Počela je kao vlasnica kultne pizzerije, a danas je na čelu udruge poslovnih žena Hrvatske

Predsjednica splitskog ogranka Hrvatske udruge poslovnih žena "Krug" Dragica Jerkov izabrana je prije desetak dana za predsjednicu "Kruga" na nacionalnoj razini.

Krug, kao simbol savršenog jedinstva i suradnje, zaštitni je znak ove udruge osnovane u studenom 1995. godine, koja danas ima 250 članica u šest ogranaka (Zagreb, Split, Rijeka, Dubrovnik i Istra).

Dragica Jerkov uključila se ovu udrugu 2006. godine i već je jednom ranije bila predsjednica splitskog ogranka, a poduzetništvom se bavi od svoje 23. godine.

Vlasnica je tvrtke "Fema" d.o.o. i punih 25 godina surađuje s talijanskom kompanijom "Scavolini", a poslovni put započela je kao vlasnica pizzerije "Galija", potom specijaliziranog dućana obuće i galanterije "Gana" i salona namještaja "Scavolini".

Na pitanje kako i zašto je izabrala poduzetništvo, Dragica Jerkov odgovara kako ne razmišljate o izborima ako je to vaše prirodno stanje, a poduzetništvo jest njezino prirodno okruženje, tu se osjeća kao riba u vodi.

– Upravo zbog toga smatram da se poduzetništvo ne može nametnuti kao izbor i ne može se naučiti. Može se priučiti, ali trebate imati želju za konstantnim učenjem, analizom, odgovornošću i svakodnevnim rizikom u odlučivanju kako biste uvijek bili korak ispred vremena i konkurencije.

Taj pritisak ne mogu svi podnijeti. Uvijek ste na otvorenom moru i vaša plovidba ovisi o morskim strujama, vjetru, olujama i vašoj procjeni kako ploviti što mirnijim vodama. Poduzetništvo nije sigurna luka, jer ovisite o drugima, o promjeni zakona, porezne politike, političke klime, stanju na tržištu rada itd.

A vaša uspješnost kao poduzetnika sastoji se u što bržoj prilagodbi promjenama u društvu. Ako zakasnite ili previdite – stagnirate i polako gubite na tržištu. Stajanje na mjestu u poduzetništvu je polagano umiranje. Naravno, i loše procjene su poduzetništvo i skupo ih plaćate. Ali uspjeh se procjenjuje i po tome koliko se brzo dižete i vraćate iz "mrtvih" – govori Dragica Jerkov.

O sebi će reći da je rođena 1961. godine u Splitu kao starije dijete u obitelji službenika, a sestra i ona rasle su u stabilnom okruženju.

– Tada, u to vrijeme, sve moguće oko školovanja djece bilo je dostupno i financijski prihvatljivo. Tako sam ja završila klasičnu gimnaziju i paralelno usavršavala jezike, a moja sestra klavir. Otišla sam na fakultet defektologije – smjer logopedija, a prije diplomiranja preselila sam se u Italiju sa svojim suprugom, koji je bio profesionalni košarkaš – prisjeća se naša sugovornica.

Njezin suprug Željko Jerkov igrao je za košarkaški klub Scavolini iz Pesara i tada je počelo prijateljstvo s obitelji Scavolini, koja im je nakon prestanka Željkove košarkaške karijere ponudila da razrade širenje brenda Scavolini na području bivše Jugoslavije.

– Mi smo se već tada bavili poduzetništvom i nismo imali u planu miješati prijateljstvo i posao. Njihova procjena da postanemo njihovi predstavnici na razdoblje od 25 godina pokazala se točnom. Tijekom 25 godina u regiji i Hrvatskoj prošli smo promjene sustava, poslijeratno vrijeme, političke i fiskalne promjene, padove i uspone, ali smo opstali.

I sada kontroliramo šest prodajnih specijaliziranih dućana "Scavolini Store" za kuhinje, dnevne boravke i kupaonice. Ovaj posao vodimo moj suprug i ja zajedno s osamnaest projektanata. Djeca za sada ne sudjeluju – rekla je Slobodnoj Dalmaciji Dragica Jerkov.

Govori nam nadalje da je njihova kći Mia (35) profesionalna odbojkašica i živi u Turskoj, Marko (33) već deset godina radi u različitim tvrtkama, neko je vrijeme radio u obiteljskoj tvrtki, ali je zaključio da mora raditi izvan tog sustava, dok je mlađi sin Ante (22) student četvrte godine ekonomije.

– I Mia i Marko završili su američke fakultete, jer smo mi kao roditelji smatrali da je visoko obrazovanje uz poznavanje jezika važno, a u životu će oni kvalitetno odlučiti što žele, ako su im dostupne opcije i ako imaju znanja – kaže Dragica, koja se, kao i njezin suprug Željko, bavi društvenim, volonterskim i humanitarnim radom.

Njezin svakodnevni posao sastoji se od dnevne kontrole svakog prodajnog mjesta, kontakta s projektantima, kontrole projekata, edukacija i prenošenja novih znanja i vještina.

