Nakon što se kratki intervju za "Tjedan u 10 pitanja", redovitu rubriku subotnjeg priloga Jutarnjeg lista, odužio u ugodnom ćaskanju kantautora i novinara, odlučili smo objaviti zanimljive detalje koji nisu stali u tiskano izdanje. U njima Mladen Burnać govori o svojoj karijeri, uspjesima i planovima, odnosu publike prema showbusinessu u Hrvata, pa i suradnji s legendarnim Arsenom Dedićem.
Vjerujemo da bi neke njegove misli mogle zamisliti sve sudionike u ovoj glazbenoj industriji koja često nema previše milosti prema autorima koji svojim stilom traže put do slušatelja, pa i u ovim teškim trenucima kada mnoga velika estradna imena nisu imala dovoljno vremena da se priključe humanitarnoj akciji snimanja pjesme za pomoć Banovini.
Pa, pogledajmo i poslušajmo...
Mladene, taman kada sam vas htio zvati oko vašeg sudjelovanja u svojevrsnom banijskom Band Aidu koji je lansirao humanitarnu pjesmu „Banija u srcu” svi mediji su pisali o vašem nastupu u emisiji „Dobro jutro Hrvatska” gdje ste u jutarnjem terminu došli u osam ujutro odjeveni kao za nastup na koncertu. Koliko ste se dugo pripremali za nastup?
- Koliko god dugo se bavim glazbom, uvijek me iznova iznenadi koliko većinu današnjih medija više zanima ambalaža, a ne sadržaj. Apsolutno nitko uopće nije komentirao kvalitetu mojih novih pjesama koje sam izveo u emisiji, niti njihov tekst, ni melodiju, niti moju izvedbu. Šteta je kolika površnost vlada i koliko je u stvari u potpunosti nestala adekvatna medijska kritika rada bilo kojeg umjetnika. Dakle, komentira se kako sam bio obučen za nastup - te ispada da je pojavljivanje kantautora na televiziji identično pojavljivanju onih likova koji se pojavljuju u nekakvim trash reality showovima. Tužno da je to u stvari danas uobičajeno.
Rock 'n' roll izgled
A vidite i sami, komentira se u stilu "kako to da se išao tako srediti u rano jutro". Što kažete na to?
- Pa, Bože moj, pa imao sam nastup. Nastupio sam uživo u najgledanijoj emisiji na Hrvatskoj televiziji koju gleda milijun ljudi. I obukao sam se u skladu sa svojim poslom. Poštujem svoj poziv i televiziju, te mi ni na kraj pameti nije bilo da bih, bez obzira na to što je 8 ujutro, došao obučen kao da idem na kavu u kvartu. Osim toga, ja sam glazbeni umjetnik, a ne službenik u banci ili pošti. Ne moram biti uniformiran i imam pravo na svoju slobodu po pitanju svojeg izgleda. Hm, pa uopće nisam izgledao ništa neobično za glazbenika - pa samo imam dugu kosu, sako s par šljokica i trapez hlače. Pa pjevači, gitaristi tako izgledaju već 70 godina, od kad je rock 'n' rolla. Ako je to "čudan izgled", onda izgleda da smo se vratili u vrijeme kada je milicija po ulici šišala sve s dugom kosom.
I koliko ste se pripremali?
- E da, za nastup se nisam pripremao uopće. Toliko dugo već sviram da ne trebam isprobati ništa, osim da li je gitara uštimana. Također, obukao sam se za 5 minuta ako ste na to u stvari mislili.
Ne baš, ali u komentarima poslije emisije mnogima je vaše predstavljanje izgledalo preteatralno. Kako su ga doživjeli vaši kolege glazbenici?
- Ne podcjenjujem nikoga, ali svejedno mi je kako je moje predstavljanje ikome izgledalo po pitanju mojeg izgleda, a kamoli da je bilo teatralno. Samo sam sjeo na barsku stolicu i otpjevao dvije pjesme uz gitaru. Ako je to "preteatralno", dobro da se nisam kojim slučajem ustao usred nastupa - vjerojatno bi to onda bila prijelomna vijest i kod Šprajca u RTL Direktu. (smijeh)
Par kolega koji su gledali nastup su komentirali pjesme koje sam izvodio i pitali "koja ti je to bila gitara, super zvuči".
Kameleon
Da se još malo vratimo na vaš izgled i završimo tu temu..
- Dakle, izgledam u skladu sa svojom osobnošću, karakterom i sa svojom glazbenom umjetnošću. To nije planirano, nego stvar trenutnog odabira i raspoloženja, te mi često i pišu da sam "kameleon" po pitanju izgleda. To je na žalost žrtva koju plaćaju svi umjetnici radi eskalacije senzacionalizma i pada svih kulturnih vrijednosti o kojima su nekada mediji pisali. Danas je samo izgled bitan.
