Podijeljena većina u Europskom parlamentu teško da će donijeti pozitivne promjene

Preliminarni rezultati izbora za Europski parlament pokazuju kako će proeuropske stranke zajedno zadržati većinu u parlamentu. Europska narodna stranka (European People's Party - EPP) ostat će najveća stranka sa 180 sjedala, 36 mjesta manje nego na prethodnim izborima. S&D stranka je na drugom mjestu sa 146 mjesta, odnosno 41 mjestom manje nego ranije. Nova centrističko-liberalna koalicija Saveza libera i demokrata (Alliance of Liberals and Democrats - ALDE) i Renesansna lista francuskog predsjednika Macrona su zauzeli treće mjesto sa 109 mjesta u parlamentu, poboljšanje od 42 mjesta. Zeleni su osvojili 69 mjesta u parlamentu, 19 mjesta više nego na izborima u 2014. Proeuropske skupine zajedno će nastaviti činiti većinu u parlamentu, kontrolirajući 504 od 751 mjesta, dok su u 2014. zajedno osvojile 529 mjesta. Također, proeuropska većina je sada daleko više podijeljena s obzirom na rastuću popularnost liberala i zelenih.

Uoči europskih izbora mnogo se govorilo o usponu političke desnice. Desničarske euroskeptične stranke ostvarile su uistinu značajne dobitke i imat će 172 mjesta u novom Europskom parlamentu. S 23% mjesta podijeljenih između tri stranke, euroskeptične stranke daleko su od većine. Ipak, vrijedno je spomenuti kako su ove stranke postale najveće stranke u Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Mađarskoj. Stranka nacionalista Marine Le Pen osvojila je više glasova od francuskog predsjednika Macrona u Francuskoj.

Europska narodna stranka i Socijaldemokrati zajedno imaju 77 mjesta manje nego na izborima u 2014. godini i morat će tražiti saveznike u budućnosti, što znači da će postizanje većine biti potencijalno otežano. Liberali i Zeleni bi mogli pomoći tradicionalnoj koaliciji Europske narodne stranke i Socijaldemokrata da formiraju većinu u parlamentu.

Međutim, podijeljena većina znači i smanjenju mogućnost djelovanja EU. Kako je političke većine teže organizirati, ne treba očekivati ​​produbljivanje integracije Europske unije. Dok sustav zajedničkog osiguranja depozita i proračuna za eurozonu nisu bili popularni niti prije izbora, malo je vjerojatno da će fragmentirana proeuropska većina donijeti bilo kakve pozitivne promjene u tom pogledu. Može se očekivati ​​da će se populisti uobičajeno usredotočiti na slijeđenje nacionalnih programa umjesto izgradnje prekogranične koalicije na europskoj razini. Ono što je pozitivno za eurozonu, jest činjenica da će upravo iz tog razloga euroskeptične stranke teško stvoriti kohezivnu skupinu putem koje bi ostvarile snažniji utjecaj u Europskom parlamentu.

Podijeljena većina može otežati trgovinske pregovore sa SAD-om koje žele, između ostaloga, pregovarati o carinama na uvoz poljoprivrednih dobara u EU. Povjerenica EU za trgovinu Cecilia Malmström već ima uzak manevarski prostor za pregovore s obzirom na to da pregovaranje o promjeni carina na uvoz poljoprivrednih dobara nije predviđeno. Manifest Zelenih jasno navodi proizvodnju kvalitetne hrane na lokalnoj razini, bez GMO-a i pesticida kao jedan od svojih ciljeva. U skladu s navedenim, malo je vjerojatno da će Zeleni podržati pregovore sa SAD o poljoprivredi u budućnosti. U nedostatku potonjeg te uslijed francuskog protivljenja čitavim pregovorima, povećali su se rizici da će trgovinski pregovori biti izuzetno turbulentni što bi moglo dodatno potaknuti uvođenje carina na uvoz europskih automobila u SAD s kojima SAD prijete već neko vrijeme. S obzirom na to da je prerađivački sektor eurozone već u recesiji, uvođenje carina na uvoz europskih automobila u SAD rezultiralo bi ozbiljnim posljedicama po ekonomiju.

Također, rezultati izbora pokazuju kako bi talijanski sukob s Europskom komisijom mogao postati naglašeniji. Naime, stranka ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinia, Lega je osvojila 33,6% glasova na izborima u Italiji što pokazuje kako je njezina pozicija ojačala od prošlih izbora. U skladu s navedenim, izgledno je kako bi stranka sa svojim koalicijskim partnerom mogla usvojiti još snažnije zaoštravanje retorike prema Europskoj komisiji vezano uz pitanje fiskalne discipline države.