LAJOS BOKROS Mađarski zastupnik u Europskom parlamentu, ali i jedan od najoštrijih kritičara politike mađarskog premijera Viktora Orbana. Nikad se nije odrekao ni profesorskog statusa na budimpeštanskom “Sorosovu” Otvorenom sveučilištu. Iako ga neki vide na čelu ujedinjene oporbe koja bi mogla donijeti željene promjene Mađarskoj, on zasad odbija takvu ideju. Kao jedan od prvih ministara financija u postkomunističkoj Mađarskoj proveo je niz reformi zapamćenih po oštrim rezovima državne potrošnje, ali i nesmiljenom ukidanju naslijeđenih prava koja su se po inerciji vukla još iz bivšeg sustava. Pola godine bio je ekonomski savjetnik premijera Ivice Račana, ali kao okorjeli liberal predlagao je radikalne mjere koje Račanova politički lijevo orijentirana koalicija nije bila spremna prihvatiti. Povukao se nakon šest “ugodnih, ali posve beskorisnih” mjeseci koje danas pamti po beskrajnim putovanjima na relaciji Zagreb - Budimpešta.
Prije deset godina imao sam čast služiti šest mjeseci u hrvatskoj vladi kao međunarodni savjetnik Gorana Granića, zamjenika premijera. Bilo je to izvanredno razdoblje demokratskog pomlađivanja, neposredno nakon vladavine predsjednika Franje Tuđmana. Hrvatska se borila s dvostrukim naslijeđem komunizma i autoritarnosti i počela obnavljati svoje društvo i gospodarstvo provedom strukturalnih reformi te u isto vrijeme ispunjavati političke institucije istinski demokratskim sadržajem.
Lomljenje otpora
To uopće nije bilo lako. Snažno i dobro ukorijenjeni interesi u mnogim dijelovima gospodarstva (brodogradnja, poljoprivreda, maloprodaja itd.) i društva bili su protiv slobodne konkurencije, otvorenosti i modernih propisa. Koalicijska vlada Ivice Račana i Gorana Granića napravila je sve da promjene provede na miran i civilizarni način. Hrvatska je okrenula leđa autoritarnosti i pokušala razbiti monopol lokalnih oligarhija, čuvajući relativni porast nacionalnog bogatstva hrvatskog naroda.
Danas, Hrvatska čeka svoj zasluženi i predugo čekani ulazak u Europsku Uniju. Ali kakvoj će se Uniji hrvatska pridružiti 2013. godine? Povijesna je ironija da je EU u egzistencijalnoj krizi kao posljedici globalnog i europskog gospodarskog i financijskog vrtloga koji je imao ogroman negativni utjecaj na njezinu političku strukturu i društvenu građu. Ekstremističke političke snage stekle su parlamentarnu zastupljenost i društveni ugled kod mnogih zemalja članica EU. Tu je izražena erozija demokratske kulture u cijeloj Europi.
Neliberalne tendencije jačaju u neposrednom susjedstvu Hrvatske te bi se mogle proširiti i na druge zemlje. Nažalost, mađarska vlada i vladajuća stranka Fidesz danas predstavljaju najozbiljniji izazov liberalnoj demokraciji centralne i istočne Europe.
Kao posljedica nesposobne, neučinkovite i korumpirane vlasti Socijalističke i Slobodne demokratske koalicije između 2000. i 2002. godine te unatoč tomu što je premijer Gordon Bajnai prilično uspješno upravljao krizom u 2009. godini, Fidesz, samoproglašena stranka desnice, dobila je većinske dvije trećine u mađarskom parlamentu na posljednjim izborima prije dvije godine. Takav slučaj još nije bio viđen u EU. To je Fideszu dalo povijesnu priliku za provođenje sveobuhvatnih strukturnih reformi kako bi napunili baterije rastućem sklerotičnom i iscrpljenom gospodarstvu i društvu Mađarske koja je izvrsno napredovala u prvom desetljeću tranzicije.
Propuštena prilika
Nažalost, ne samo da je ta prilika bila u potpunosti propuštena, već je bila i zloupotrebljena na brutalan i necivilizairan način kako bi se uništili svi nadzori i ravnoteže koji tvore institucionalnu okosnicu demokracije. Ustavni je sud danas kastriran i pun političkih lojalista, a neovisnost pravosuđa je u ozbiljnoj opasnosti. Državni je tužitelj služio ciljevima stranke Fidesz pokretanjem kaznenih postupaka protiv političkih protivnika.
Narodna banka Mađarske je pod stalnim napadima; njena je autonomija ograničena novim zakonima za koje ESB tvrdi da krše pravila EU. Mediji su pod kontrolom novog medijskog vijeća koje je isključivo imenovao Fidesz.
Zakon o medijima je dobio snažnu kritiku svih europskih insititucija. Vladajuća je stranka progurala novi ustav bez savjetovanja sa stručnjacima, opozicijom i biračkim tijelima.
Djelovanje vlade u području gospodarstva može se nazvati tragičnim. Gospodarska politika Viktora Orbána je inkonzistentna, iracionalna pa čak i nepoštena. Vlada je ukinula obvezni privatni mirovinski sustav i zaplijenila svu imovinu kršeći privatne ugovore i vlasništva. Kao posljedica pada tečaja mađarske valute, udio javnog duga u BDP-u ostao je iznad 80 posto. Kazneni i pljačkaški porezi nametnuti su telekomu, energiji, maloprodaji i financijskim uslugama te su nedavno obnovljeni kada je EU prigovorila na prethodne varijante. Jedinstvena stopa poreza uvedena je s ogromnim porezima na kredit bogatih obitelji dok su u isto vrijeme pothranjenost i siromaštvo djece strahovito porasli. Minimalne su plaće nesrazmjerno porasle te dovele samo do veće stope nezaposlenosti. Unatoč svoj retorici veličanja rasta, financijske razboritosti i stvaranja novih radnih mjesta, gospodarstvo je ponovno u recesiji, financijski položaj je neodrživ, a stopa nezaposlenosti je i dalje tvrdoglavo visoka.
Moralna oštećenja
No, najozbiljnija oštećenja pretrpjela su kulturna i moralna područja uništenjem dostojanstva i povezanosti mađarskog društva. Vladajuća stranka pokušava potisnuti neslaganje otpuštanjem ljudi kritičkog mišljenja iz javnih službi i medija. Poduzetnicima se prijeti isključenjem iz javne nabave i ugovornih usluga. Dugoročni ugovori o zakupu zemljišta dodijeljeni su članovima oligarhije, što dovodi do ponovnog nastanka odsutnosti zemljoposjednika na račun lokalnih poljoprivrednika. Ponude su sustavno iskrivljene kako bi koristile samo vjernim pristašama. Korupcija je u porastu. Oligarhija je progutala državu.
Simbolička je politika zahvatila javni život i zamijenila racionalno djelovanje. Kako se ekonomska i društvena situacija pogoršava, Fidesz je ušao u kulturnu koaliciju s Jobbikom, ponosno nedemokratskom i rasističkom ekstremnom formacijom desnice. Oni vraćaju ugled otvoreno fašističkim javnim ličnostima predratnog razdoblja, uključuju fašističke pisce u nastavni program, igraju na najgore ljudske osjećaje pobuđivanjem nacionalizma te usađuju mržnju i strah u srca i umove ljudi.
Draga Hrvatska, moja bratska zemljo kojoj sam pokušao služiti svim svojim znanjem i srcem, pazi se iskušenja autoritarnosti i stavi njezin duh tamo gdje i pripada: na smetlište povijesti.
(Prijevod s engleskog: Hela Jug)