Energetska tranzicija mogla bi biti velika prilika za sektor, no isto tako mogla bi značajno povećati troškove

Nakon značajnog pada potražnje u 2020. energetski sektor je u tekućoj godini profitirao od normalizacije ekonomske aktivnosti i posljedično obnovljene poduzetničke potražnje za energentima, ali i obnove turističke potražnje. Ukorak s obnovom potražnje porasle su i cijene nafte, sa 50 na preko 80 dolara po barelu.

U postpandemijskom periodu kretanja u energetskom sektoru će izuzev obujma ekonomske aktivnosti kao ključne determinante potražnje za energentima, biti uvelike određena i ciljem prelaska na klimatski neutralnu ekonomiju do 2050. godine. Energetska tranzicija s jedne strane pruža prilike za sektor u vidu pokretanja novih linija financiranja na razini EU u svrhu razvoja novih tehnologija, digitalizacije, veće energetske efikasnosti te gradnje infrastrukture za obnovljive izvore energije. S druge pak strane doći će do povećanja troškova poslovanja kompanija uslijed zaoštravanja regulative. Dodatno, u želji za stvaranjem klimatski neutralne ekonomije moglo bi doći do zanemarivanja investicija i istraživanja u sektoru nafte i plina kao izvora nečiste energije, usprkos tome što je stabilna ponuda ovih energenata ključna za uspješno ostvarenje energetske tranzicije.

Energetski sektor u brojkama

Energetski sektor u 2020. je obilježio značajan pad potražnje uzrokovan pandemijom covida-19 koji je rezultirao padom gospodarske aktivnosti i smanjenom mobilnošću stanovnika. U takvim okolnostima, smanjena je potražnja za energentima te proizvodnja istih.

U takvim okolnostima proizvodnja naftnih derivata smanjenja je za 10,7 posto dok je uvoz iste ostvario pad 19,8 posto. Ukupna proizvodnja ukapljenog naftnog plina smanjenja je za 5,6 posto, a proizvodnja biogoriva pala je za 35,2 posto. Nepovoljna kretanja u proizvodnji biogoriva izražena su već neko vrijeme uslijed obustave isplate novčanih poticaja za proizvodnju i nedovoljnih ulaganja u modernizaciju postrojenja.

2020. je druga uzastopna godina pada potrošnje električne energije u Hrvatskoj (-4,9 posto) što ponajviše pripisujemo značajnom padu turističke potražnje i posljedično smanjenom potrebom za korištenjem energije za klima uređaje u ljetnim mjesecima. Najveći udio ukupne potrošnje od oko 70 posto pritom je pokriven proizvodnjom domaćih elektrana, a ostatak je pokriven iz uvoza. Pritom je proizvodnjom iz obnovljivih izvora energije pokriveno 47,0 posto ukupne potrošnje električne energije u 2020. čime se Hrvatska nastavila približavati indikativnom nacionalnom cilju od 63,8 posto udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji do 2030. godine.

Istovremeno, u 2020. je došlo do porasta ukupno isporučene količine prirodnog plina krajnjim kupcima u Hrvatskoj, i to za 6,8 posto. Cijene plina smanjene su i na veleprodajnoj i na maloprodajnoj razini za poduzetnike. Izuzev potonjega, sektor prirodnog plina u 2020. obilježio je početak procesa postupne deregulacije u segmentu kućanstva i daljnje unapređenje postojeće podzakonske regulative.

Iz perspektive zaposlenosti, energetski sektor su ovoj godini obilježili pretežito negativni trendovi s daljnjom značajnom korekcijom broja zaposlenih u sektoru vađenja sirove nafte i prirodnog plina te proizvodnje koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, ali uz istovremeni rast plaća. Istaknimo pritom kako su plaće u tim sektorima na razini od 10.400 kuna za oko 60 posto iznad državnog prosjeka.

