Hrvatska gospodarska komora već 17. put organizira Konferenciju o sigurnosti i kvaliteti hrane koja će održati od 13. do 15. svibnja u Opatiji. Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam, ističe kako je konferencija dobra platforma za pregled novosti i obveza subjekata u poslovanju s hranom po pitanju propisa iz područja sigurnosti, higijene, kvalitete i održivosti. Stoga nastojimo, dodaje Kovačević, da u fokusu budu napori koje dionici u lancu opskrbe hrane poduzimaju u okviru svojih aktivnosti i poslovanja. Ove su godine zanimljive i teme o propisima u području ambalaže i ambalažnog otpada, inovacijskim trendovima kao što su primjena umjetne inteligencije, neurogastronomija ili teme vezane za tzv. doručak-direktive koje reguliraju standarde u proizvodnji i označavanju meda, džemova, voćnih sokova i kondenziranog mlijeka. Neće se zaobići ni promjene u poslovanju proizvođača i trgovaca, koje su uvjetovane rizicima od afričke svinjske kuge.
Unatoč subvencijama, Hrvatska je jedna od dvije države u Europskoj uniji koje su od 2010. do 2022. imale pad poljoprivredne proizvodnje. Koji je vaš pogled na takvo stanje?
Pomalo je apsurdno da su se s jedne strane potpore od ulaska u EU gotovo utrostručile dok s druge u istom desetogodišnjem razdoblju bilježimo 5-postotno smanjenje fizičkog obujma proizvodnje i zadržavanje postojeće strukture proizvodnje s malim udjelom visokodohodovnih i proizvodnji s većom dodanom vrijednosti. Dokaz toga je i veliki vanjskotrgovinski deficit koji je prošle godine dosegnuo rekordne razine od 1,9 milijardi eura, pri čemu smo najveći deficit ostvarili u razmjeni mesa, mliječnih proizvoda i jaja, voća i povrća. To jasno govori da Hrvatska mora efikasnije fokusirati potpore u poljoprivredi i produktivnije koristiti raspoloživi zemljišni potencijal. Prije desetak dana Hrvatska gospodarska komora uputila je Ministarstvu poljoprivrede prijedloge za izmjene Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike EU za RH 2023. - 2027., u kojima ukazuje na nužnost povećanja alokacija za mjere potpore investicijama u poljoprivredi i preradi jer je bez snažnijeg povećanja tehnološke razine i implementacije inovacija nerealno očekivati povećanje produktivnosti i konkurentnosti.
Prosvjedi europskih farmera kojima smo svjedočili u posljednje vrijeme i u poljoprivredno najrazvijenijim zemljama EU ukazali su na brojne probleme s kojima se susreću poljoprivrednici, a posebno je ukazano na nepoštene trgovačke prakse, prekomjerno administrativno opterećenje i pad dohotka u poljoprivredi. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Prosvjedi su pokazali da je poljoprivredna proizvodnja EU opterećena brojnim problemima. Samo za primjer, realni dohodak po jedinici rada u 2023. u odnosu na 2022. u EU je pao za 6,3 posto, a u Hrvatskoj za čak 16 posto. Poljoprivrednicima, realno, ostaje sve manje. Rast cijena inputa, zelena tranzicija i sve rigorozniji ekološki standardi i standardi dobrobiti životinja zahtijevaju dodatna ulaganja, a tu je i snažan konkurentski pritisak poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine i Južne Amerike. Poljoprivredna proizvodnja u EU pred velikim je izazovima, a posebice u Hrvatskoj, koja je najmlađa članica Unije te je posljednja počela koristiti sredstva fondova EU i posljednja je započela strukturne prilagodbe.
Jedna od tema konferencije je neurogastronomija kao nova grana znanosti, koja je izazov i prehrambenoj industriji u smislu proizvodnje kvalitetnije hrane koja će zadovoljiti potrebe potrošača. Koji su tu potencijali za poljoprivredu i prehrambenu industriju?
