Mlada zagrebačka glumica Tana Mažuranić uvijek radi na više projekata odjednom jer je samostalna umjetnica. Trenutačno joj je ipak glavna preokupacija nova predstava zagrebačkog HNK “Don Juan”, u kojoj glumi jednu od ljubavnica na zabavama velikog zavodnika.
“To je velika ansambl predstava, a nas 15-ak mlađih glumaca dobilo je priliku putem audicije biti dio nje. U predstavi smo zastupljeni i uklopljeni na različite načine, a sam proces je bio jako lijepo iskustvo i veselim se igranju”, kaže nam Tana, koja je shvatila da želi biti glumica s četiri godine. Tada je u dječjem vrtiću koji su vodile časne sestre dobila “ulogu” Djevice Marije.
“Moj zadatak je bio da došetam do oltara, s dečkom koji glumi Josipa, sjednem i za vrijeme mise držim gumenog Isusa u krilu. Doživjela sam to vrlo ozbiljno, sjećam se tog osjećaja dandanas. U mom tadašnjem svijetu to je bio važan moment. Zaljubila sam se u svoju predodžbu glume”, prisjeća se Tana, koja je ime dobila po prabaki Miladi Trstenjak Grund, a nadimak joj je bio Tana. Ona je bila prva hrvatska filmska glumica u razdoblju nijemog filma, a igrala je u “Brišem i sudim” (1919.) i “U lavljem kavezu” (1919.).
“Mama mi je pričala kako je na snimanju tog filma Tana morala ući u kavez s lavovima. Mama ju je pitala: ‘Bako, kako to da se nisi bojala ući u kavez?’. Ona je odgovorila: ‘Joj, pa nemreš uć‘ u kavez i bojat‘ se. Objasnil‘ mi je dreser lavova sve u frtalj sata’”, priča nam Tana kroz smijeh.
Na ADU je rušili
Oba filma u kojima je njezina prabaka glumila režirao je njezin šukundjed Arnošt Grund koji potpisuje scenarij za prvi hrvatski nijemi film “Brcko u Zagrebu” iz 1917. godine, u kojem i glumi. On je bio svestran čovjek, glumac, redatelj, pjevao je operete, filatelist, skupljao je leptire, a navodno je i otkrio jednu vrstu leptira. Filatelisti ga vrlo cijene te je Hrvatska pošta u čast 100. obljetnice prikazivanja filma “Brcko u Zagrebu” izdala prigodnu poštansku marku sa slikom iz filma. Na Trešnjevci čak i postoji ulica Arnošta Grunda, a Gavella je o njemu zapisao da mu je žao što nije igrao u više dramskog sadržaja jer je znao iznijeti komediju i dramu jednako vjerodostojno.
“Oduvijek sam bila haharica i zabavljala svoju okolinu, pa su mi govorili - ti si isti Grund, pogotovo rodbina koja ga je imala priliku upoznati. Nekad mi ta usporedba nije bila jasna, danas to doživljavam kao veliki kompliment jer je on bio svestran i zanimljiv čovjek”, iskrena je mlada glumica, koja ima još zanimljivih predaka. Po ocu je ista loza s banom Mažuranićem. Kaže nam da ju prije obiteljska geneza nije previše zanimala, a sada kada je došla u dob kada ju zanima, više nema koga pitati.
Trenutačno s kolegama osmišljava projekt koji bi trebao biti svojevrsni hommage Arnoštu Grundu, a sastojao bi se od predstave, kratkometražnog filma i koncertne izvedbe.
“Želja mi je utjeloviti predstavu ‘Alaj su nas nasamarili’, koju je on napisao. Po tom tekstu je nastao i ‘Brcko u Zagrebu’, čiji remake bismo radili. Arnošt je pjevao operete i navodno su njegove operete prvi audiozapisi na ovim prostorima. Taj projekt je još u pretprodukciji, zasad razvijamo ideju i okupljamo ljude”, otkriva nam Tana, čiji je glumački put bio vrlo zanimljiv. Na momente se, kaže, činio kao borba s vjetrenjačama, ali bila je ustrajna. Polazila je razne dramske radionice tijekom osnovne i srednje škole i išla je u školu klasičnog baleta.
