ROBERT BAJRUŠI Ni Karamarko ni Milanović ne žele smirivanje tenzija

Zapravo bi temeljna politička logika trebala sugerirati da, nakon što se u nekoj državi napokon formira Vlada, dolazi razdoblje smirivanja tenzija. To je onih često spominjanih 100 dana, kada nova vlast pokušava pohvatati konce i krenuti u realiziranje predizbornih obećanja, a opozicija se počinje pregrupirati i vladajuće pušta na miru.

Ionako se ništa ne može promijeniti, barem u Hrvatskoj, gdje je poslije 1992. svaka dosadašnja Vlada odradila čitav mandat. To bi trebalo predstavljati nekakav fair play, nakon što su javnost i mediji mjesecima bili izloženi salvama međusobnih optužbi i uvreda, ali i lažnih reformskih obećanja kojih se više nitko ne sjeća.

Javnost u Hrvatskoj, međutim, nije te sreće.

Nisu se održale sve primopredaje između starih i novih ministara, a uslijedila je nova verbalna ofenziva, i to prilično opasna.

Jako je dobro što je ubrzo nakon istupa Tomislava Karamarka kako postoje indicije da je u izbornoj noći došlo do krađe izbornih mandata, Državno izborno povjerenstvo (DIP) najavilo da će Državnom odvjetništvu podnijeti kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog mogućeg počinjenja kaznenog djela izborne prijevare. Nakon što je šutio dva i pol mjeseca, Karamarko je bez ijednog dokaza, de facto, prijašnju vlast optužio za pokušaj državnog udara. Kao da to nije dovoljno, još je podržao bolesnu ideju ministra branitelja Mije Crnoje o izradi popisa izdajnika i lustraciji, iako mora biti svjestan kako takvim prijedlozima stvara zlu krv i opasno dijeli Hrvatsku.

Sreća za Karamarka pa na suprotnoj strani ima Zorana Milanovića, koji će najprije argumentirano odbaciti optužbe o izbornoj prevari, ali odmah zatim, bez najmanje ograde, Vladu Tima Oreškovića opisati kao “u nekim elementima kriminalnu, neeuropsku i proustašku”, uz dodatak da će voditi opoziciju koja će biti vrlo konstruktivna, jaka, kritična i žestoka, oporba koja neće biti nasilna.

Mnogima je moralo laknuti kada su čuli da će se Milanka Opačić i Siniša Varga suzdržati od nasilja u parlamentu.

Premda je odgovor - osim dubokog međusobnog animoziteta između Karamarka i Milanovića - u unutarstranačkim izborima koji čekaju obojicu. Nije im lako. Karamarko je u Vladi, ali to je Pirova pobjeda jer za sve mora tražiti odobrenje Bože Petrova, a Milanović će se morati ozbiljno oznojiti kako bi ostao lider SDP-a. Ulozi su veliki, makar zbog toga zemlja mora biti izložena postizbornom traumatskom stresu.