Wes Anderson (52) slovi već 20 godina kao jedan od najneobičnijih holivudskih redatelja. Njegov stil je jedan od onih „sviđa ti se ili ne“ i teško je da će se netko pronaći u sredini tog dijametralnog spektra. Razlog nije potrebno daleko tražiti već se on vidi odmah u samom prikazu filma koji je ponekad animirani, nekad napola za djecu, drugi puta izuzetno ozbiljan i s lascivnim scenama. No, jedna stvar je uvijek ista – filmovi su mu krajnje umjetnički i stilizirani te jednostavno moraju ostaviti utisak na gledatelja.
To je ponovno uspio s Francuskom depešom (The French Dispatch). Njegovo najnovije i jubilarno deseto remek djelo je uradak koji ponovno savija pravila klasične holivudske kinematografije. Klasične fabula s uvodom, zapletom i razrješenjem sukoba ovdje nema, već je radnja satkana od niza malenih priča povezanih krovnim motivom koji se proteže kroz cijeli film.
U ovom slučaju glavna poveznica su novine Francuska depeša, odnosno smrt glavnoga urednika zbog čega novinari odabiru priče koje će uvrstiti u posljednji broj magazina.
Svaki članak je, naravno, priča za sebe. Prve stranice novina upoznaju gledatelje s ulicama fiktivnog francuskog gradića Ennui u kojemu se i odvija radnja filma te se potom prebacuje na priče u kojima je Anderson uspio spojiti nespojivo.
Zabavna avantura
Tu je saga o zatvoreniku osuđenom za dvostruko ubojstvo koji oslikavajući svoju muzu, čuvaricu Simone, postaje svjetski nagrađivani umjetnik. Zatim priča o studentskim neredima te mladenačkom buntu gdje se sukobi razrješuju partijom šaha. Meni osobno najbolji dio je reportaža o policijskom kuharu koja iznenada i tako lako skreće s puta te postaje priča o otmici, potjeri te herojskom spašavanju načelnikova sina.
Sve ovo zvuči, u najmanju ruku, krajnje neobično, no oni koji do sada nisu gledali Andersonove filmove trebaju imati nekoliko stvari na umu prije nego se upuste u tu zabavnu avanturu.
Kao prvo, riječ je o jednom izuzetno cijenjenom i nagrađivanom redatelju. Posljednje priznanje dobio je 2018. godine kada je za film Otok pasa (Isle of Dogs) osvojio Srebrnog medvjeda za najbolju režiju na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu. Drugo, njegovi najpoznatiji filmovi uvijek su ujedno i svojevrsna posveta nekom liku, zemlji ili fenomenu. Njegov film Panika pod morem (The Life Aquatic with Steve Zissou) omaž je istraživaču Jacquesu Cousteau, dok film Kraljevstvo izlazećeg mjeseca (Moonrise Kingdom) ima pečat skladatelja Benjamina Britten. Tako je i Francuska depeša inspirirana kultnim New Yorker magazinom, a s tim uratkom se američkom redatelju ispunila velika želja da snimi film u Francuskoj.
Što se tiče, pak, njegova stila, važno je da gledatelji imaju na umu da nije toliko bitna radnja koliko način na koji se ispriča priča.
Osebujni se američki redatelj, primjerice, obožava igrati bojama. Već na samom početku zamijetit ćete različite predmete i detalje koji su oslikani jarkim bojama duginog spektra. U filmu Hotel Grand Budapest naglasak je tako bio na žutoj, dok u Francuskoj depeši dominira plava boja.
No, redatelj ne dopušta gledateljima da se dugo naviknu na jednu scenografiju ili paletu boja. Različite dijelove priče zato obrađuje kroz crno-bijeli stil ili, pak, dio radnje prepriča kroz formu stripa ili talk show intervjua.
Zahtjevni setovi
Koliko je samo bitan raspored detalja u filmu možda najbolje govori izjava scenografkinje Rene DeAngelo. Žena koja je dizajnirala set za kultnu seriju Tračerice (Gossip Girl) te Spielbergov Most špijuna (Bridge of Spies) izjavila je da joj je ovo bio jedan od pet najtežih poslova koje je ikada imala. Morala je, naime, kreirati čak 150 različitih setova za film s time da se u jednom kadru osam setova moralo koristiti odjednom.
Osim s izmjenom scenografije, Anderson fluidnost priče prekida također s brojnim digresijama te retrospektivama koje se, začudno, savršeno uklapaju u tijek filma. Uz to, često primjenjuje kratke stanke i to odmah nakon neke bizarnosti ili iznenađenja, kao da dopusti publici da na tren upije tu iznenadnu promjenu. To se najbolje osjeti kada u filmu nastupi emotivna scena koju gledatelj nikako nije očekivao, primjerice, trenutak kada starija novinarka propituje hoće li ikada pronaći ljubav.
Još jedna posebnost Andersonovog filma jest što je stalno na rubu komedija, ali nikada ne prijeđe granicu da postane humorističan. Kao da ste non stop nasmiješeni, ali izostaje moment grohotnog smijeha koji će se prolomiti kino dvoranom. Tu, hajmo reći, tragikomičnu napetost postiže upravo dodavanjem teških tema. Recimo, u filmu propituje položaj homoseksualaca u 20. stoljeću te problem imigranta koji se pokušava uklopiti u drugu okolinu i kulturu.
Iako ovo sve zvuči kao veoma teški zalogaj za progutati zapravo se radi o veoma jednostavnom i laganom filmu. Za taj prijelaz su ponajviše zaslužni glumci koji su svoje uloge odigrali do savršenstva, odlično ističući karakteristike svoga lika. Ono što je važno napomenuti jest da se radi o glumcima koji već godinama rade s Wes Andersonom te su dobro upoznati s njegovim likom i djelom. Uloge u filmu tako tumače Bill Murray, Timothee Chalamet, Frances McDormand, Elisabeth Moss, Jeff Goldblum, Tilda Swinton, Lea Seydoux, Owen Wilson, Benicio del Toro, Adrien Brody i Saoirse Ronan. U filmu se također pojavljuje Willem Dafoe čiji lik je ponovno na margini i skoro bez teksta u scenariju, ali opet bitan za razvoj priče, baš kao i u Hotelu Grand Budapest.
Oda novinarstvu
Što se tiče glumačke postave, dvije zanimljivosti proizašle su tijekom snimanja filma. Prvo, scene s Billom Murrayem, Andersonovim najdražim suradnikom, snimljene su u samo dva dana, no glumac je odlučio ostati još tjedan duže samo kako bi uživao u ljepotama Francuske. I, drugo, impresivnoj listi glumaca trebala se priključiti i oskarovka Kate Winslet. Nije poznata koju ulogu je trebala utjeloviti, no morala je odustati od projekta nakon što je pristala glumiti u filmu Ammonite.
Sve u svemu, Francuska depeša je zasigurno film zbog kojega nećete šutke izaći iz kino dvorane. To je prekrasno satkana oda umjetnosti te novinarstvu koja iz minute u minutu iznenađuje gledatelja te ga navodi da na film ne gleda samo kroz priču već i kroz način snimanja te scenografiju. Drugim riječima, da vidi onaj umjetnički dio koji zapravo čini filmsko djelo.
Film Francuska depeša u distribuciji Blitza možete pogledati u svim CineStar kinima, a više informacija o rasporedu projekcija i ulaznicama doznajte ovdje.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Blitz Hrvatska.