljivanim intervjuima s njim i Wallis Simpson, dnevničkim zapisima Edwardova ghostwritera Charlesa Murphyja i drugim izvorima iz tog doba. Knjiga donosi novi pogled na život para čija je ljubavna priča obilježila 20. stoljeće i nikad nije prestala intrigirati javnost.
"Vojvotkinju sam prvi put susreo jedne vlažne, hladne i vrlo maglovite večeri početkom siječnja 1931. godine u kući zajedničkog prijatelja u Melton Mowbrayju...", zabilježio je Edward o upoznavanju sa ženom zbog koje će se odreći britanskog prijestolja i dodaje kako je od prvog trenutka bio impresioniran "njezinom živošću, bistrinom i pameću".
"Posebno mi se svidjela njezina potpuna iskrenost. Ako se s bilo kime nije slagala, to je i rekla. Rijetko sam, s obzirom na svoj položaj, nailazio na nešto takvo, posebno među mojim britanskim prijateljima", napisao je vojvoda.
Za biografiju, svoju priču Edward je pričlao Charlesu Murphyju, uglednom američkom novinaru koji je bivšeg britanskog kralja uspio uvjeriti da je nakon više od desetljeća šutnje došlo vrijeme da iznese svoju stranu priče o abdikaciji. Radilo se o seriji tekstova u magazinu Life koji su kasnije spojeni u knjigu. Nastajala je od srpnja 1947. godine do siječnja 1951., a njih su se dvojica susretali gotovo svakodnevno u vili para Chateau de la La Croe na francuskoj rivijeri.
Murphy je opisao kako je Edwarda učio radnim navikama, savjetovao mu kako se izraziti, kako pronaći svoj glas. U biti je vojvodi, poput učitelja, zadavao radne zadatke i teme. Na početku je vojvodine monologe bilježila tajnica, no kasnije je sam nadugo i naširoko zapisivao voja sjećanja. Godinama kasnije Murphy je arhivirao taj materijalna sveučilištu u Bostonu, a brojne kutije tekstova i zabilješki, sve do prvih nacrta koji uglavnom nisu ušli u članke u Lifeu ni u knjigu, pronašla je Jane Marguerite Tippett. Shvatila je da pred sobom ima "izgubljene memore Edwarda VIII.", autentičan i do sada nepoznat glas čovjeka koji je jednom bio kralj.
- Sada je jasnije zašto je i kako odlučio odstupiti s kraljevske dužnosti ne želeći živjeti bez jedine žene koju je ikad volio. To je njegova priča, onakva kakvu je on vidio, proživio i sjećao se - objasnila je autorica u Daily Mailu - Njegovi promašaji, slabosti, naivnost i nedostatci također su prikazani u knjizi, ali i njegova inteligencija, lojalnost, ljubav i odlučnost.
Wallis Simpson je tvrdila kako tijekom njihova prvog susreta u Melton Mowbrayju, 37.-godišnji Edward gotovo nije riječi progovorio s njom. Dva mjeseca kasnije su se opet sreli na nekoj zabavi i, ona je Muirphyju rekla kako je on pitao domaćicu: "Nisam li ovu ženu već negdje vidio?" i da gotovo nije ni gledao u njezinu smjeru. Murphy je tvrdio da se par prepirao oko toga te da je Edward govorio kako njegova supruga nije u pravu. Jer, on je od prvog susreta želio što češće biti u društvu zgodne i tada udate Amerikanke. Drzženja su učestala, on je dolazio i u njezin dom koji je bio središte drušvenog života, zasipao je cvijećem iz dvorca Windsor i nakitom. Mnogi su ljudi oko njih slutili što se događa, no kao pravi, "lojalni Englezi" šutjeli su.
"Znao sam da se zaljubljujem u udatu ženu. Da bih se trebao povući. No, s ljubavlju je tako - dogodi se prije no što si je svjestan", zabilježio je Edward.
Čak je sastavio listu njezinih osobina i zapisao je na dva papira sa zaglavljem hotela Waldorf Astoria, a koja je također bila u arhivi. Prema popisu, Wallis je vidio kao vrlo ponosnu, nezavisnu osobu, visokih standarda ponašanja, pomalo krutu i strogu, vrlo zahtjevnu... Smatrao je da je jako chic, da uvijek mora imati "sve najbolje" i da je neuhvatljiva. Uz to, napisao je da je vrlo osjetljiva i lako se uvrijedi, perfekcionistica je i - najprivlačnije što Amerika ima.