Najbolji dokaz da hrana nije samo fiziološka potreba nego da pruža i hedonistički užitak je nova interdisiplinarna znanost neurogastronomija, koja se bavi percepcijom mozga o hrani. Neurogastronomija uključuje neuroznanost, psihologiju, gastronomiju i prehrambenu tehnologiju, proučava nastanak i procesuiranje doživljaja okusa u mozgu te prati fiziološki i bihevioralni učinak na čovjeka. Osim toga, nastoji poboljšati razumijevanje veze između mozga i prehrambenih iskustava kako bi se stvorila kvalitetnija hrana i poboljšale prehrambene navike. Spoznaje neurogastronomije mogu imati praktičnu primjenu u ugostiteljstvu i prehrambenoj industriji, pomažući u stvaranju novih proizvoda i jela koja pružaju više užitka i zadovoljstva za potrošače.
Veliki je izazov svih zemalja kako osigurati opskrbu hranom: u kontekstu klimatskih promjena, ali i čestih poremećaja u lancima opskrbe. Koji su tu izazovi i potencijalna rješenja za Hrvatsku?
Sve ove krize, od pandemijske, preko rata u Ukrajini, do smanjenih prinosa i nestašica hrane kao posljedice klimatskih promjena, dovele su do zaokreta nacionalnih politika, pri čemu samodostatnost u energiji i hrani postaju strateški razvojni ciljevi. Smanjena dostupnost određenih proizvoda, uz rast cijena energenata, generirali su enorman rast proizvođačkih cijena hrane i pića na globalnoj razini, što se reflektiralo i na potrošačke cijene koje još rastu, no na svu sreću puno sporije u odnosu na prethodno razdoblje, u EU u ožujku ove godine za 1,5 posto, a u Hrvatskoj za 4,5 posto.
Inovacije u proizvodnji hrane više nisu samo ekonomski imperativ povećanja produktivnosti i konkuretnosti nego će postati ključni alat za rješavanje izazova koje krize, klimatske promjene, ali i novi potrošački trendovi stavljaju pred poljoprivredu i prehrambenu industriju. Ono što ohrabruje jest činjenica da prehrambena industrija u odnosu na druge prerađivačke industrije zapošljava najviše radnika te ima najveći promet i udio u BDV-u. Također, bilježi višegodišnje povećanje proizvodnje, a imamo i sjajne prehrambene brendove koji ravnopravno konkuriraju na najzahtjevnijim tržištima EU. Zato je važno povezivati primarnu proizvodnju i preradu, odnosno proizvodnju visokofinaliziranih proizvoda s većom dodanom vrijednosti. U tom smjeru treba fokusirati i politiku potpora i politiku raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem i ne dopustiti da se novim natječajima razbijaju proizvodno-tehnološke cjeline velikih proizvođača koji su već zatvorili ciklus te uz primarnu proizvodnju imaju i preradu.
Tvrdite da bi neki od prijedloga Europske komisije vezane uz smanjenje negativnog utjecaja otpadne ambalaže na okoliš doveli do povećanja troškova proizvodnje i otežanog plasmana na tržištu zbog slabije obrtajnosti na pojedinim tržištima. Kako pronaći balans između ispunjenja zahtjeva EU s jedne i ciljeva tržišta s druge strane?
Naravno da nemamo ništa protiv Europskog zelenog plana, no ne možemo prihvatiti nerealno postavljene ciljeve u novoj europskoj Uredbi o ambalaži. Prijedlog Uredbe posebno je problematičan za sektor prehrambene industrije i sektor proizvodnje ambalaže koja se koristi u prehrambenoj industriji, u smislu osiguranja zdravstvene ispravnosti hrane i kvalitete hrane. Najproblematičniji elementi Uredbe odnose se na minimalni reciklirani sadržaj u plastičnoj ambalaži te na ponovnu upotrebu i ponovno punjenje ambalaže. Što se tiče sustava povratne naknade, Hrvatska ga već dugi niz godina dobrovoljno primjenjuje. Uz vode, bezalkoholna pića, pivo, vino i jaka alkoholna pića, u sustavu povratne naknade nalaze se mlijeko i mliječni proizvodi, što uopće nije predviđeno prijedlogom Uredbe i čemu se naši proizvođači jako protive. Nova Uredba, u znatno "olabavljenom" obliku u odnosu na inicijalni prijedlog, trebala bi biti uskoro usvojena na razini EU i potom transponirana u nacionalna zakonodavstva članica EU.
Sadržaj omogućava HGK