Pa ima nešto i u izgledu i nastupu?
- Da, ali ja zato ne čitam nikada niti komentare o sebi na portalima. Jer se nikada ne tiču glazbe, pa me ne zanimaju. A po pitanju drugih stvari obično kažem: "Ili ćete živjeti svoj život, ili ćete komentirati kako drugi žive". Ja sam odabrao ovo prvo. U stvari izgledam sasvim normalno za tamo-nekog pjevača - međutim, možda se ističem zato što 99% kolega izgleda isto, kratka kosa i uske, preuske hlače, ne shvaćam kako provuku nogu kroz te nogavice, kopiraju jedni druge i skoro da svi izgledaju kao da idu nastupati na krstitke kod kuma u garaži, a ne na nastup. Zaboravljaju da se ovo zove "show business". Pa prva riječ je "show" - slobodno neka daju mašti na volju... Međutim, ja, ako već trebam birati, draže mi je da izgledam kao netko, a ne kao svatko.
Kićini savjeti
To vam je dobra misao. Uvijek se sjetim našeg neprežaljenog Kiće Slabinca koji je jednom rekao: „One sekunde kada su pjevači počeli izgledati kao publika onda je umro showbusiness”. Što vam je još savjetovao na turnejama po Americi?
- Da, dragi moj Kićo je bio divan čovjek i kolega s puno puno iskustva i nesebično ga je prenosio kolegama. Dobio sam puno savjeta od njega na turnejama, po pitanju profesionalne strane našeg poziva. Da, dobro ste rekli, to je bila njegova omiljena izjava „One sekunde kada su pjevači počeli izgledati kao publika onda je umro show business”. I to je zaista tako. I po pitanju izgleda i drugih stvari. Nekada se nije mogao svatko popeti na binu, objaviti ploču ili doći na televiziju. Selekcija je bila ozbiljna i veoma rigorozna. Pogotovo radi toga jer je bilo malo medija i pazilo se zato jako na kvalitetu.
Gdje su nestali kriteriji
A danas?
- Danas imate na stotine medija, žestoko konkuriraju jedni drugima i traže samo senzaciju da privuku gledanost. A internet i njegova sloboda omogućuje svakoj ludi i beni da postane pjevač, a bez ikakvog znanja, pa se ljudima čini da "to može svatko" i to je u konačnici dovelo do grozne devalvacije ugleda pravih glazbenika. Da se razumijemo, svatko ima pravo snimiti pjesmu, ali mediji daju svakome bez kriterija isti prostor i istu težinu. To je problem. Nekad davno bi u medijima izišla kritika jesam li dobro svirao i otpjevao pjesmu, a danas se kritizira što imam pramenove u kosi i to puni stranice portala. Eh, kakva budalaština...
U toj emisiji ste predstavili novi album. O čemu pjevate?
- U pitanju je akustični album moje poezije. Ima 15 pjesama. Ja sam autor kompletne glazbe i stihova. Zove se "Knjiga poezije". Snimljen je bazno samo uz dvije gitare te birane glazbene goste. Klavir je svirao Matija Dedić, harfu Doris Karamatić, na klaviru je također i Branimir Mihaljević. Violinu svira Matej Mihaljević, a tu su i Julijana Alimoski na flauti, Ivica Premelč na saksofonu, te Dragianni na gitari. Kako su mi stihovi često izlazili u zbirkama poezije, čak i u međunarodnim, odlučio sam se na to da snimim takav album na kojemu recitiram i pjevam poeziju. To je album za lagano slušanje, čak pomalo i komornog raspoloženja... Sve to je na kraju ispalo toliko zanimljivo, da je o tom djelu snimljen i dokumentarno glazbeni film od 50-ak minuta u režiji Marka Dimića. Film se trenutno prevodi na engleski jezik jer će biti emitiran i na nekim svjetskim festivalima dokumentarnog filma. A sve uz podršku Hrvatskog društva skladatelja.
Kantautorski odmak
Kako mi kažu bolje upućeni, poput Klare Rožman, na ovom albumu vidljiv je vaš znatan kantautorski odmak i zaokret prema nekim temama koje toliko ne zanimaju šire slušateljstvo. Kako je došlo do te odluke?