Prelazak na klimatski neutralnu ekonomiju

Jedan od vodećih ciljeva Europske unije je prelazak na klimatski neutralnu ekonomiju do 2050. godine. Uzimajući u obzir udio koji energetski sektor direktno i indirektno zauzima u proizvodnji stakleničkih plinova, upravo se u ovom sektoru mogu očekivati najveće promjene u tranzicijskom periodu. Na razini Europske unije, proizvodnja, prijenos i pretvorba energije odgovorni su za 75 posto emisija.

Mnogo je već učinjeno kako bi se zakonodavstvo energetske politike Europske unije i nacionalnih ekonomija prilagodilo novim izazovima. Pritom na umu treba imati kako se klimatski neutralna ekonomija ne može postići preko noći te će neki izvori energije ostati prisutni sa značajnim udjelom u ukupnoj opskrbi još dugi niz godina. Najveći onečišćivači poput ugljena već su velikim dijelom zamijenjeni ili se zamjenjuju kao izvor energije, a prirodni plin još uvijek čini gotovo jednu četvrtinu energetskog miksa Europske unije i imat će značajnu ulogu u srednjoročnom razdoblju kao fosilno gorivo s najmanjom emisijom ugljikova dioksida.

S udjelom energije iz obnovljivih izvora od 28,5 posto u ukupnoj potrošnji u 2019. Hrvatska se nalazi znatno iznad prosjeka Europske unije od 19,7 posto te iznad nacionalnog cilja za 2020. od 20,0 posto. Nadalje, Hrvatska u odnosu na prosjek EU prednjači u korištenju obnovljivih izvora energije u svrhu proizvodnje električne energije te energije za grijanje i hlađenje, ali se nalazi ispod prosjeka EU kod korištenja obnovljivih izvora energije u svrhu transporta.

Vodeći pokretač tranzicije energetskog sektora bit će očekivani porast cijena emisijskih jedinica u narednom periodu. Povećanjem cijena emisijskih jedinica povećat će se cijena energije nastale iz fosilnih goriva te će obnovljivi izvori energije postati prirodno konkurentni. Uz navedeno, ključno je provođenje mjera energetske učinkovitosti kako bi se smanjila potrošnja energije stambenih i gospodarskih jedinica i tako limitirao učinak rasta cijena na krajnje kupce.

Ključne prilike za energetski sektor u kratkom i dugom roku

· Ekonomski oporavak podupire potražnju za energentima.

· Pokretanje novih linija financiranja na razini EU u svrhu napretka gradnje infrastrukture za alternativna goriva u sklopu Europskog zelenog plana.

· Veća fokusiranost na obnovljive izvore energije. Povećanje zadovoljavanja potreba za električnom energijom iz solarnih i vjetroelektrana.

· Povećanje energetske učinkovitosti kroz sustavna ulaganja u istraživanje i razvoj, razvoj postojećih i novih tehnologija. Također jedan od ciljeva Europskog zelenog plana s obzirom na to da ima direktan utjecaj na smanjenje potražnje za energijom.

· Unaprjeđenje mogućnosti skladištenja energije s naglaskom na obnovljive izvore energije.

· Širenje portfelja proizvodnje u vidu inovativnih energetskih rješenja ili implementacije postojećih rješenja u nove sustave.

· Povećano korištenje raspoloživih sredstava iz fondova EU uz aktivniji pristup javnog sektora.

· Nova Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu pruža stabilniji regulatorni okvir za poslovanje što podržava rast investicijske aktivnosti.

· Kroz inovacije i digitalizaciju, možemo očekivati da će se energetska tranzicija prenijeti i na druge sektore, s ciljem korištenja čistih izvora energije u svim dijelovima trgovinskih lanaca.

· Uloga nafte i plina ostat će značajna barem još nekoliko desetljeća. Poboljšanje marketinga vodećih naftnih kompanija ključan je korak prema realizaciji kako je pravilno funkcioniranje tih kompanija u periodu energetske tranzicije ključ rješenja, a ne dio problema.