– Imamo visoke standarde u prezentiranju proizvoda, projektiranju za klijente po njihovim željama i prostoru i praćenju klijenata koji već imaju naš proizvod. Svaki klijent s proizvodom Scavolini dobiva knjižicu sa svojim bar codom koji jamči da je proizvod 100 posto proizveden u EU-u – kaže nam.

Kako je raditi s ljudima?

– Prije nego što krenemo u ovu avanturu, moramo se zapitati što ljudi žele i očekuju. Kad su u pitanju zaposlenici, treba ustanoviti razumijete li se u komunikaciji, jesu li voljni raditi na sebi, jesu li u stanju prenijeti Scavolini filozofiju klijentu i vjeruju li u to što rade. Ako su tri od četiri karakteristike pozitivne, zajedno ćemo postići rezultat i svi ćemo biti zadovoljni.

Što se tiče klijenata, u današnje vrijeme, kad ne znate podrijetlo i kvalitetu robe koju kupujete, kod njih se javlja opravdana sumnja u sve što se prodaje i nudi. Marketing i profit idu nauštrb kvalitete proizvoda, i prodaje se puno toga što je štetno za naše zdravlje i zdravlje naših obitelji.

Stoga naši projektanti moraju razumjeti strah klijenata i prezentiraju naš proizvod kao EU – netoksični proizvod s pet godina garancije. Odobravam zaštitu potrošača, jer jedino tako pošteni proizvođači mogu opstati s kvalitetom.

Što je najteže u poslu, a što vam donosi najviše zadovoljstva u njemu?

– Najteže je kad poslovni pothvat propadne, i tada shvatite da nikada ne smijete prestati učiti i raditi na sebi, otvarati se za nove pristupe i koncepte u poslovanju. Propast projekata je nužno i potrebno iskustvo, no naše ga društvo nepravedno stigmatizira i kažnjava. I ne koristi ga kao prednost, nego kao manu.

Uspjeh se računa i kao brzina prelaska preko neuspjeha do uspjeha! Valjda je to što ostavljaš neriješeno iza sebe i ideš dalje rješavati ono što možeš, stvaraš novu vrijednost od koje žive tvoji zaposlenici i tvoja obitelj.

Uvijek se govori o tome da žene nisu dovoljno zastupljene u upravama društava, da su slabije plaćene od muškaraca. Kakva su iskustva, vaša i vaših kolegica, vidite li pomak u društvu?

– "Stakleni strop" je generalni problem u napredovanju žene u poslu i politici u većini europskih zemalja. Kad pitate zbog čega, odgovor je zbog ničeg realnog. Zbog predrasuda, zbog različitog tipa vođenja, zbog tradicije, zbog nedostatka samopouzdanja žena. Sve to navedeno ne može se promijeniti preko noći, nego se godinama polako mijenja.

Žene završavaju fakultete prije i u većem broju. Nakon diplome teško se zapošljavaju jer muškarci imaju prednost. Naravno da je to nepravedno, promjene idu polako i to nas sve muči. Moramo biti bolje i upornije da bismo dobile iste osobne dohotke i iste uvjete kao i muškarci.

Pa možemo reći da ni to nije problem. Bit ćemo bolje! Nordijske su zemlje naprednije i manje opterećene u viđenju žena na rukovodećim mjestima. Ali tu nastaju neki drugi društveni i socijalni problemi o kojima trebamo govoriti.

Koji su to problemi?

– Polako nestaje obitelj kao baza društva. Sve je manje djece kao osnove naše budućnosti te prijenosa znanja, kulture, identiteta svake nacije i društva. Nestaje osjećaj pripadanja, a bez tog osjećaja ne možemo graditi novu vrijednost i stvarati radna mjesta.

Žena je nositeljica obiteljskih vrijednosti i za sada jedina koja može donijeti na svijet nove naraštaje, naše buduće radnike, sportaše, umjetnike, poduzetnike, znanstvenike, političare. Stoga treba olakšati ženama da ispune sve ono što mogu i žele, kao majke i kao poduzetnice.

Naše žene znaju svoja prava i sigurno plivaju u nemirnim poduzetničkim vodama. Mi smo tu ne da interveniramo umjesto njih, nego da ih podržimo u njihovim zamislima, i tu nama sigurno muškarci nisu prepreka. Prepreka su dogme – a one nemaju spol.

Koja je razlika između "muškog" i "ženskog" poduzetništva?

– Nikakva i svakakva! Nikakva jer je poduzetništvo izbor, želja za rizikom, želja za učenjem kroz cijeli život, želja za neodustajanjem i ponovnim počecima. Svakakva jer se žene upuštaju u poduzetništvo u aktivnostima koje su manje rizične, zapošljavaju manje ljudi, te stoga lakše i brže reagiraju na promjene.

Mnoge žene imaju kreativnost, potrebna stručna znanja i vještine nužne za pokretanje poslova, ali za razliku od muških poslova, one nemaju ravnopravan pristup zajmovima, izobrazbi i informacijama, bez čega, dakako, nema uspješnog vođenja.

