Čovjek koji je izašao iz NO Uljanika: 'Vidio sam koliko ima ljudi, a da se ništa ne radi'

Direktor Uljanik plovidbe i njen najveći pojedinačni vlasnik Dragutin Pavletić jednu je godinu, počevši sa 2017., bio u Nadzornom odboru Uljanika. Svojevoljno je izašao.

- Kad sam sredinom 2017. ušao u Nadzorni odbor Uljanika, vidio sam da je vrag odnio šalu. Tada se radio samo jedan brod, "Santiago" je već dugo vremena stajao privezan i ništa se nije događalo. Vidio sam koliko ima ljudi, a da se ništa ne radi. Moglo se naslutiti da stvari neće dobro završiti.

Uljanik plovidba je kompanija koja u svom vlasništvu ima šest brodova te još tri u managmentu, redom izgrađenih u 3. maju i Uljaniku. Trenutno ti brodovi plove po svjetskim morima prevozeći terete za razne naručitelje. Važno je napomenuti da Uljanik plovidba ni na koji način, osim preko osoba koje su započele karijeru u Uljaniku, nije povezana s tom brodograđevnom kompanijom koja se nalazi na korak do stečaja. U slučaju takvog scenarija za Uljanik to se neće odraziti na funkcioniranje Uljanik plovidbe.

No, napravio je Pavletić za Glas Istre presjek stanja oko Uljanika, onoga što je prethodilo urušavanju tog sustava te je procijenio kakvi bi mogli biti raspleti oko kompanije o kojoj ovisi gospodarska slika Istre.

- Potezi koje je u siječnju i veljači prošle godine oko restrukturiranja Uljanika napravila Martina Dalić bili su dobri. Već po bilanci iz 2017. godine bilo je evidentno da Uljaniku nema spasa bez restrukturiranja. Bilo je jasno da su dubioze velike, da su gubici ogromni te da u prilivima nema ničeg pozitivnog što može okrenuti priču. Korigirano revizorsko izvješće za tu godinu utvrdilo je stvarno stanje koje se moglo nazvati katastrofalnim, s potencijalnim rizicima koji su se mogli očekivati. Zato se krajem 2017. krenulo s restrukturiranjem, a početkom 2018. s rescue aidom. Na sjednici koja je održana u Zagrebu, gdje sam bio kao član NO-a, definirani su potezi koje treba povući. Dakle rescue aid od 96 milijuna te u šest mjeseci odabir strateškog partnera. Činilo se da se ide u dobrom smjeru. RH je u tom trenutku bila izložena oko 650 milijuna eura državnih jamstava, naveo je Pavletić.

S druge strane, kaže, postoji ono što je vrijednost..

- Nije tih 650 milijuna nestalo, nego se veliki dio tog iznosa nalazilo u imovini, odnosno u brodovima koji su bili u izgradnji. Sredstva rescue aida su iskorištena za nastavak proizvodnje, a time i završetak samopodizne platforme, čime se umanjila izloženost države po izdanim jamstvima za približno 80 milijardi američkih dolara. Dredger je bio na 80 posto gotovosti, ro-ro je bio tu, pa dvije algomere koje su pak bile najveća opasnost. To su brodovi specijalizirani za prijevoz u kanadskim jezerima i za njih, ako naručitelj otkaže posao, nema drugog tržišta. Svu energiju i novac trebalo je uložiti u završetak gradnje i predaju tih brodova. Nažalost, tek nakon skoro godine dana pokušava se završiti izgradnja dredgera, dok se o ostalim brodovima uopće ne priča. S djelomično izgrađenim brodovima i s ulaganjem od 100 milijuna eura, državna jamstva bi se još smanjila za 400 milijuna eura. Država je, međutim, već platila tri milijarde kuna. To je, nažalost, rezultat potpuno neodgovornog ponašanja, naglašava.

Na pitanje koga točna, odgovara, svih u lancu.

- Od države koja je kasnila, do Uprave Uljanika u kojoj svi o svemu šute, kao da su kastrirani i fali im hrabrosti, 'ajmo tako reći. Ovi iz Uljanika šute, dubioze se spominju u rasponu od 1,1 do 1,4 milijarde eura, Debeljak se s time razmeće, a uljanikovci… Kao da se ne radi o njima. Vrh Uljanika bi morao znati na osmu decimalu koliki je njihov dug! Nešto tu nije u redu. Pravi put bi bio, nakon što je država platila tri milijarde po pitanju jamstava, da se dodatnim ulaganjem osigura završetak brodova u izgradnji i na taj način umanji šteta po državni proračun, zaključuje.