Princ je bio fasciniran Sjedinjenim Državama, smatrao je da ljudi tamo žive slobodnije, ne boje se s njim razgovarati ili se ustručavaju u razgovoru zato što ima titulu. On je želio modernizirati monarhiju iako mu je otac George V. jednom prilikom rekao "Sjeti se svojeg položaja, sjeti se tko si." Edward je zabilježio kako ga je ta očeva primjedba jako uznemirila.
"Jesam li zaista toliko drugačiji? Kroz školovanje i rat, ja sam otkrio svoje nedostatke. Ne samo da nisam bio bolji od drugih, činjenica da nemam nikakve iznimne kvalifikacije za bilo što, svrstavala me ispod mnogih mojih suvremenika", zabilježio je. Kruta pravila, dužnosti i uštogljenost princu su bivali sve odbojniji, a Wallis Simpson sve važnija u njegovu životu. Ona je bila dokaz, pokazatelj koliko stvarno slobodan može biti.
S očevom smrću u siječnju 1936. Edward je postao kralj.
Na sprovodu se dogodilo nešto znakovito.
"Samo jednom tijekom te naizgled beskrajne povorke pogled mi je skrenuo s lijesa ili ljudi oko mene koji su polako hodali. Bacio sam pogled prema prozoru na drugom katu određene zgrade i osjetio prepoznavanje, utjehe i razumijevanja mentalnog i fizičkog napora koji sam morao podnijeti tog tužnog dana", zabilježio je. Samo letimičan pogled na Wallis toliko mu je značio.
Od početka 1934. godine ona je zauzimala dominantnu ulogu u njegovu životu. U vrijeme njegova dolaska na prijetolje, njezin brak s Ernestom Simpsonom bio je gotov u svemu osim na papiru, a londonskim društvom kolale su glasine o njezinoj vezi s kraljem.
U knjizi Tipett prenosi bilješke o njegovim razgovorima sa savjetnicima koji su mu uporno govorili o dužnosti, o tome kako kralj nema privatan život i sve se više sukobljavao s ljudima s dvora. Njegova majka, kraljica Mary, koja je mnogo puta prije sa sinom raspravljala o ženidbi, pak, šutjela je.
"Morala je primijetiti da sam postao ozbiljniji, stabilniji. Nije rekla ni riječi. A to, u kombinaciji s krutom opozicijom na Dvoru, značilo je da ne odobrava", napisao je Edward koji je u svojim bilješkama jasno naglasio kako su mu odbojni "dogovoreni brakovi" koji ne donose privatnu sreću.
Kada se, krajem ljeta 1936. Wallis pridružila Edwardu u dvorcu Balmoral, gdje su u to vrijeme boravili brojni članovi kraljevske obitelji, mnogi su smatrali da je to neprimjereno, posebice zato što je bila "službena gošća Krune". Taj njezin posjet dvorcu u Škotskoj, bio je prekretnica u njihovu odnosu i svojevrsni test javnog i službenog stava prema paru, te privukao veliku pozornost medija koji su u godinama prije bili poprilično suzdržani kada je kraljevska obitelj u pitanju.
Kada se Wallis Simpson razvela, spekulacije o kraljevim namjerama, razmahale su se. Edward je očito smatrao da će na kraju ipak uspjeti imati uz sebe ženu koju voli i ostati na prijestolju. To je rekao i premijeru Stanleyju Baldwinu kojeg je pozvao na razgovor.
"Čim je ušao u sobu, po njegovu stavu i ponašanju znao sam da neću dobiti ono što želim. Baldwin mi je potvrdio da niti vlada niti iz prekomorskih teritorija neće podržati Wallis kao kraljicu. Imao sam tri opcije: odustati od braka, oženiti se bez obzira na savjete ili abdicirati", zapisao je.
Baldwin je otvoreno rekao kralju da će se pomoliti za prvi od tri izbora. No, Edwardu se ideja da napusti Wallis činila toliko suludom da nije želio ni razmišljati o njoj.
"Odlučio sam da, ako ne mogu ostati pod svojim uvjetima, neću ostati. Abdicirat ću", napisao je.
Krajnji pokušaj da nađe alternativu odbacivanju krune, bio je kada je imenovao državnim tajnikom svojeg i Wallisina prijatelja Duffa Coopera. On je savjetovao Edwardu da bude strpljiv, šuti, čeka svečanu krunidbu i "pusti ljude da se naviknu na njega kao kralja"
"Duff nije razumio poziciju kralja na ceremoniji krunidbe. On je pomazanik, glava Crkve, prima sakramente. Nisam imao namjeru proći kroz to, a onda javnosti reći kako se ženim razvedenom ženom koja ne može primiti sakramente. Da sam ga poslušao, tijek događaja bio bi potpuno drugačiji. Ja bih možda bio kralj, a W. moja kraljica supruga", napisao je Edward.