Tada je odlučila da želi da joj gluma postane profesija, ali je shvatila da zapravo ne zna ništa o njoj. Bila je na par prijemnih za glumačku akademiju, uvijek u užem izboru, nekoliko godina zaredom. Ali nikako da prođe. Paralelno je upisala studij Računovodstva i financija, ali od glume nije odustajala.
Udio gđe Popović
“Nisam znala ni što je prijemni, ni što je akademija, ni što znači biti glumac. Ključni moment za mene je bio kada sam upoznala Mirelu Brekalo Popović koja me upoznala s time što je gluma zapravo, kako se pripremiti za akademiju te mi je bila glumački mentor, što je i dandanas”, kaže.
Radila je na sebi, prolazila razne tečajeve, radionice, upisala se na više dramskih grupa, što ju je polako dovelo do prvih glumačkih zaposlenja i, ulogicu po ulogicu, rečenicu po rečenicu, shvatila je da se već poluprofesionalno bavi glumom. Počela je davati glasove za crtiće i glumiti u dječjim predstavama.
Imala je podršku obitelji, ali su je na momente pokušali usmjeriti na neku “sigurniju” profesiju. “Moj stav je bio da ću se u mladosti boriti za ono što želim i u što vjerujem, pa ako mi ne uspije, poslije mogu reći da sam dala sve od sebe. Bez obzira na talent, bitno je koliko radiš na sebi i ulažeš u sebe. Rad se uvijek na kraju dana isplati.”
Tvrdoglavost se isplatila. Upisala je i završila Fakultet za film i scenske umjetnosti na Sveučilištu Libertas 2018. godine, smjer gluma. U ono malo slobodnog vremena što ga je imala na akademiji je prevodila da bi si financirala studij.
Spavala je, kaže, četiri sata dnevno te tri godine, ali žrtva se isplatila. Predavali su joj Branka Cvitković, Almira Osmanović, Želimir Mesarić, Đurđa Škavić, Zlatko Sviben, Bojan Marotti, Zlatko Ožbolt, Mirela Brekalo Popović, Žarko Potočnjak, Petar Selem, Dragan Despot i drugi.
S obzirom na to da je samostalna umjetnica, Tana uvijek radi više toga odjednom.
U vrijeme pandemije s kolegicom Anom Marijom Štefanac i suosnivačem Ivanom Ivčem otvorila je umjetničku organizaciju “Drami si mami”.
Osim toga, otvorili su i PLEJS: Play Studio; multifunkcionalni prostor, u kojem se odvijaju razni sadržaji; probe, snimanja, projekcije, eventi, imaju i stalni postav izložbe “Josip Kresović: Čovik, peka i ožeg”.
Hrpa projektića
“Karantena je imala katastrofalan učinak na kazalište i izvedbene umjetnosti te sam tada shvatila da kazalište, koje mi je bilo prva ljubav, u ovoj situaciji ne može osigurati egzistenciju. Iz te potrebe sam i razvila ideju za PLEJS”, objašnjava nam.
Tana je trenutačno jedna od voditelja online kreativnih radionica u sklopu projekta “Moja scena online”, unutar “Drami si mami” vodi dramsku grupu u PLEJS-u.
Također redovito posuđuje glasove za crtiće. Voli istraživati glas i njegove mogućnosti, sinkronizaciju općenito. Radiodrame također.
U prosincu 2021. godine imala je premijeru predstave “Zlatni pjetlić i čarobni Graškić” te u njoj trenutno i igra. To je predstava nastala kao autorski rad s kolegicom Lucijom Dujmović.
“Drago mi je da ta predstava živi jer je produkt lijepog i vrlo intenzivnog procesa, i naš je autorski prvijenac. Za nastanak predstave nismo imale nikakva sufinanciranja, već samo dobru volju. Drago nam je da je predstavu prepoznalo Ministarstvo kulture i medija u vidu sponzoriranja gostovanja, jer je predstava doslovno naših ruku djelo u svakom smislu.”
Ove godine sudjelovala je i u Radio Cabaretu “Joj Hrvati”, prema predstavi “Joj Hrvati” kazališta Luda kuća.
Tana je puna ideja, a trenutačno s kolegicama Lucijom Dujmović, Anom Marijom Štefanac i Nikom Kovačević te tehničarom Vlahom Santinijem radi na novoj predstavi “S lektirom na kavi”, koja je pretpremijeru imala u Kutini, na Kazališnim ljetnim večerima. Premijera je planirana za kraj godine.