Od pametne mahovine do pametne boksačke vreće, od lonca koji sam kuha do električnog “pick-up” kamioneta, na berlinskom tehnološkom sajmu Bosch Connected World 2020 (BCW) protekli tjedan sve je moralo biti pametno, energetski učinkovito, zeleno i sofisticirano. Dovoljno govori činjenica da u izlagačkom prostoru na gotovo 10 tisuća četvornih metara nije moguće naći štand s pizzom, kobasicama ili hamburgerom. Začudo, nitko od gotovo četiri tisuće uglađenih posjetitelja, koji su u srijedu i četvrtak prodefilirali prostorom, nije se bunio. Mesožderstvo je “out”, odlučile su glavešine IT sektora. Nije zato manjkalo šarene salate, klica, seitanskih burgera i ribljih juha. Opravdano je pitanje čeka li nas svijet kao iz onog trash filma “Razbijač” sa Sylvesterom Stalloneom, tehnološko-ekološka utopija gdje su svi vegetarijanci, nema alkohola ni cigareta, a ljubav vode preko senzora koje namontiraju na glavu. Možda nas čeka scenarij Terminatora, Matrixa, Gattace, Potpunog opoziva?
Odgovor na to pitanje, kao i šest godina dosad, pokušavaju dati velika imena svjetske IT industrije, među ostalima, Huawei, Microsoft, Red Hat, Siemens, Cisco. Svi oni, uz još 80-ak izlagača, skupili su se u prostoru nekadašnje berlinske željezničke postaje, danas kongresnog centra, uz čuveni Potsdamer Platz. Na gotovo 25 četvornih metara, uz nekoliko konferencijskih sala, gdje je program neumorno trajao od 9 sati ujutro pa sve do navečer, izložili su oni nove proizvode kojih još nema na tržištu, a čelnici tih kompanija držali su duge govorancije. Svi su bitni, ali prosječnom čovjeku neprijemčivi. Međutim, može ih se sažeti u sljedeće: Mreža 5G dolazi, samo što nije, umjetna inteligencija ulazi u naše domove, hladnjaci razgovaraju s televizorima iza naših leđa, Alexa peče kolače, a motor s unutarnjim izgaranjem prošlo je svršeno vrijeme.
Elon Musk iz Arizone
O tome koliko su ti novi trendovi uzeli maha možda najbolje ilustrira primjer američkog milijardera Trevora Miltona koji se na BCW-u pojavio nakratko, održao govor i oteo show. On je uspio nemoguće. Američkim južnjacima, ovisnicima o “bučnoj oktanskoj snazi”, uspio je podvaliti ekološku alternativu. “Elon Musk iz Arizone”, kako ga još nazivaju, (tvrtku, naime, nije mogao nazvati Tesla pa ju je zato nazvao Nikola) proizvodi velike transportne kamione i američke “pick-up” kamionete na električni i vodikov pogon. Ulaštenih kaubojskih čizama, velike remenske kopče i izbijeljenih zuba, 38-godišnji Amerikanac održao je govor na 10-metarskoj pozornici i zaradio gromoglasan pljesak publike. “Govorili su da nećemo uspjeti, nazivali su me poduzetnikom koji ima sve samo nema proizvod, a danas imamo narudžbu od 800 naših kamiona”, grmio je Milton s pozornice kao Rocky Balboa dok su se iza njega izmjenjivale slike futurističkih vozila. Proizvodi on američke glomazne kamionete, šest metara dugačke, tri metra široke, ali prelaze do tisuću kilometara s jednim punjenjem baterija. On je prava američka priča. Tvrdoglavi dečko iz Arizone, iz skromne obitelji, mormon koji je odustao od fakulteta da bi progurao koncept teretnih kamiona na vodikov i električni pogon. Industrija se smijala i govorila da to nije izvedivo. Lani je Forbes njegovu kompaniju procijenio na tri milijarde dolara, a njega okitio titulom milijardera. U narednih pet godina proizvest će 14 tisuća takvih kamiona, najviše za pivskog proizvođača Anheuser-Busch, koji će cijelu svoju logistiku prebaciti na struju. U rujnu će i službeno predstaviti vozilo “Nikola Badger”, prvi hibridni “pick-up” kamionet koji kombinira vožnju na struju i vodik.
