PIŠE R. BOŠKOVIĆ

RATKO BOŠKOVIĆ Kako je MMF otkrio da su reforme koje je predlagao Grčkoj od početka čista znanstvena fantastika

MMF-ova Analiza održivosti grčkog duga objavljena 26. lipnja otkriva neviđenu glupost svjetskih institucija
 AFP

Nevjerojatnoj gluposti europskih i međunarodnih institucija koje već sedam godina pokušavaju savladati grčku dužničku i ekonomsku katastrofu kao da nema kraja. Posljednja stručna analiza koja to otkriva je “Analiza održivosti grčkoga duga” koju su izradili MMF-ovi stručnjaci i objavili 26. lipnja, na dan kada je Europska komisija dala Grčkoj svoju “uzmi ili ostavi” ponudu. To je studija na koju se pozvao i grčki premijer Alexis Tsipras apelirajući u petak na Grke da na nedjeljnom referendumu odbace ponudu “trojke” zato što Grčka, čak i da prihvati tu ponudu, ipak ne bi bila u stanju uredno otplaćivati svoj javni dug.

MMF je, naime, izračunao da će Grčkoj za preživljavanje u ovoj i sljedeće tri godine trebati oko 50 milijardi eura više nego što je bilo predviđeno sporazumom Grčke i “trojke” iz studenoga 2012. godine. Od toga bi najmanje 36 dodatnih milijardi eura trebali Grčkoj osigurati europski izvori. Kako se to moglo dogoditi?

Još u svibnju prošle godine MMF je procijenio da se grčki državni dug “vraća na put prema održivosti, premda i dalje ostaje jako osjetljiv na šokove”. Do kraja prošloga ljeta, nakon što su kamate u Europi još pale, MMF-u se “činilo da nikakva daljnja pomoć Grčkoj neće biti potrebna, ako program bude proveden kako je dogovoreno”.

Ali, do krupnih potreba za novim financiranjem dovele su “značajne promjene (grčke) politike”: primarni suficit proračuna bio je niži od predviđenog i Grčka je uložila tek “slabašne napore u provedbu reformi, čime su usporeni rast i privatizacija”. A potrebe za novim financiranjem, koje se nagomilavaju povrh postojećeg duga, “čine dinamiku grčkoga javnog duga neodrživom”.

Sve bi to bilo shvatljivo da nema jedne stvari: istovremeno s “neodrživošću dinamike” grčkoga javnog duga, MMF-ova studija post festum jasno otkriva i da su reforme koje su taj dug trebale učiniti održivim od početka bile čista znanstvena fantastika.

Naime, program iz 2012. godine, otkriva MMF, bio bi održiv ako bi Grčka od zemlje s najsporijim rastom ukupne produktivnosti otkako se 1981. pridružila eurozoni odjednom postala zemlja članica s najbržim rastom produktivnosti. Ako bi pretekla europskog rekordera Irsku!

I ne samo to, njezin javni dug bio bi održiv ako bi Grčka od zemlje s jednim od najnižih udjela zaposlenih u stanovništvu postala zemlja s najvećim udjelom zaposlenih. Ima još, grčki dug bio bi prema sporazumu s “trojkom” održiv ako bi joj nezaposlenost pala na razinu njemačke, sa sadašnjih (sezonski prilagođenih) 25,6 posto na 4,7 posto; dakle, ako bi Grčka od zemlje s najvećom stopom nezaposlenosti u Europskoj uniji preko noći postala zemlja s najnižom stopom nezaposlenosti!

Sve to Grčka je trebala postići u samo godinu dana “strukturnim reformama”. Vjerujte, ne sanjamo, svatko to može pročitati sam u MMF-ovu kratkom dokumentu “Grčka: Preliminarni nacrt analize održivosti duga” ( https://www.imf.org/external/pubs/cat/longres.aspx?sk=43044.0 ).

Srednjoročne i dugoročne projekcije grčkog rasta temeljile su se na “potpunoj i odlučnoj” provedbi strukturnih reformi koje bi ubrzale rast na dva posto godišnje. No, MMF-u je odjednom sinulo da je to “u snažnoj suprotnosti s povijesnim činjenicama”.

Grčka je, naime, kroz više ekonomskih ciklusa uspona i padova u zadnjih 35 godina uspijevala postići prosječni rast BDP-a od samo 0,9 posto i rast produktivnosti od 0,1 posto na godinu.

Ali, Grčkoj, kao i drugim članicama EU-a, ne cvatu demografske ruže, i njezin se kontingent radno sposobnog stanovništva smanjuje. Tako, sve kad bi i u krizi održala produktivnost na pretkriznoj razini, a investicije sa sadašnjih 11 posto BDP-a povećala i održavala na 19 posto, Grčka bi imala “prirodan” ekonomski rast od minus 0,6 posto.

A kad bi udjel zaposlenih povisila na najviši europski, nezaposlenost snizila na njemačku razinu, a rast produktivnosti ubrzala na prosječni europski, Grčka bi mogla rasti brzinom od 0,8 posto. Za dva posto rasta na godinu, izračunali su MMF-ovi analitičari, Grčka bi morala postići sve to, plus rastom produktivnosti prestići “keltskog tigra” Irsku.

Zvjezdane performanse Grčka odjednom nije trebala postići samo u produktivnosti i zaposlenosti, nego i u privatizaciji. Da bi došla do novca za servisiranje i otplatu svojega javnog duga, Grčka je, prema programu iz studenoga 2012., prodajom svoje državne imovine, većinom banaka, od 2014. do 2022. trebala prikupiti 23 milijarde eura. Ali, autori programa “zaboravili su” jednu “sitnicu”: da u dubokoj depresiji cijena banaka nikako ne može ostati ista.

Prema starijim projekcijama iz 2011., Grčka je do kraja 2015. privatizacijom trebala prikupiti čak 50 milijardi eura. Doista je do kraja prvoga kvartala ove godine prikupila tek 3,2 milijarde ili samo šest posto planiranoga. Vidjevši da su projekcije totalno nerealne, “trojka” je svoje apetite 2012. snizila na 23 milijarde. Ostvarilo se tek 400 milijuna.

Sada MMF odjednom priznaje kako je “iskustvo pokazalo da u Grčkoj postoji duboko ukorijenjen politički otpor privatizaciji” pa ne računa s više od pola milijarde eura na godinu. Ali, to odjednom povećava i potrebe Grčke za dodatnim financiranjem za punih devet milijardi eura...

Kako su se mogle dogoditi tako šokantno pogrešne procjene, projekcije i odluke? To ne bi trebalo čuditi: kontinentalnom Europom su očito zavladali političari koji će sve učiniti da sakriju svoje pogreške, neznanje i glupost. A cijenu toga, kao i uvijek, plaćaju njihovi građani.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 22:57