Budućnost joj je nekako unaprijed bila predodređena. Nije, naravno, moralo tako ispasti, ali Martina Šaravanja još je kao djevojčica obožavala trčkarati po vinogradima što su ih njezini roditelji obrađivali u nadaleko poznatom i cijenjenom iločkom vinogorju, pa je nekako očekivano bilo da će se obiteljska loza nastaviti razvijati u tom smjeru. Nije stoga bilo nikakvo iznenađenje kada je upisala i završila Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku postavši diplomiranim inženjerom voćarstva, vinogradarstva i vinarstva, a onda se odmah vratila kući i započela svoju poslovnu priču u kojoj na temeljima tradicije uvodi inovativna rješenja i proizvode koji osvajaju tržište Hrvatske i Europe.
- Još za vrijeme studija shvatila sam što se zbiva na području poljoprivrede u smislu razvoja kroz projekte sufinancirane od Europske unije, koje sam vidjela kao priliku za razvoj mog OPG-a kojeg sam osnovala 2017. godine te se prijavila na Mjeru 6.1.1 za mlade poljoprivrednike. Uz pomoć te mjere kupila sam 1,5 hektara vinograda, posadila 2,5 hektara lješnjaka i 1,5 hektara oraha. Do tada sam imala samo proizvodnju grožđa i žitarica, pa sam sadnjom lješnjaka i oraha htjela napraviti diverzifikaciju proizvoda – priča nam Martina, koja se ubrzo pridružila i iločkoj Poljoprivrednoj zadruzi Trs, koju su osnovala dvojica tamošnjih vizionara Zlatko Bošnjak i Mario Faletar, a koja okuplja 14 OPG-a koji ukupno obrađuju 70 hektara vinograda s godišnjom proizvodnja vina od 300.000 do 350.000 litara.
- Zadruga nam je svima pomogla da se razvijamo, ali i da sami otvorimo neke nove vidike i pronađemo rješenja u razvoju novih proizvoda koja će biti svima od koristi. Tako se rodila ideja o proizvodnji hladno prešanog ulja od sjemenki grožđa te brašna i ekstrakta koštica grožđa. Shvatili smo da nam nakon prerade grožđa u vino ostane jako puno otpada kojeg se baca i tražili smo način kako da nam taj otpad postane sirovina, koja nam je tu bila besplatna, odnosno kao nusproizvod od vinarske proizvodnje – priča Martina, koja vrlo brzo povezala sa stručnjacima na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku te su ušli u projekt ‘‘Razvoj novih proizvoda od koštica grožđa‘‘. Povukli su iz EU fondova 1,5 milijuna kuna, kupili laboratorijsku opremu, zaposlili dvije osobe i tri godine tražili najbolju recepturu, koja je prošle godine rezultirala s prvim gotovim proizvodima od koštica grožđa. Priča nam Martina kako je dodatnih 3,5 milijuna kuna uloženo u novu opremu za preradu i proizvodnju ulja, brašna i ekstrakta od sjemenki grožđa te uređenje proizvodne hale.
- Ulje i brašno proizvodimo od crnih i bijelih sorti, a s prvom godinom smo toliko zadovoljni da ćemo ove godine povećati proizvodnju. Od nekih 150-200 litara ulja, kojeg prodajemo u pakiranjima od 100 ml, ostalo nam je možda još 50-ak bočica. Velik je interes za našim proizvodima koji se osim u prehrambene koriste i u zdravstvene svrhe za masažu, tretmane kose i kože lica...Također, proširit ćemo asortiman na sapune i grijaće jastučiće protiv grčeva kod beba te tjesteninu - veli Martina, koja međutim tu ne misli stati. Štoviše, već je počela razvijati i neke nove proizvode.
- Nema tu prevelike filozofije. Moj je poslovni moto da se do uspjeha, osim predanog rada, može doći samo ako ste pri tome i inovativni i ako ćete naći način kako da stvarate dodanu vrijednost. Čim su došli prvi urodi lješnjaka iz našeg mladog nasada kupila sam stroj za izradu namaza od lješnjaka, kojeg radim bez ikakvih dodataka, dakle bez konzervansa, šećera, soli i ulja. To je sada u procesu brendiranja. Također od suncokreta radim hladno prešano ulje. Moji roditelji su se uvijek bavili primarnom proizvodnjom, ali ja gledam kako bih izvukla maksimalno iz proizvoda i dala mu tu dodanu vrijednost, jer se time postiže i bolja cijena – priča Martina koja veliku podršku i pomoć ima i od supruga Mihovila. Njih su dvoje zajedno u tom poslu i doslovno uživaju u svakom danu, ali se vesele i novim izazovima. Stalno se mora gledati prema naprijed, pa su tako nedavno restrukturirali vinograde uz pomoć mjere iz Ministarstva poljoprivrede.
- Sada imamo novi nasad, a promijenili smo sortiment, najviše je graševine, jer nju tržište najviše traži, pa sam se tome prilagodila. Međutim, još je važnije što su novi vinogradi prilagođeni za strojnu berbu, ako nam to bude potrebno, jer do sada nismo strojno brali, nego samo ručno za vrhunska vina, ali imam i to pripremljeno, ako se ukaže potreba – razmišlja Martina unaprijed. U Zadruzi također stalno unaprjeđuju svoje poslovanje. Ove su godine, kaže Martina, zbog puno kiše često morali obilaziti vinograde kako bi vidjeli je li lozu napala kakva bolest i je li potrebno prskanje. Puno je vremena i truda na to izgubljeno, nije se ni stiglo sve obići, pa su na kraju prskali selektivno. No, sada su nabavili dron uz pomoć kojeg će lakše pratiti što se događa s lozom i gdje se pojavljuje bolest, što će im pomoći i ubrzati proces. Nas je, pak, zanimalo kako je prihvaćena u zadruzi kao žena.
- Odlično. I nisam jedina. Kod nas u zadruzi ima dosta žena, prilično smo aktivne i u proizvodnji i sa idejama. Super su nas prihvatili, kao ravnopravne članove zadruge. Tu stvarno nema nikakvih problema, ali nisam ih ni očekivala, jer se mi svi poznajemo cijeli život – govori naša sugovornica, koja bi voljela vidjeti još više mladih ljudi u poljoprivredi.
- Mislim da je ovo vrlo perspektivna grana za one koji žele raditi i koji imaju ideja. Posebno, jer se puno mogućnosti otvara kroz europske fondove i danas stvarno nije teško doći do kvalitetne opreme kojom ćete realizirati svoje ideje. Nadam se da će i moja priča nekoga potaknuti, kao i da će ovaj natječaj biti motivacija mladim ljudima da se upuste u ovo prekrasno zanimanje. Nije, naravno, uvijek sve bajno i krasno, ali nije ni u jednom poslu tako, a ovdje ipak imate i puno svoje slobode i prostora za kreativnost – poručila je mlada Iločanka koja hrabro kroči u budućnost.
