Legendarna Anica Zubović ovog tjedna u Domu za starije osobe na zagrebačkoj Trešnjevci proslavila je devedeseti rođendan. Svi koji to žele slavnoj pjevačici - čiji su najveći hitovi nastali 60-ih i 70-ih godina i danas ih pjevuše - mogu čestitati i putem Facebooka. Za dobre želje nikad nije kasno, a Anica, koja rado zaviri na Fejs (gdje su joj sve najbolje za rođendan već poželjeli Mario Mihaljević, Miro Ungar i mnogi njezini prijatelji), rođendanske čestitke u ponedjeljak je primala i putem Skypea, kojim se također zna služiti.
Prvi nastup 1937.
- Ona je preslatka i neuništiva. Rekla nam je: ‘Svi odlaze, a ja još klepećem nanulama’ - kaže glazbenik Ronald Braus, koji je Anicu uz pjevača Davida Danijela i radijskog voditelja Zlatka Turkalja Turkija osobno posjetio i poljubio je u obraz za rođendan. Čestitari su, kako i priliči, u Dom došli punih ruku darova: Braus je slavljenici poklonio ruže, bocu dobrog vina i čokoladu, dok je Turki pjevačici koja se proslavila skladbama poput “Negdje u dalekom svijetu”, “Poput bršljana”, “Iz dnevnika jedne žene”... poklonio knjigu “73 priče o albumima - Žene u glazbi, stihu i interpretaciji”, u kojoj je, naravno, i poglavlje posvećeno Anici Zubović.
- Anica se već onda pokazala kao sjajna sugovornica, bio mi je užitak slušati je dok sam skupljao materijal za ovu knjigu u kojoj je ona između ostalog pričala o svojoj obitelji u kojoj su svi pjevali. Njezin je tata bio glazbenik, a i mama je odlično pjevala. U knjizi su svoje mjesto našle lijepe životne fotografije s njezina prvog nastupa 1937. godine, kada je imala samo pet godina, i njezina sjećanja o prvom, kao i o kasnijim nastupima i radu s Omladinskim sekstetom Radio Zagreba, o glazbenoj suradnji s Miljenkom Prohaskom, Nikicom Kalogjerom i Josipom Stojanovićem. Posebno je zanimljiv i dio u knjizi kada ona govori o vremenima kada je za izvođenje šlagera i popularnih melodija, tj. pjesama morala pjevati pod drugim imenom, kada je bila Anita Godina. U knjizi je govorila i o problemima koje je imala u glazbenoj školi u kojoj je njezina profesorica inzistirala da se odluči hoće li izvoditi klasiku ili te ‘smiješne melodije’, kao i o važnosti Opatijskog festivala na kojem je nastupala punih deset godina zaredom i uvijek osvajala nagrade - otkriva nam Turki, u čijoj je knjizi velika dama naše glazbene scene otkrila i kako provodi vrijeme u Domu za starije na zagrebačkoj Trešnjevci.
Voli dugo spavati
- Svi znaju da ja volim dugo spavati i svi znaju da ja, ako mi se ne sviđa, neću doći na ručak. Isto tako svi znaju da ću, ako mi se pjeva, ja onda i pjevati. Tu u Domu sam već imala i nekoliko svojih koncerata i svi me ovdje vole i ja sve volim. Meni je tu prekrasno. Ja to zovem ‘Hilton hotel’ jer me nitko ne dira, nitko mi ne smeta i ovdje mi je baš jako dobro - kaže Anica, koja se u ponedjeljak jako razveselila svojim rođendanskim čestitarima.
- Kad sam ušao u sobu, baš je razgovarala telefonom sa svojom obitelji. U prvi trenutak nije me prepoznala, jer sam imao masku na licu, a kad sam je skinuo, uskliknula je od sreće. Odmah je počela listati knjigu, a kada je došla do dijela posvećenog njoj, od sreće je i zasuzila. Bila je oduševljena odabirom fotografija i to zato što je jedna slika vezana uz važan dio njezine karijere, odnosno doba kada je Anica snimala i izvodila međimurske pjesme, a druga fotografija je iz njezinih uspješnih zlatnih dana Opatijskog festivala. Listajući knjigu rekla mi je kako joj malo smeta što je ljudi pamte kao crnokosu, a ona to nikada nije bila, već je oduvijek bila crvenokosa - kroz smijeh govori Turki, koji će Anicu Zubović, obećao je, zajedno s Ronaldom Brausom i Danijelom Davidom doći posjetiti i na njezin stoti rođendan.
- Vjerujte, uopće ne sumnjam da ćemo i tada svi skupa nazdraviti Anici - zaključio je u razgovoru optimistično Braus.