Ključni rizici za energetski sektor u kratkom i dugom roku

· U kratkom roku pandemija ostaje ključna prijetnja poslovanju kompanija energetskog sektora s obzirom na to da mjere socijalnog distanciranja i ograničavanja putovanja imaju direktan negativan utjecaj na potražnju za energentima.

· U želji za stvaranjem klimatski neutralne ekonomije moglo bi doći do zanemarivanja investicija i istraživanja u sektoru nafte i plina kao izvora nečiste energije, usprkos tome što je stabilna ponuda ovih energenata ključna za uspješno ostvarenje energetske tranzicije.

· Kompanije koje svoje poslovanje temelje na nečistoj energiji prisiljene su na zelenu tranziciju ili izlazak s tržišta u dugom roku.

· Značajne kolebljivosti cijene nafte na svjetskom tržištu (prisutne unazad nekoliko godina) stvaraju nesigurno poslovno okruženje i djeluju destimulirajuće na investicije u energetskom sektoru.

· Europski zeleni plan povećat će troškove kompanija uslijed zaoštravanja regulative u segmentu emisije plinova s ciljem energetske tranzicije i upravljanja klimatskim promjenama.

Usporedna analiza kompanija

INA d.d. je u 2020. zadržala svoje mjesto najveće domaće energetske kompanije uz značajno smanjenje prihoda od 34,2 posto na 14,2 milijardi kuna prihoda. U izazovnom vanjskom okruženju potražnja za proizvodima je u pojedinim razdobljima 2020. godine pala za 30 do 50 posto u usporedbi s istim razdobljem 2019. godine, što je ozbiljno utjecalo na rezultate na ključnim tržištima. Dodatno, prihodi kompanije bili su pritisnuti i padom cijene nafte na svjetskom tržištu.

Pravovremena reakcija na promjene u vanjskom okruženju pomogla je u zadržavanju pozitivnog novčanog tijeka i osiguranju stabilnog financijskog položaja kompanije. Gubitak na razini 2020. godine je iznosio 1,138 milijuna kuna, uz značajan utjecaj i nenovčanih jednokratnih stavki, kao što je umanjenje vrijednosti rafinerijske imovine u Sisku i imovine CROSCO Grupe uslijed smanjenog angažmana. Poslovanje Istraživanja i proizvodnje nafte i plina, koje tradicionalno najviše pridonosi rezultatu, obilježeno je kombinacijom već spomenutog pada realiziranih cijena i nastavljenog trenda niže proizvodnje. To je dovelo do pada EBITDA-e od 57,0 posto u ovom segmentu. Prodane maloprodajne količine smanjene su uslijed slabije turističke sezone i ograničenja kretanja, pri čemu se 16,0 posto smanjenja količine na godišnjoj razini ipak može smatrati snažnim rezultatom s obzirom na okruženje u kojem je kompanija poslovala. Ulaganja kompanije su također prilagođena kako bi se očuvala financijska stabilnost, što je rezultiralo smanjenjem neto duga. Kompanija pritom ostaje predana strateškim projektima, s naglaskom na Projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka čiji je cilj unaprijediti dugoročnu tržišnu poziciju rafinerijske djelatnosti.

Poslovanje kompanije u prvih devet mjeseci 2021. obilježio je oporavak poslovne aktivnosti s realiziranom neto dobiti od jedne milijarde kuna nakon prošlogodišnjeg negativnog rezultata. Oporavku poslovanja pogodovao je oporavak turističkog sektora te rast cijena nafte na svjetskom tržištu.

Prvo Plinarsko Društvo d.d. – PPD probilo se na drugo mjesto liste najvećih domaćih energetskih kompanija u 2020. godini sa 9,8 milijardi kuna prihoda – povećanje od čak 38,1 posto. Rast prihoda realiziran je u uvjetima rekordno niskih cijena plina, ali uz istovremeno povijesno visoke razine prodanih količina. Kompanija je ove godine proslavila 20 godina svog postojanja te je nagrađena Zlatnom bilancom sa strane Fine i Jutarnjeg lista za najuspješnijeg poduzetnika.

