Klimatske promjene uništavaju neke od najstarijih svjetskih građevina . Rastuće koncentracije soli u Iraku tako izjedaju cigle od blata, a sve češće pješčane oluje nagrizaju drevna čuda.

Irak je poznat kao kolijevka civilizacije. Tamo je rođena poljoprivreda, izgrađeni su neki od najstarijih gradova svijeta, poput glavnog grada Sumera Ur, a razvijen je jedan od prvih sustava pisanja - klinopis.

-Oštećenje lokaliteta kao što je legendarni Babilon "ostavit će praznine u našem znanju o ljudskoj evoluciji, razvoju ranih gradova, upravljanju carstvima i dinamičnim promjenama u političkom krajoliku islamske ere- objasnila je Augusta McMahon, profesorica mezopotamske arheologije na Sveučilištu Cambridge.

Mezopotamija, zemlja između dviju rijeka današnjeg Iraka, bogata je solju u tlu i podzemnim vodama. Još klinasti tekstovi spominju sakupljače soli i opisuju upotrebu soli u funkciji čuvanja hrane, pa do zdravstvene njege i rituala. Postoji sumerska poslovica koja kaže da su osnovne životne namirnice kruh i sol: “Kad siromah umre, nemoj ga oživjeti. Kad je imao kruha, nije imao soli. Kad je imao soli, nije imao kruha.”

Sol u tlu može pomoći arheolozima u nekim okolnostima, ali isti mineral također može biti destruktivan i uništavati naslijeđe, prema geoarheologu Jaafaru Jotheriju, koji je sol opisao kao "agresivnu tvar koja- uništava cigle i klinaste ploče”.

Destruktivna moć soli raste kako rastu njene koncentracije zbog nestašice vode uzrokovane branama koje su uzvodno izgradile Turska i Iran, te godinama lošeg upravljanja vodnim resursima i poljoprivredom u Iraku.

-Salinitet u rijeci Shatt al-Arab počeo je rasti 90-ih godina- rekao je Ahmad N A Hamdan, građevinski inženjer koji proučava kvalitetu vode u iračkim rijekama. Prema njegovim zapažanjima, kvaliteta vode Shatt al-Araba – nastao uticanjem Tigrisa u Eufrat – izrazito je loše kvalitete, a posebno je loše stanje bilo 2018., koju je nazvao „kriznom“ godinom kada je tijekom suše ta slatka voda poslala najmanje 118.000 ljudi u bolnicu u južnoj provinciji Basra.

Klimatska kriza doprinosi problemu. Irak je sve topliji i suši. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će prosječne godišnje temperature porasti za 2C do 2050. s više dana ekstremnih temperatura od preko 50C, dok će padalina pasti za čak 17% tijekom kišne sezone, a broj pješčanih i prašnih oluja više će se nego udvostručiti sa 120 godišnje na 300.

-U sljedećih 10 godina, većina naših lokaliteta bit će pod slanom vodom-dodao je Jotheri, profesor arheologije na Sveučilištu Al-Qadisiyah i su-direktor Iračko-britanske mreže Nahrein za istraživanje iračke baštine. Prije desetak godina počeo je primjećivati ​​oštećenja od soli na povijesnim mjestima.

Jedno mjesto koje je pretrpjelo značajnu štetu jest Babilon, glavni grad Babilonskog Carstva, gdje slojevi soli prekrivaju 2.600 godina stare opeke od blata. U hramu Ištar, sumerske božice ljubavi i rata, podnožje zidova se ruši. U dubini debelog zida sol se nakuplja dok ne kristalizira, od čega pucaju cigle i zatim raspadaju.

Ostala mjesta koja su pogođena su Samarra, prijestolnica islamskog doba sa svojim spiralnim minaretom koji erodiraju pješčane oluje, i Umm al-Aqarib sa svojim Bijelim hramom, palačom i grobljem koje je progutala pustinja.

Ove godine Irak je izgubio dio svoje kulturne baštine. Na rubu pustinje, 150 km južno od Babilona, ​​nalazi se sloj soli koji je nekoć bio jezero Sawa. Voda hranjena s izvora bila je dom za najmanje 31 vrstu ptica, uključujući sivu čaplju i gotovo ugroženu iračku patku. Sada je potpuno suho zbog prekomjernog korištenja vode od strane okolnih farmi i radi klimatskih promjena. Nedostatak provedbe propisa o korištenju podzemnih voda znači da poljoprivrednici mogu slobodno bušiti bunare i saditi polja pšenice.

-Kad sam bio dijete sjetio sam se da je Sawa jezero bilo veliko jezero. Izgledalo je kao more. Ali sada je potpuno nestalo. Nemamo više jezera- zaključio je Jotheri.

Danas pustinjske biljke rastu tamo gdje je nekada bila voda, a Sawa je suđena da postane još jedan izvor pješčanih oluja.

Kako bi naglasila važnost zaštite kukturnu baštinu EU i kao odgovor na zahtjev i Vijeća i Parlamenta Komisija je 30. kolovoza 2016. tim dvjema institucijama podnijela prijedlog da se 2018. godina proglasi Europskom godinom kulturne baštine. Prijedlog je usvojen u prvoj polovici 2017. godine. Inicijativa za Europsku godinu kulturne baštine željela je istaknuti ulogu europske kulturne baštine u poticanju zajedničkog osjećaja povijesti i identiteta te je dobila sredstva u iznosu od 8 milijuna EUR za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.

Direktivom 2014/60/EU, koja je zapravo preinačena Direktiva 93/7/EEZ, EU želi zaštititi nacionalnu kulturnu baštinu i uskladiti njezinu zaštitu s načelom slobodnog kretanja robe. Direktivom se predviđa fizički povrat kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s područja država članica nakon siječnja 1993. te se utvrđuju mehanizmi suradnje i postupci kako bi se osigurao povrat nezakonito iznesenih predmeta. Direktivom su obuhvaćeni svi kulturni predmeti za koje je nacionalnim zakonodavstvom utvrđeno da predstavljaju „nacionalno blago umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti