ROBERT BAJRUŠI Povlačenje kandidature Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a samo blamira Hrvatsku

Još kada je otprilike u ovo doba prošle godine Vesna Pusić najavila kandidaturu za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda, bilo je jasno da motive treba tražiti negdje drugdje. Jednostavno, unatoč međunarodnom iskustvu i profesionalnim kvalifikacijama gospođe Pusić, ona nikad nije bila realan kandidat za najvažniji položaj u UN-u. U internacionalnoj politici Hrvatska ima drugorazredni položaj, a na personalnoj, Vesna Pusić nije imala karijeru poput nekih protukandidata poput Irine Bojkove, koja vodi UNESCO, ili Danila Turka, nekad visokog dužnosnika Ujedinjenih naroda, a kasnije predsjednika Slovenije.

Prethodna Vlada kandidirala je Vesnu Pusić iz unutarpolitičkih razloga. Premijer Zoran Milanović tako je potvrdio da HNS i dalje smatra glavnim koalicijskim partnerom, a tu je bio i dodatni marketinški efekt jer se stvarala slika Hrvatske kao zemlje koja može utjecati na svjetsku politiku.

U politici je sve dozvoljeno pa i ulazak u poneku unaprijed izgubljenu bitku, ali ipak trebaju postojati neke granice. U ovom slučaju to nije predstavljala odluka Milanovićeve Vlade kojom je prije nekoliko mjeseci kandidirala Vesnu Pusić za glavnu tajnicu UN-a. To je u to vrijeme bila legitimna odluka vladajuće koalicije u kojoj su tada računali da će dobiti parlamentarne izbore. Ali problem jest kada je Milanović kao tehnički premijer koji će za nekoliko dana napustiti Banske dvore, opet u New York poslao kandidaturu Vesne Pusić, iako postoje jasne najave da će nova desničarska Vlada poništiti njezinu kandidaturu, makar tako osramotila i Vesnu Pusić, ali i Hrvatsku.

Zašto će to napraviti Vlada Tihomira Oreškovića, koji o ovom problemu još nije rekao ni riječ? Zato što mogu baš kao što je Milanović mogao u zadnji trenutak podržati kandidaturu dosadašnje ministrice vanjskih poslova. Iako sve skupa liči na priču o dva ovna na brvnu koji zbog tvrdoglavosti padnu u rijeku.

Šteta je nepovratna i kasno je za žalopojke kao kada Vesna Pusić upozorava da “nova Vlada može, iako se to nikad u povijesti nije dogodilo, napisati pismo da oni ne podržavaju moju kandidaturu. To bi zaista bila blamaža i za zemlju, generalno, ali za mene svakako ne”.

Vesna Pusić nema pravo, radi se o osobnoj i nacionalnoj sramoti države čije političke kaste svakodnevno pokazuju kako nisu spremne postići dogovor makar to značilo opću blamažu.

Neukusno je pretjerivanje i kada Tomislav Karamarko izjavi kako se Hrvatska osramotila kada je kandidirala Vesnu Pusić za glavnu tajnicu UN-a. Karamarko pokazuje da, jednostavno, nije sposoban ponuditi iole normalnu političku paradigmu koja bi sadržavala respekt prema protivnicima. Kao političarku, Vesnu Pusić je moguće podržavati ili kritizirati (povremeno i jedno i drugo), ali duboko je uvredljivo nazivati uvredljivom njezinu kandidaturu. Prvo, to nije istina, i drugo, ne sjećamo se da je HDZ ponudio osobu čija bi kandidatura izazvala opće odobravanje.

Uskoro na dnevni red dolazi izbor sudaca Ustavnog suda i ina pitanja oko kojih će trebati konsenzus vlasti i opozicije. Iskustvo govori da slijede rasprave kakve se mogu čuti u balkanskim krčmama.