U prvih deset mjeseci godine realiziran je rast proizvodnje od 7,2 posto u skladu s općim oporavkom ekonomske aktivnosti i rastom potražnje za pojedinim proizvodima tog sektora, kao i obnovljenim ekonomskim tokovima s inozemstvom koji su ključni u nabavi sirovina za proizvodnju i plasiranju finalnih proizvoda. Ključna prijetnja poslovanju kompanija ovog sektora u kratkom roku ostaje potencijalno uvođenje restriktivnijih epidemioloških mjera, poremećeni trgovinski tokovi i nedostatak sirovina u proizvodnji te zahtjevi za održivijom proizvodnjom koji stavljaju poseban pritisak na određene sektore, kao što je primjerice automobilska industrija.
Na nešto duljem vremenskom horizontu ključne prilike za sektor vidimo u provođenju sustavnih reformi gdje bi se bolje koordinirao sustav obrazovanja s potrebama sektora kako bi otklonio problem manjka radne snage te posljedično pritisak na rast plaća, smanjenje administrativnih prepreka i regulatornih opterećenja te veće sudjelovanje financijskih tržišta u poticanju industrijske proizvodnje povećanjem ponude privatnog kapitala za investicije, pogotovo fondova rizičnog kapitala za financiranje početnika. Dodatno, zelena tranzicija predstavlja veliku priliku za europsku industriju stvaranjem tržišta za čiste tehnologije i proizvode.
Prerađivačka industrija u brojkama
S obzirom da su farmaceutska i prehrambena industrija zbog svoje veličine i važnosti obrađeni kao zasebni sektori, u sklopu ove analize fokusirat ćemo se na preostale sektore u sklopu prerađivačke industrije, kao i na izvedbu prerađivačke industrije u cjelini.
Nakon tri godine u negativnom teritoriju s naglašenim posrtanjem u prošloj godini, prerađivački je sektor zabilježio blagi oporavak već u posljednjem kvartalu prošle godine. U prvih deset mjeseci godine realiziran je rast proizvodnje od 7,2 posto u skladu s općim oporavkom ekonomske aktivnosti i rastom potražnje za pojedinim proizvodima ovog sektora, kao i obnovljenim ekonomskim tokovima s inozemstvom koji su ključni u nabavi sirovina za proizvodnju i plasiranju finalnih proizvoda.
Promatrano među sektorima najsnažnije stope rasta zabilježene su u segmentu proizvodnje računala te elektroničkih i optičkih proizvoda (+26,0 posto), proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica (+25,0 posto), proizvodnja metala (+23,6 posto) te proizvodnja namještaja (+17,0 posto). Istovremeno, pad je ostvaren u segmentu proizvodnje duhanskih proizvoda (-14,3 posto) te proizvodnji koksa i rafiniranih i rafiniranih naftnih proizvoda (-12,6 posto). Korekcija je zabilježena i u proizvodnji kemikalija (-12,0 posto), čija je proizvodnja zabilježila snažan uzlet prošle godine zbog rasta potražnje za dezinfekcijskim sredstvima te u proizvodnji odjeće (-7,6 posto) zbog nastavka posrtanja domaće tekstilne industrije.
Izvoz proizvoda prerađivačkog sektora u prošloj je godini smanjen za 6,8 posto, a uvoz u istom razdoblju smanjen je za 6,3 posto, što je rezultiralo smanjenjem deficita u robnoj razmjeni od 5,6 posto, odnosno gotovo 500 milijuna eura. U prvih devet mjeseci ove godine izvoz proizvoda prerađivačke industrije povećan je za 21,1 posto uz istovremeni rast uvoza od 15,8 posto. Promatrano u nominalnim terminima, izvezeno je 9,8 milijardi eura vrijednosti robe prerađivačke industrije, a uvezene robe u vrijednosti 15,7 milijardi eura, čime se stvorio deficit od 5,8 milijardi eura - 7,9 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Što se tiče zaposlenosti, prerađivačka industrija držala je prosječan udio od 16,7 posto u ukupnoj zaposlenosti u prvih deset mjeseci godine, pri čemu je ostvaren marginalni rast broja zaposlenih od 0,2 posto u odnosu na prošlu godinu uz znatne razlike na razini pojedinih sektora. U odnosu na prošlu godinu broj radnika najviše je smanjen u sektoru proizvodnje motornih vozila, prikolica i poluprikolica (-1.518 radnika) te proizvodnje odjeće (-1.050 radnika), a najviše je zaposleno u sektoru proizvodnje gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme (+1.087 radnika), proizvodnje ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda (+894 radnika) te u sektoru proizvodnje strojeva i uređaja (+761 radnik). Od ukupno zaposlenih u prerađivačkoj industriji najveći postotak, odnosno njih 18,3 posto bilo je zaposleno u proizvodnji prehrambenih proizvoda, a slijedila je proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme s udjelom od 13,5 posto, popravak i instaliranje strojeva i opreme s udjelom od 6,7 posto, prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijala s udjelom od 6,6 posto te proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda s udjelom od 5,1 posto.
