Jeste li ikad čuli za dalmatinsku tilu? U široj populaciji malo se o njoj zna, a itekako je vrijedno otkriti koliko je dalmatinska tila posebna i značajna za bioraznolikost i biljni svijet.
Ekološki aktivist Marko Cvrlje kazuje kako je dalmatinska tila uz velebitsku degeniju, jedina monotipska vrsta (što znači da je jedini pripadnik svoga roda) koja raste isključivo na području Hrvatske. Zbog toga je, kaže, botaničarima i znanstvenicima izuzetno zanimljiva, međutim široj javnosti je još relativno nepoznata.
- Priča o ovom vrijednom biološkom dragulju proširila se tek sa aktivizmom lokalnog stanovništva koje pokušava spriječiti ugrožavanje njezinog staništa planiranim kamenolomom, Poljakovu gredu. Naime, tila je zabilježena na samo dvije lokacije – brdu Medinjak u Sinju i obližnjoj Gredi u Glavicama. Na Medinjaku raste na malenom prostoru stoga je Greda njezino najvažnije stanište – ističe Cvrlje.
Marko Doboš, biolog, doktorand na Botaničkom zavodu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu pojašnjava, pak, kako je Hrvatska kao dio područja Balkanskog poluotoka prepuna endemičnih vrsta. Među njima, kaže, razlikujemo endeme u širem smislu koji su rasprostranjeni npr. na cijelim Dinaridima i endeme u užem smislu čije područje distribucije obuhvaća puno manju površinu.
- Primjer takve vrste svima je poznata velebitska degenija (Degenia velebitica), malena planinska kupusnjača koju nalazimo samo na par lokaliteta na Velebitu i Velikoj Kapeli. Na nju smo toliko ponosni da smo ju čak stavili na nacionalnu kovanicu. Javnosti je možda manje poznato da Hrvatska ima još mnoštvo endemičnih vrsta zbog kojih itekako možemo biti ponosni, a neke od njih još su rjeđe od degenije - kazuje Doboš.
- Jedno od takvih spektakularnih živih bića koje su potpuno izvan spoznaja opće kulture je i dalmatinska tila (Dalmatocytisus dalmaticum), u našem jeziku poznata još kao tila čučavi ili dalmatinski žest. Ova prekrasna puzajuća biljčica živi na svega nekoliko lokaliteta u gradu Sinju i njegovoj neposrednoj okolici – te nigdje drugdje na cijelome planetu – ističe nadalje Marko Doboš.
Dodaje kako ovako ograničeno područje, na svega par mikrolokaliteta od kojih su gotovo svi u neposrednoj blizini ljudskih naselja gdje se događa većina gospodarskih aktivnosti, čini ovu vrstu posebno ugroženom te je zbog toga i zakonski strogo zaštićena.
- Živa bića koja su evoluirala na nekome području milijunima godina, sada moraju koegzistirati s nama ljudima. Biološka raznolikost naše je najveće blago koje pripada svim građanima i svačija je dužnost informirati se i čuvati tu dragocjenost – zaključuje Marko Doboš.
I Marko Cvrlje pokazujući nam fotografije dalmatinske tile ustrajan je u očuvanju ove biljne vrste i bioraznolikosti.
- Botanička obilježja dalmatinske tile daju nam pravo da se ponosimo te ćemo stoga raditi na njezinoj popularizaciji i edukaciji, a naročito onih najmlađih – kaže Marko Cvrlje.
Inače, kad je u lipnju Europski parlament usvojio rezoluciju o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote, europarlamentarci su pozdravili glavnu ambiciju da do 2050. svi svjetski ekosustavi budu obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni te su ujedno naglasili kako je potrebno uložiti krajnji napor da se taj cilj što prije postigne.
Konstatirano je da priroda propada brzinom i u razmjerima koji su dosad neviđeni u ljudskoj povijesti, a prema procjenama Međuvladine znanstveno-političke platforme za bioraznolikost i usluge ekosustava (IPBES), milijunu od procijenjenih osam milijuna vrsta prijeti izumiranje.
Mjerama Strategije za bioraznolikost do 2030. mora se na odgovarajući način obuhvatiti svih pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi: promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste.
Također je naglašeno da bi trebalo odgovoriti na dublje uzroke promjena, ili neizravne pokretače, kao što su neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje, dinamika stanovništva, trgovina, tehnološke inovacije i modeli upravljanja.