- Točno je to. Ovaj album je znatno drugačiji od svega što sam do sada radio. Sama činjenica da je to album poezije, recitacija, samo s par gitara i ponekim gostima - sve to u startu daje do znanja da nije za široku publiku i zasigurno će imati skromniji komercijalni domet. Ne podcjenjujem publiku i jasno mi je da je mnogima glazba samo "ispušni ventil" i za feštanje vikendom. Ovo nije za tu namjenu, ali ipak, hrabro sam ušao u to jer vjerujem da ima mnogih, koji još uvijek traže kvalitetu i birane stihove. Ne želim nekome uopće sugerirati da su moje pjesme dobre, nego vjerujem i svim srcem stojim iza toga da sam snimio najbolje pjesme što sam znao, a kvaliteta stihova mi je oduvijek izuzetno važna - a tako i sada. Pored toga, usuđujem se reći da su gosti na mojem albumu izuzetno dokazane glazbene veličine koji zasigurno ne bi gostovali na nekom djelu upitne kvalitete. Ali najbolje da poslušate i sami procijenite...
Koja pjesma vam je favorit za singl?
- A u vezi singla, hm? Želio sam u stvari sada u ovo vrijeme predstaviti odjednom cijeli album, međutim kako još uvijek traje lockdown, objavio sam odjednom dva singla "Treba ti netko" i "To je moja jedina (pjesma za sve djevojke koje nemaju pjesmu sa svojim imenom)". Nemaju prave spotove, već su videa složena od kadrova iz filma koji smo snimili. Svakako preporučujem da poslušate.
Spomenuli smo novu pjesmu banijskog Band Aida. Tko je sve sudjelovao u tom projektu?
- U pitanju je pjesma "Banovina u srcu". Čast mi je da sam mogao pridonijeti ovom hvalevrijednom projektu. Pjevam u društvu sa sjajnim interpretatorima, a to su Dražen Žerić Žera, Vladimir Kočiš Zec, Toni Janković, Marko Vukes i Zlatan Ćehić Ćeha. Za pjesmu je snimljen i video spot. A podatak koliko je već postala slušana je i taj da nam već i drugi dižu pjesmu na svoje profile i YouTube kanale. Glazbu pjesme je napisao Slavko Nedić, stihove Iva Čuvalo, a aranžman Dragomir Herendić. Pjesma ne govori o ovim nedaćama i potresu koji je zadesio Banovinu, već veliča ljepotu toga kraja i ljubav prema njoj i svim ljudima koji tamo žive. Mislim, skromno, da je ovo jedna od najljepših pjesama o tome kraju koje sam ikada čuo, te da će ostati u srcima tog naroda i kada sve ovo loše jednom prođe.
Užasno iskustvo potresa
Kako ste doživjeli tu katastrofu oko potresa, tamo je dio i vaše vjerne publike?
- Potres je nešto strašno, užasno iskustvo... a najgore je kada ljudi gube živote, svoje domove. I sami vidite sve kakva je situacija. Moja kuća je također bila oštećena u potresu na proljeće u Zagrebu. Međutim, ne toliko da se nije moglo popraviti i "zakrpati". Zato na neki način još i više suosjećam s ljudima u Banovini i pomogao sam već (i još pomažem) na razne načine. Napomenuo bih i to da su mnogi kolege bili baš izuzetno agilni u organizaciji nas ostalih u sakupljanju financijske i materijalne pomoći. To i dalje traje, i trajat će. A ova pjesma je također jedan od načina da se ti ljudi ohrabre te da se i skupe i dodatna financijska sredstva za pomoć. Također, veoma lijepu akciju je baš sada pokrenulo naše društvo HDS-ZAMP, te su se mnogi, a tako i ja, odrekli autorskih honorara za odabrane pjesme na godinu dana - a koji će također biti usmjereni za pomoć stradalima u potresu.
Uz „Ne zovi mala policajce” vaš najveći hit je i „Jer ti ljubiš drugoga” u suradnji s legendarnim Arsenom. Malo ljudi zna da je to vaša pjesma, i glazba i tekst, kako ste snimili tu pjesmu?
- Da, prva pjesma koju spominjete je svakako pomogla da iziđem iz anonimnosti na početku karijere. Kada mi je bila ponuđena da je pjevam, veoma rado sam je prihvatio jer sam baš bio pozvan 1998. godine da na HTV-u pjevam u nekoj emisiji za djecu policajaca. Tako da je to baš bilo idealno. Osim toga, moje kantautorske pjesme su sve bile lagane i odgovaralo mi je za nastupe imati neku takvu žešću pjesmu. Pokojni Đorđe Novković i moj tadašnji menadžer Mihaljek su toliko bili oduševljeni pjesmom te je ona završila i kao glavni singl. Priznajem, ona je sjajan komercijalan hit i mnogi stariji me pamte po njoj. Međutim, ona nije bila moje autorsko djelo i ne predstavlja mene kao kantautora. Te me je to počelo mučiti... Da sam želio komercijalni uspjeh, nastavio bih snimati takve hit pjesme, međutim nisam želio... tako da sam se svjesno odmaknuo od tog stila.
