Otrovne PFAS kemikalije, takozvane "vječne kemikalije" iz morske vode odlaze u zrak (i to u trenutku kada valovi udare na plažu), a taj fenomen predstavlja značajan izvor onečišćenja zraka, pokazalo je novo istraživanje Sveučilišta u Stockholmu.

Nalazi, objavljeni u Environmental Science & Technology, također dijelom objašnjavaju kako PFAS dospijeva u atmosferu i na kraju u oborine. U studiji, u kojoj su prikupljeni uzorci s dvije norveške lokacije, zaključuje se da onečišćenje "može osim obalnih područja, zahvatiti i područja unutar kontinenta"

"Rezultati su fascinantni, ali u isto vrijeme i zabrinjavajući", rekao je Bo Sha, istraživač i koautor studije sa Sveučilišta u Stockholmu.

PFAS su klasa kemikalija koje se koriste u desecima industrija kako bi proizvodi bili otporni na vodu, mrlje i toplinu. Iako su spojevi vrlo učinkoviti, oni su također povezani s pojavom raka, bolesti bubrega, smanjenim imunitetom, problemima s jetrom i nizom drugih ozbiljnih bolesti.PFAS se prirodno ne razgrađuje, a njihova dugovječnost u okolišu dovela ih je do toga da ih se nazove "vječnim kemikalijama ”. Otkriveni su u svim krajevima svijeta.

Istraživački tim iz Stockholma prikupio je uzorke aerosola između 2018. i 2020. s arktičkog otoka Andøye i Birkenesa, grada u južnoj Norveškoj, te je tamo otkrio kako se prijenos kemikalija iz mora u atmosferu dodađa uslijed pucanja vodenih mjehurića na sučelju zrak-more. U studiji stoji i kako PFAS kemikalije mogu putem aerosolnih čestica nastalih iz oceana,putovati tisućama kilometara.

Dio regulatora i kemijske industrije dugo su tvrdili da je odlaganje PFAS-a u ocean prikladna metoda zbrinjavanja jer razrjeđuje otpad na sigurnu razinu. No ova studija je pokazala da se kemikalije vraćaju na kopno, što između ostalog može zagaditi izvore pitke vode.

Europski parlament je 10. srpnja 2020. donio rezoluciju u kojoj je iznio svoje prioritete u pogledu predstojeće strategije održivosti za kemikalije. Zatražio je, među ostalim, da se ta strategija iskoristi za postizanje usklađenosti i sinergija između zakonodavstva o kemikalijama, sigurnosti i zdravlju na radu i povezanog zakonodavstva Unije, uključujući posebno i opće zakonodavstvo o proizvodima, zakonodavstvo o vodi, tlu i zraku, zakonodavstvo o izvorima onečišćenja, uključujući industrijska postrojenja, te zakonodavstvo o otpadu. Naglasio je da bi se strategija trebala temeljiti na čvrstim i ažuriranim znanstvenim dokazima, uzimajući u obzir rizik koji predstavljaju endokrini disruptori, opasne kemikalije u uvezenim proizvodima te kombinirani učinci različitih kemikalija i vrlo postojanih kemikalija.