‘Činit će nam se da manje trošimo, ali građani će se šokirati kad vide kolike su im plaće‘

Kada bismo u ovom trenutku uveli euro, prosječna neto plaća za travanj od 7547 kuna iznosila bi 1001,66 eura. Umirovljenicima bi prosječna mirovina za svibanj od 3048,46 kuna bila isplaćena u iznosu od 404,6 eura. Jogurt od 4,39 kuna u trgovini bismo kupovali za 0,58 eura, jaja od 15 kuna za 1,99 eura, a kavu u kafiću od 10 kuna za 1,33 eura.

Dr. sc. Zvonimir Galić, redoviti profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, procjenjuje da će upravo zbog manjih iznosa plaća, mirovina i ostalih primanja inicijalni učinak prelaska na euro kod građana biti negativan, odnosno vrlo je vjerojatno da će rezultirati nezadovoljstvom.

Zašto će prelazak na euro inicijalno kod građana izazvati nezadovoljstvo?

- Prvi razlog je tzv. iluzija novca zbog koje ćemo se osjetiti siromašnijima kada vrijednost svog novca ili imovine počnemo izražavati u eurima, a ne u kunama. Medijalna plaća u Hrvatskoj je oko 6300 kuna. To zvuči znatno manje kad izračunate da je to iznos od 836 eura. Podsjećam na istraživanje prema kojem je nakon uvođenja eura najveće zadovoljstvo novom valutom bilo u Irskoj sa 73% ispitanih u toj kategoriji u odnosu na 55% zadovoljnih ispitanika u cijeloj EU.

A mi u Hrvatskoj prema istoj logici?

- Mi ćemo se osjetiti još siromašnijima. Drugi je razlog to što će usporedba građana Hrvatske s ostalim zemljama EU u visini plaće, ali i cijenama proizvoda i usluga biti izravna i jasna. Svi već znamo da mi tu loše prolazimo, odnosno svrstavamo se s Bugarskom i Rumunjskom među najsiromašnije članice. Sad će ta činjenica biti potpuno očita. Tu treba podcrtati jednu psihološku zakonitost. Kad procjenjujemo koliko nam je dobro i koliko smo sretni, uspoređujemo se s drugima.

Slično vrijedi i za zemlje. Prije 2013. naša referentna skupina bile su kandidatkinje za ulaz u EU i tu je Hrvatska uvijek bila najbolja ili pri vrhu. Nakon ulaska u EU, promijenili smo skupinu za usporedbu i sad smo najlošiji u kategoriji najboljih. Ova relativna usporedba izvor je nezadovoljstva, a osobito će biti snažna nakon uvođenja eura jer će nas bosti u oči. Pretpostavljam, a potvrđuju me istraživanja iz usporedivih zemalja, primjerice Slovačke, da će nezadovoljstvo biti izraženije kod siromašnijih, starijih i manje obrazovanih.

Postoji li način da objektivno sagledamo vrijednost koju imamo u trenutku prelaska na euro ili je ta prilagodba neizbježna?

- Novac je u ekonomiji zamišljen kao instrument koji služi za ekonomsku razmjenu. Ali kad dolazi do ovako velikih promjena kao što je zamjena valuta, uviđaju se i njegove druge funkcije. Mi koji se bavimo ponašajnim znanostima znamo da novac, uz to što je instrument kojim plaćamo proizvode i usluge, ima i psihološke funkcije, pa je i mjera osobne vrijednosti ili dio identiteta. Valuta je, kao zastava i himna, i dio nacionalnog identiteta. Za dio građana ovo će predstavljati još jedan dokaz odustajanja od nacionalnog suvereniteta i zbog toga - izvor nezadovoljstva.

Glavni uvjet za podršku je poboljšanje životnog standarda, što se neće odmah dogoditi.

- Temeljni problem s kojim ćemo se susresti jest to što će uvođenje eura vrlo vjerojatno doći u uvjetima visoke inflacije i pada standarda. Ljudi će vrlo vjerojatno dio ovih ekonomskih problema pogrešno pripisati uvođenju eura. Prema iskustvima drugih zemalja, dugoročni učinak eura na gospodarstvo, a onda i na standard građana, trebao bi biti dobar.

Iz bihevioralne ekonomije poznato je da ljudi čak i isti iznos od 100 kuna, kad ga troše u gotovini ili karticom, ne doživljavaju isto. Imate li neki savjet kako da se ponašamo racionalno kad vidimo cijenu od 1 ili 2 eura?

- Neki oblik utjecaja promjene valute na potrošnju će se vjerojatno dogoditi, barem kratkotrajno. Opće je psihološko pravilo da su ljudi u novim i nepoznatim situacijama manje skloni riziku. Dakle, ako bi sve stvari ostale iste, uvođenje eura moglo bi imati privremeni negativan učinak na potrošnju. S druge strane, nominalno manji iznosi cijena mogli bi olakšati potrošnju jer nam se čini da manje trošimo kad nešto plaćamo 1 ili 2 eura umjesto 7,50 ili 15 kuna.

Koji će od ova dva procesa prevladati, vjerojatno će ovisiti o ekonomskoj situaciji početkom 2023. Moj savjet za racionalnu potrošnju uvijek je isti. Kod svake kupnje dobro je razmisliti možemo li dobiti nešto što nam više treba ili više koristi za isti iznos.