Mjereno veličinom ukupnih prihoda HEP d.d. je u prošloj godini zauzeo treće mjesto na listi najvećih domaćih energetskih kompanija sa 9,4 milijardi kuna prihoda što predstavlja smanjenje od 10,3 posto godišnje uslijed značajnog pada ekonomske aktivnosti te posljedično smanjene potrošnje električne energije u kategoriji poduzetništvo. Kompanija je u prošloj godini ostvarila konsolidiranu dobit od 1,46 milijardi kuna – 61,1 milijun kuna više nego prethodnu godinu. Tržišni udjel u opskrbi domaćih kupaca električnom energijom pritom je zadržan iznad 90 posto.

U izazovnom poslovnom okruženju HEP Grupa je nastavila sa značajnim investicijskim ulaganjima te ostvarila investicije u vrijednosti 4,3 milijardi kuna. Glavnina investicijskih ulaganja odnosila se na obnavljanje i modernizaciju proizvodnih objekata i postrojenja energetskog sustava, gradnju novih proizvodnih elektroenergetskih objekata te obnovu postojećih i gradnju novih objekata prijenosne i distribucijske mrežne infrastrukture. Završena je gradnja prve HEP-ove vjetroelektrane te je puštena u pogon sunčana elektrana na otoku Visu. Počela je gradnja nekoliko sunčanih elektrana te je nastavljen samostalni razvoj više projekata obnovljivih izvora energije s ciljem stvaranja preduvjeta za njihovu gradnju. Također, HEP je s 11 općina i gradova potpisao sporazume o razvoju projekata sunčanih elektrana do lokacijske ili građevinske dozvole. Dovršena je realizacija projekta gradnje LNG terminala na otoku Krku čiji je cilj osigurati novi dobavni pravac prirodnog plina i time diversificirati puteve i izvore opskrbe prirodnim plinom na tržištu Republike Hrvatske i Europske unije. Osim toga, ulagalo se u energetske sustave toplinarstva i distribucije plina te u nadgradnju informatičke i telekomunikacijske infrastrukture, kao i razvoj i širenje mreže javne infrastrukture za punjenje električnih automobila u gradovima te na autocestama u Hrvatskoj.

Izgledi

Nakon značajnog pada potražnje u 2020. energetski sektor je u tekućoj godini profitirao od normalizacije ekonomske aktivnosti i posljedično obnovljene poduzetničke potražnje za energentima, ali i obnove turističke potražnje. Ukorak s obnovom potražnje porasle su i cijene nafte, sa 50 na previše od 80 dolara po barelu.

U kratkom roku neizvjestan ishod pandemije ostaje ključna prijetnja poslovanju kompanija energetskog sektora s obzirom na to da mjere socijalnog distanciranja i ograničavanja putovanja imaju direktan negativan utjecaj na potražnju za energentima. U postpandemijskom periodu kretanja u energetskom sektoru će izuzev obujma ekonomske aktivnosti kao ključne determinante potražnje za energentima biti uvelike određena i Europskim zelenim planom i prelaskom na klimatski neutralnu ekonomiju do 2050. godine.

Energetska tranzicija s jedne strane pruža prilike za sektor u vidu pokretanja novih linija financiranja na razini EU u svrhu razvoja novih tehnologija, digitalizacije, veće energetske efikasnosti te gradnje infrastrukture za obnovljive izvore energije. S druge pak strane energetska tranzicija će nedvojbeno povećati troškove poslovanja kompanija uslijed zaoštravanja regulative u segmentu emisije plinova. Dodatno, u želji za stvaranjem klimatski neutralne ekonomije moglo bi doći do zanemarivanja investicija i istraživanja u sektoru nafte i plina kao izvora nečiste energije, usprkos tome što je stabilna ponuda ovih energenata ključna za uspješno ostvarenje energetske tranzicije.