Prosječna isplaćena neto plaća u prerađivačkoj industriji porasla je 5,2 posto u prvih devet mjeseci godine, što je u skladu s kretanjima na državnoj razina. Ista je pritom iznosila 6519 kuna te je bila 8,0 posto ispod državnog prosjeka. Istaknimo pritom da postoje znatne razlike između pojedinih sektora unutar industrije pa razlika između najviše isplaćene i najniže isplaćene neto plaće premašuje 7000 kuna. Najviše plaće bilježe sektori proizvodnje koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, farmaceutskih proizvoda te proizvodnje računala i elektroničkih i optičkih proizvoda koji su znatno iznad državnog prosjeka. Najniže isplaćene plaće su u djelatnosti proizvodnje odjeće i tekstila te proizvodnje kože i srodnih proizvoda.
Potencijalne prilike za prerađivački sektor u kratkom i dugom roku:
· oporavak svjetske ekonomske aktivnosti pozitivno se odražava na potražnju za proizvodima prerađivačkog sektora, kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu
· zelena tranzicija predstavlja veliku priliku za europsku industriju stvaranjem tržišta za čiste tehnologije i proizvode
· uklanjanje svih administrativnih prepreka i regulatornih opterećenja slobodi poslovanja poduzetnika sustavnom deregulacijom.
· učinkovitije prometne, energetske i komunikacijske infrastrukture i usluge kao podrška industrijskom sektoru
· veće sudjelovanje financijskih tržišta u poticanju industrijske proizvodnje povećanjem ponude privatnog kapitala za investicije, pogotovo fondova rizičnog kapitala za financiranje početnika
· jačanje orijentacije prema kupcima i razvoj tzv. ekonomike doživljaja kao koncepta u potrošnji · bolja koordinacija sustava obrazovanja te istraživanja i inovacija
· digitalno društvo traži snažniju primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uključujući brzi Internet te elektroničku distribuciju roba i usluga; poticaj digitalizaciji u nadolazećem razdoblju dolazi iz visoke razine sredstava europskih fondova namijenjenih za tu svrhu
· poboljšanje profila rizičnosti domaće ekonomije s ulaskom u eurozonu ide u prilog privlačenju inozemnog kapitala · povećanje udjela tehnološko intenzivnih proizvoda u dodanoj vrijednosti industrije.
Potencijalni rizici za prerađivački sektor u kratkom i dugom roku:
· novi sojevi virusa i potencijalno pogoršanje epidemiološke situacije ostaju najveća prijetnja poslovanju u kratkom roku
· narušena fiskalna izvedba domaće ekonomije u 2020. smanjuje prostor za povećanje državnih investicija u infrastrukturu, što smanjuje potražnju za građevinskim materijalom (sektor proizvodnje ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda)
· konkurencija inozemnih kompanija koje radi veće ekonomije obujma u mogućnosti su sa znatno nižim troškovima
· manjak radne snage u pojedinim sektorima vrši pritisak na rast plaća i profitne marže kompanija. Istovremeno, rast plaća umanjuje značenje troškovnih prednosti zemalja u razvoju, što smanjuje potencijal inozemnih investicija
· prilagođavanje proizvodnih procesa energetski učinkovitijem gospodarstvu u početnim fazama povećava troškove kompanija
· prijelaz na zeleniju mobilnost u kratkom će se roku negativno odraziti na tradicionalnu automobilsku industriju.
Usporedna analiza kompanija:
U izazovnom poslovnom okruženju 2020. Grupa Končar ostvarila je konsolidirane prihode od prodaje proizvoda i usluga u iznosu od 2.972,6 milijuna kuna, što je 161,6 milijuna kuna ili 5,7 posto više u odnosu na ostvarenje u istom razdoblju 2019. godine. Od toga, 37,8 posto realizirano je na domaćem tržištu, odnosno 62,2 posto na inozemnom. Na domaćem tržištu Grupa Končar ostvarila je 3,1 posto manje prihoda, a na inozemnom tržištu ostvaren je rast prihoda od 12,1 posto. Pojedinačno po zemljama najveći izvoz ostvaren je na tržištu Švedske (14,0 posto), Njemačke (12,2 posto), Austrije (6,5 posto) i Bugarske (4,8 posto). U odnosu na isto razdoblje prethodne godine, uz Švedsku, do većeg povećanja prihoda od prodaje proizvoda i usluga u izvozu došlo je na tržištima Velike Britanije, Finske, Iraka te Bugarske.
U 2020. godini društva Grupe Končar ugovorila su novih poslova u iznosu od 3735 milijuna kuna, što predstavlja povećanje od 21,2 posto, a omjer ugovorenih i realiziranih poslova u 2020. iznosio je 1,26. Od ukupnog iznosa ugovorenih poslova 51 posto ugovoreno je za domaće tržište, a 49 posto odnosi se na ugovore u izvozu. Od ugovorenih poslova na domaćem tržištu u 2020. godini najznačajniji dio odnosi se na ugovor za vlakove za HŽ Putnički prijevoz i to u iznosu od 845,6 milijuna kuna (44,4 posto od ukupno ugovorenog na domaćem tržištu) i na ugovore za društva unutar HEP grupe (HEP - Proizvodnja, HEP - ODS, HOPS) i to u iznosu od 521,1 milijun kuna.