Utjecaj žena u poslovnom okruženju i radnim odnosima je takav da su one u pravilu više socijalno usmjerene poslodavke, gdje profit nije na prvome mjestu. I prepreke na koje nailaze u principu rješavaju na ženski praktičan način.

Zapreke su i stereotipi o muško-ženskim ulogama, nedostatak podrške i edukacije, nedovoljno poslovnih veza (neumreženost), nedostatak pristupa mrežama poduzetnika i poduzetnica, nedostatak treninga i programa obrazovanja. Tu mi kao udruga "Krug" upadamo kao tampon-zona, zona odmora i informacija.

Dragica Jerkov kazat će i kako statistički podaci govore da je poduzetništvo žena jedan od novijih oblika poduzetništva koji se pojavio krajem 20. stoljeća, a najviše je zastupljen u tranzicijskim zemljama te zemljama srednje i istočne Europe.

Uzrok nastajanja ovog tipa poduzetništva vezan je uz prelazak netržišnoga gospodarstva u tržišno, kada zbog gospodarske krize znatan broj žena ostaje bez posla. Zbog toga žene ulaze u postupak samozapošljavanja, odnosno pokreću vlastitu poduzetničku inicijativu kako bi izišle iz okvira nezaposlenosti, a u tome im uvelike pomaže njihova kreativnost.

U današnje vrijeme žene poduzetnice uglavnom se pronalaze u aktivnostima vezanima uz hranu, trgovinu, kozmetiku, modu i socijalno poduzetništvo.

– Upravo "socijalno poduzetništvo" vidim kao fantastičnu priliku za žene jer su one po prirodi sklonije empatiji i pomaganju slabijima i nemoćnima, a ako se ta karakteristika pretoči u posao, tada imamo uspješan projekt zapošljavanja i samozapošljavanja.

Liberalni kapitalizam otvorio je ovaj segment socijalnog poduzetništva jer društvo više ne pokriva socijalu na adekvatan način.

Idejna kreatorica udruge poslovnih žena i menadžerica "Krug" 1995. godine je pokojna Jadranka Radovanić, koja je prva nametnula kategoriju socijalnog poduzetništva kao prirodno poduzetništvo žena i rješavanje problema društva – govori naša sugovornica.

Zahvalni su, kaže, Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), koja je suosnivač i partner ove udruge, zajednički su osnovali Poduzetnički inkubator, koji je pomogao stvaranju pet novih ženskih tvrtki, a u kojem su članice "Kruga" mentorice.

Gledano po hrvatskim regijama, veći je broj poduzetnika u Zagrebu i zbog veličine i zbog ekonomske snage samog grada. Udio žena poduzetnica, tj. vlasnica trgovačkih društava, u razdoblju od 2010. do 2016. godine lagano je rastao, osim 2015. godine, kad je zabilježen pad u odnosu na 2014. godinu. Udio žena kao vlasnica društava kretao se od 17,3 posto (2010.) do 21,8 posto (2016.). Najviše je žena poduzetnica u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima (ukupno 5405) i trgovini (5290).

Poslovne žene u Hrvatskoj prvi su se put organizirale 1992. godine kao Sekcija poslovnih žena pri Hrvatskoj udruzi menadžera CROMA. Od početka su se povezale s međunarodnim organizacijama poslovnih žena, na prvome mjestu s FCEM-om i AIDDA.om.

Svake godine obilježavaju i Svjetski dan poduzetnica, koji se obilježava od 2002. godine, a već deset godina promoviraju poduzetništvo žena dodjelom nagrada za poduzetnicu i menadžericu godine, te od 2014. godine za najbolju socijalnu poduzetnicu. Ove će godine svečana dodjela biti u Splitu 21. svibnja, kada HGK provodi akciju "Kupujmo hrvatsko".

Pitamo i uvažava li vlast zahtjeve udruga poduzetnika, pa tako i "Kruga", a Dragica Jerkov odgovara da je "Krug" sudjelovao u izradi Strategije razvoja ženskog poduzetništva u RH od 2010. do 2013. godine i 2013. do 2020. godine, te Akcijskog plana za provedbu Strategije.

– Svi naši susjedi u regiji su kroz udruge poslovnih žena koristili dokumente Republike Hrvatske kao platformu za razvoj poduzetništva. Prije dva mjeseca Makedonija je prihvatila i izradila svoju strategiju o razvoju poduzetništva žena.

Inače, 2004. godine je na inicijativu "Kruga" tadašnje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva provodilo projekt poticanja ženskog poduzetništva. I nakon toga smo stali... I sada želimo ukazati na potencijale koje mi kao žene poduzetnice možemo donijeti u partnerskom odnosu, pridonijeti razvoju boljeg i pravednijeg društva za sve. I za našu djecu i za naše obitelji – kaže predsjednica "Kruga".

Organizirale su i pedesetak tribina, okruglih stolova i seminara, uvijek u skladu s interesima i potrebama članica. Svoje ideje i poticaje članice u pravilu iznose preko mreže KRUG NET, koja već čitavo desetljeće svakodnevno povezuje "kružice".