Htjeli mi to priznati ili ne, svijet je tehnološki odmaglio, kako je u svojem izlaganju istaknuo Michael Lemke, tehnološki direktor u njemačkom ogranku Huaweija. Kaže da će prosječni korisnik interneta u naredne dvije godine koristiti triput više podataka mjesečno nego danas. Danas koristi u prosjeku 29 GB mjesečno. Sve će to omogućiti famozni 5G. Volkmar Denner, izvršni direktor Boscha, napomenuo je kako je njihovih 30 milijardi proizvoda diljem svijeta već umreženo. Uvođenjem “brze mreže” moći će prikupljati podatke iz svih svojih uređaja u realnom vremenu. Korisnik će, pak, preko mobitela moći zaviriti u svoj hladnjak i vidjeti što mu nedostaje i što mora pokupiti iz dućana na putu s posla. Ako je suditi prema izložbenim primjercima, ove godine mogli bi se na europskom tržištu pojaviti i Boscheve pećnice kojima se upravlja preko glasa, odnosno virtualne asistentice Alexe. “Alexa, ispeci muffine”, kaže mladić stojeći ispred naprave. Na pećnici se vrata otvore, a zaslon pokaže sliku muffina i vrijeme pečenja. “Posudu treba staviti unutra, zatvoriti vrata, i to je to”, kaže mladić dodajući, ne posve uvjerljivo, da nije siguran za cijenu aparata. Trebala bi biti nekoliko tisuća eura. Cijenu lonca koji sam kuha, također, nismo uspjeli saznati. Svi su neko osjetljivi kada priča s tehnologije, prijeđe na financije. Izlagačica se, međutim, nije dala smesti. Govori da je uređaj opremljen s par tisuća recepata, a kada korisnik izabere, primjerice, gulaš, lonac ga vodi kroz proces, upozoravajući koliko i kada treba dodati koji sastojak. Sam izračuna koliko je potrebno kuhati pa ga se može bez brige ostaviti i raditi nešto drugo. Isključit će se kad je gotov. “Štedi vrijeme”, govori. Kolega reporter iz Sarajeva odmah je, međutim, našao problem: “Kako da to doma donesem ženi? To je kao da joj kažem da ne zna kuhati”, jada se izlagačici. Ona se nervozno smješka. “Ma to je za muškarce koji ne znaju kuhati”, ubacujem se i pokušavam spasiti situaciju.
Izazov za prave muškarce, ipak, našli smo pet metara niže, u centru izlagačke avenije, gdje indijski ogranak Boscha poziva posjetitelje da odmjere svoju snagu na boksačkoj vreći. Skupilo se tu mnogo muškaraca, zasukanih rukava košulje i skinutih sakoa, nisu izazov shvatili olako. Iako joj je nalik, nije to lopta za udaranje kao iz luna-parka, ispričao nam je direktor Srinivasulu Nasam. Opremljena je ona preciznim senzorima koje su razvili u Indiji, a koji prikupljaju cijelo brdo podataka. U ovom slučaju to su podaci o udarcu, snazi, izbačenom stresu i potrošenim kalorijama. Moju je snagu udarca sustav procijenio na 13 posto snage udarca boksača Floyda Mayweathera. “Malo bolje posložite te senzore”, ljutito im govorim nakon što je natjecateljski raspoložen novinar iz Ljubljane boksačku loptu opalio snagom od 25 posto snage udarca Mikea Tysona. Priznao je poslije da trenira tajlandski boks. Ti se senzori, kaže Nasam, mogu ugraditi bilo gdje, u automobile, kućanske aparate, sportsku opremu, čak i na šalicu kave, gdje bi mjerili, primjerice, je li prevruća, a kavopija bi to mogao pratiti preko aplikacije.