Arsen u hodniku
Pitam vas za suradnju s Arsenom?
- E, da. U pitanju je 2005. godina, a pjesma "Jer ti ljubiš drugoga", je bila zadnja koju smo snimali za moj novi album. Bila je u potpunosti gotova, a aranžer Tihomir Preradović i ja smo baš radili završni mix - kada se pojavio Arsen. Imao je termin u studiju iza mene, a kako je u hodniku čuo pjesmu, ušao je i sa zanimanjem je pitao tko ju je napisao i sl. Kako ju je baš pohvalio - ja sam ga onako usput pitao bi li je želio otpjevati sa mnom?
I što vam je Arsen rekao?
- Odmah je pristao, drugi je dan u dogovoreno vrijeme došao otpjevati strofu koja mu se činila najprihvatljivijom za njega. I to je bilo to. Prije toga dueta, nismo se niti poznavali. Kako sam znao da svira lijepo flautu, zamolio sam ga još da umjesto nekih gitara nadosnimio flautu koju jako volim i često je koristim u svom radu. Nakon tog dueta smo se često družili i surađivali, te u konačnici zajedno radili na ukupno četiri pjesme. Dvije za moj album (moja glazba, a njegovi tekstovi). Zajedno smo još radili i stihove za moj duet s Kemalom Montenom. Onaj osjećaj - sjediš kod Arsena, zajedno pišete neke stihove, a Gabi ti nosi kavu - dragi ljudi, molim lijepo, to je neprocjenjivo.
Bilo je različitih natpisa o toj suradnji, pa i posprdnih?
- Da, mnogi mediji, neupućeni u moj rad su svašta pisali oko tog našeg dueta, jer je to tada bilo prvorazredna senzacija - "veliki Arsen i slabo-poznati Mladen imaju duet, a k tome još je u pitanju Mladenova pjesma". Pisali su u pravilu samo najobičnije gluposti, jer istina je upravo ovo što sam vam i rekao. Niti sam poznavao Arsena, niti sam ga zvao i nagovarao za suradnju, niti smo se ikada prije sreli negdje..ništa... slučajno smo se sreli u studiju u isto vrijeme i to je to. Amen. Međutim, Arsen je očito imao nos za mene kao autora i njegovo gostovanje u mojoj pjesmi je dalo dignitet mojem radu.
Glazba iz srca
To sam upravo htio reći, to nije mala stvar?
- Toga tada odmah nisam niti bio svjestan, ali me je Arsenova autorska beskompromisnost ohrabrila da nastavim hrabro svojim putem. Ta pjesma je na kraju objavljena i na kompilaciji njegovih najljepših dueta, a također i na desetak kompilacija naših ljubavnih pjesama. Danas je svakako i evergreen. Od tada znam i njegovog sina Matiju Dedića, s kojim također surađujem zadnjih godina. U svakom slučaju, mislim da predano radim svoju glazbu iz srca, a sam popis kvalitetnih kolega koji sa mnom rade i na ovom albumu, mislim da dovoljno govori o mojem radu.
Kako danas živi kantautor i pjevač u ovo vrijeme lockdowna?
- Mnogi se kolege žale zbog pomanjkanja nastupa, međutim svaki kolega i glazbenik ima neku svoju životnu priču i svoju situaciju, tako da se ne mogu svi glazbenici generalizirati i ne mogu komentirati tuđe karijere i sadašnje okolnosti kako žive. Za sebe mogu reći da mi nastupi trenutno ne nedostaju. Imao sam ih u karijeri zasigurno više od 1000, a ionako sviram kod kuće svaki dan par sati. A sam lockdown mi je izuzetno koristio da stanem "na loptu" i snimim takav dugački album s puno pjesama i s toliko gostiju. Bio je to ogroman posao. A k tome smo išli snimati dokumentarno-glazbeni film, koji je u stvari neobična priča o nastanku ovog albuma. U njemu svi gosti pričaju o svojoj glazbi te izvodimo sve pjesme s albuma. U filmu se pojavljuje i glumica Mila Elegović, te sjajna balerina Leda Šeparović. Bilo je u stvari posla napretek cijelu godinu oko svega navedenog. Jedva čekam da se sve ovo smiri, te da napravimo veliku promociju albuma i filma, te još jednog iznenađenja u vezi moje karijere - što čuvam kao iznenađenje za sada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....