U prva tri kvartala ove godine poslovanje Grupe Končar obilježila je dvoznamenkasta stopa rasta svih ključnih pokazatelja. Ukupni prihodi veći su za 18,3 posto, neto dobit trostruko je veća u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a knjiga otvorenih narudžbi dostigla je povijesno najveći iznos od čak 5,2 milijarde kuna.
Mjereno veličinom prihoda Petrokemija d.d. druga je najveća kompanija domaće prerađivačke industrije koja je u prošloj godini ostvarila pad prihoda od 15,4 posto, na 1,805 milijuna kuna. Smanjenje prihoda uglavnom je izazvano nižim cijenama mineralnih gnojiva kao posljedica znatno niže cijene prirodnog plina na Europskom tržištu. Iz kompanije navode da pandemija nije imala negativan utjecaj na potražnju za mineralnim gnojivima, što je uz kontinuiranu proizvodnju rezultiralo visokom količinom prodaje. U prva tri kvartala godine kompanija je ostvarila rast ukupnih prihoda od 7,0 posto godišnje.
Kompanija Ericsson Nikola Tesla d.d. u 2020. ostvarila je pad prihoda od 8,0 posto na 1,444 milijuna kuna. Istovremeno, na razini Grupe Ericsson Nikola Tesla ostvaren je rast prihoda od prodaje od 13,7 posto na 2,023 milijuna kuna. Izvoz pritom čini 54,2 posto prihoda, čime se kompanija pozicionirala među najveće hrvatske izvoznike te na prvo mjesto izvoznika znanja. U prva tri kvartala godine Grupa Ericsson Nikola Tesla ostvarila je rast prihoda od prodaje od 6,2 posto uz pozitivna kretanja na svim tržišnim segmentima. Kompanija nastavlja suradnju s Hrvatskim Telekomom i A1 Hrvatska na razvoju 5G mreže, a u ICT segmentu nastavljen je razvoj inovativnih rješenja u području e-zdravstva, e-poslovanja i javne sigurnosti.
AD PLASTIK d.d. je u 2020. zabilježio snažnu korekciju prihoda od 20,5 posto na 917 milijuna kuna zbog zatvaranja tvornica kupaca tijekom ožujka i travnja 2020. i posljedične obustave proizvodnje u samoj kompaniji. Unatoč izazovima s kojima se suočava automobilska industrija, kompanija je ugovorila 130,6 milijuna eura vrijednosti novih poslova u protekloj godini te nastavlja stavljati fokus na visoke standarde održivog razvoju razvojem novih tehnologija, smanjenjem emisija, korištenjem ekološki prihvatljivijih materijala, sigurnošću korisnika i zaštitom okoliša. Poslovni prihodi kompanije zabilježili su daljnji pad u prva tri kvartala godine, pogođeni izazovima s kojima se automobilska industrija suočava na globalnoj razini, kao što je zastoj u proizvodnji zbog nedovoljne isporuke poluvodiča.
Izgledi
Pad proizvodnje prerađivačkog sektora koji je počeo u 2018., intenzivirao se u prošloj godini pod utjecajem ekonomske krize izazvane pandemijom koja je s jedne strane smanjila potražnju za pojedinim proizvodima ovog sektora, a s druge otežala trgovinske tokove s inozemstvom kako u nabavi sirovina za proizvodnju, tako i pri plasiranju finalnih proizvoda. U prvih deset mjeseci 2021. godine realiziran je rast proizvodnje od 7,2 posto u skladu s općim oporavkom ekonomske aktivnosti i rastom potražnje za pojedinim proizvodima tog sektora, kao i obnovljenim ekonomskim tokovima s inozemstvom koji su ključni u nabavi sirovina za proizvodnju i plasiranju finalnih proizvoda.
Nastavak ekonomskog oporavka domaće ekonomije te ekonomija u okruženju nastavit će pružati podršku poslovanju kompanija prerađivačkog sektora. Ključna prijetnja poslovanju kompanija tog sektora u kratkom roku ostaje potencijalno uvođenje restriktivnijih epidemioloških mjera, poremećeni trgovinski tokovi i nedostatak sirovina u proizvodnji te zahtjevi za održivijom proizvodnjom koji stavljaju posebni pritisak na određene sektor, kao što je, primjerice, automobilska industrija. Na nešto duljem vremenskom horizontu ključne prilike za sektor vidimo u provođenju sustavnih reformi kojima bi se bolje koordinirao sustav obrazovanja s potrebama sektora kako bi otklonio problem manjka radne snage te posljedično pritisak na rast plaća, smanjenje administrativnih prepreka i regulatornih opterećenja te veće sudjelovanje financijskih tržišta u poticanju industrijske proizvodnje povećanjem ponude privatnog kapitala za investicije, pogotovo fondova rizičnog kapitala za financiranje početnika. Dodatno, zelena tranzicija predstavlja veliku priliku za europsku industriju stvaranjem tržišta za čiste tehnologije i proizvode.