Domaći startup Ascalia
Većina će reći “Dobro, koji će mi to vrag?!”. No osim potrošačke elektronike, napravica, gadgeta i industrijskih rješenja, na BWC-u smo našli i neke revolucionarne, dalekosežne ideje. Iza takve jedne stoji Zhenguane Wu, 35-godišnji osnivač startupa Green City Solutions, koji je razvio pametnu mahovinu. Okružen zelenilom spojenim na razne matične ploče, Wua prekidamo u gablecu i ispitujemo kako funkcionira.
- Ideja je izgraditi tri metra visoke i dva metra široke drvene kutije s pametnom mahovinom unutra, koja bi filtrirala zagađeni zrak. Takvi se tornjevi mogu montirati na uglove ulica, školska igrališta ili bilo gdje uz prometnice, i služili bi kao prirodna barijera za zagađeni zrak, sitne čestice i otrovne spojeve - objašnjava Wu koji je u Berlin došao na studij informatike i onda ostao živjeti. Njegova je obitelj inače iz Shenzhena, “kineske Silicijske doline”. Ideja mu je, kaže, sinula prije šest godina, kada je u radu svojeg profesora s fakulteta pronašao da mahovina, koja se vrlo lako uzgaja zbog kratkog korijena, može filtrirati i apsorbirati različite čestice i određene spojeve amonijaka, pretvarajući ih u kisik.
Budući da mahovina najbolje uspijeva na vlažnim prostorima bez puno svjetla, kutija bi je štitila od direktnog sunca, u podnožju bi imala spremnike s vodom koji bi ujedno služili i kao klupa za odmor, a senzori unutra bi pratili koliko je nečistoće mahovina apsorbirala.
- Jedini problem je zasad to što vrlo teško možemo odrediti životni vijek mahovine. Prema našim analizama, trebala bi trajati između pet i deset godina, a onda bi se cijeli sustav unutar kutije trebao promijeniti - napominje. Cijena čistog zraka? Wu kaže 39.000 eura po kutiji. Pa ti vidi.
Kako ne bi ispalo da na jednom od većih tehnoloških sajmova srednje Europe, Hrvatska svoga konja za trku nije imala, našli smo mi i domaći startup Ascaliju. Marin Bek, direktor i osnivač, obradovao se što u glavnom njemačkom gradu sreće sunarodnjaka, a onda je napomenuo da Ascalia više nije startup, nego ozbiljna tvrtka koja cilja digitalizirati male i srednje pogone.
Ferovac u Silicijskoj dolini
- Govorimo o pogonima koji imaju dio nove opreme, a dio možda iz 70-ih godina. Mi sve to spajamo da svi ti uređaji mogu međusobno komunicirati. Takav smo sustav razvili, primjerice, za Iverpan. Preko jednog sučelja, među ostalim, zaposlenici mogu pratiti koliko je potrebno da se proizvod, primjerice, kuhinjska daska, završi, gdje je usko grlo proizvodnje i ima li proizvod neko oštećenje - kaže 34-godišnji Bek, bivši FER-ovac, koji se svojedobno okušao i na startupskoj sceni u Silicijskoj dolini. Tada mu startup za autonomna podvodna vozila nije uspio. Danas, kaže, taj bi mu uređaj sigurno prošao. Bila je to dobra ideja, ali krivo vrijeme. Na berlinskom je sajmu, kao uostalom i svi ostali izlagači, došao s ciljem prezentacije svojeg sustava, uspostavljanja kontakta, ali i praćenja onoga što konkurencija radi. Dva dana kanije, gotovo 20 prehodanih kilometara uzduž i poprijeko, 15-ak vizitki u džepu, nekoliko dobrih priča i jedan dobar provod s kolegama iz Sarajeva, Beograda i Ljubljane, na jubilarnom Boschovom after-partyju, koji je, uzgred rečeno, u odgovornoj njemačkoj maniri, trajao do ponoći, i vrijeme je bilo za povratak u Zagreb. Vjerujem da ću vrata pećnice i dalje primitivno otvarati - rukama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....